Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2671/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Goranu Devrnja, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupana po punomoćnicima Mihovilu Granić i dr. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-401/2023-14 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-401/2023-14 od 17. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 31805 od 20. rujna 2005. sklopljenog između tužitelja ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, a koja:
u dijelu čl. 9.19. glasi: „Korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene s Kreditorom sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora.“
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da isplati tužitelju ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 229,58 eura / 1.729,76 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 14. lipnja 2016. do isplate prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana presuđenja do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.“
III. Nalaže se tužitelju ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 namiri parnični trošak u iznosu od 187,50 eura u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene odluke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlaže pobijanu presudu ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje, podredno preinačiti shodno žalbenim navodima.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Među stranakama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Volksbank d.d. kao kreditor sklopili ugovor o kreditu. Uvidom u ugovor o kreditu koji je dostavljen uz tužbu, utvrđeno je da se radi o ugovoru o kreditu broj 310805 i da je on sklopljen 21. srpnja 2005. Tužitelj da, međutim, svojim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi ništetnost odredbe sadržane u dijelu čl. 9.19 ugovora o kreditu broj 31805 koji je sklopljen 20. rujna 2005. pa se radi o ugovoru koji je sklopljen drugog datuma i pod drugim brojem od onog kojeg je tužitelj dostavio u prilogu tužbe. Također, da sud prema čl. 2. st. 1 ZPP-a u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku pa je predmet ovog postupka utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora koji je naveden u tužbi.
6. Budući da tužitelj nije dostavio u spis ugovor o kreditu broj 31805 od 20. rujna 2005., da sud nema mogućnosti ocjenjivati je li odredba čl. 9.19 tog ugovora ništetna pa je na temelju pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP-a sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti kao neosnovan. Nadalje, kako je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 9.19 ugovora o kreditu broj 31805, da je neosnovan i zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznos od 229,58 eura kojeg je stekao kao naknadu za prijevremenu otplatu kredita na temelju te sporne ugovorne odredbe jer nije utvrđeno da bi tuženik taj iznos stekao neosnovano pa je sud odbio tužbeni zahtjev i u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 229,58 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.
7. S obzirom na to da je utvrđeno da ugovor o kreditu kojeg je tužitelj dostavio u tužbu nije ugovor o kreditu koji je predmet tužbenog zahtjeva, sud nije posebno ocjenjivao tužiteljev iskaz niti prigovor zastare jer to više nije bilo potrebno.
8. S obzirom na to da je utvrđeno kako Ugovor o kreditu kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu nije Ugovor o kreditu koji je predmet tužbenog zahtjeva, sud nije posebno ocjenjivao iskaz tužitelja niti prigovor zastare.
9. Odluku o parničnom trošku sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a.
10. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud, te se žalitelj u cijelosti upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.
11. U odnosu na žalbu tužitelja odgovoriti je da se ništetnost ugovora nije dokazivala samo iskazom tužitelja, već upravo ugovorom broj 31805 od 20. rujna 2005. a tužitelj je neosnovano uz tužbu dostavio sasvim drugi ugovor koji se odnosi na treću osobu te su drugačiji i predmet ugovora, ugovorne stranke, visina kredita te ostali sastojci ugovora. Stoga, doista, sud nije mogao raspravljati niti donijeti odluku temeljem ugovora koji prileži uz tužbu, a ostalim dokazima nije dokazana osnovanost tužbenog traženja tužitelja.
12. Ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude. Isto tako, pravilno je obistinjen i parnični trošak koji bi sud utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a.
13. Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP- a.
U Splitu 5. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
