1               Poslovni broj: Kž-1/2022-6

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća,  te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog S. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i 1. optuženog S. G. protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-215/2018-94 od 24. rujna 2021., ispravljene rješenjima K-215/18-72 od 25. studenog 2021. i K-215/2018-80 od 22. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalbe državnog odvjetnika i 1. optuženog S. G. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru 1. optuženi S. G. proglašen je krivim zbog  dva kaznena djela krivotvorenja- krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. i 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, te je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) oštećeni M. L. s imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. ZKP-a 1. optuženi S. G. dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 2.548,00 kuna u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude.

 

1.3. Na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a 1. optuženi S. G., 2. optuženi B. K., 3. optuženi S. K. i 4. optuženi S. T. oslobođeni su optužbe zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. KZ/11.

 

1.4. Na temelju čl. 189. st. 1. ZKP-a naloženo je vraćanje privremeno oduzetih predmeta 3. optuženom S. K. i to mobilnog telefona marke IPhone 6 s pripadajućom SIM karticom i punjačem i jedne SIM kartice Tomato, a što mu je privremeno oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave krapinsko-zagorske ser. br. 1021518 od 16. prosinca 2016.

 

1.5. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka u odnosu na 2., 3. i 4. optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu ukine i vrati na ponovno suđenje i odluku, a u odnosu na osuđujući dio presude da se 1. optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

2.1. Žalbu je podnio i 1. optuženi S. G. po branitelju M. K., odvjetniku iz Z. protiv osuđujućeg dijela presude iz svih žalbenih razloga, nalazeći da nije dokazano da bi 1. optuženi počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, ali i osobno 1. optuženi S. G., pobijajući zakonitost presude s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i 1. optuženik oslobodi u cijelosti optužbe, podredno da se ukine prvostupanjska presuda i vrati na ponovno suđenje i odluku. Budući se žalbe 1. optuženika međusobno dopunjuju bit će razmatrane kao jedna žalba 1. optuženika.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Prije svega, neosnovani su žalbeni navodi 1. optuženika i državnog odvjetnika da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju 1. optuženik posebno niti ne obrazlaže, a državni odvjetnik drži da je presuda "nerazumljiva i proturječna sama sebi" kada obrazlaže oslobađajući dio presude, jer prvostupanjski sud nalazi da iz činjeničnog opisa optužbe ne proizlazi da bi bilo počinjeno kazneno djelo prijevare u pokušaju u odnosu na oštećenog M. L., već bi se iz provedenih dokaza moglo eventualno zaključivati da je počinjeno u odnosu na svjedoka S. K., pa je po stajalištu državnog odvjetnika u tom smislu trebalo donijeti takvu presudu.

 

6.1. Prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razumljiva je i ne sadrži takve proturječnosti da se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a. Državni odvjetnik zanemaruje činjenicu da je sud vezan predmetom optužbe sadržane u optužnici, pa tako u odnosu na optuženo kazneno djelo prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. KZ/11. za koje se 1. optuženi S. G. tereti da ga je počinio zajedno sa 2. optuženim B. K., 3. optuženim S. K. i 4. optuženim S. T., na štetu M. L., znači da bi eventualna izmjena činjeničnog opisa prilikom donošenja presude u odnosu na to djelo, a koja bi bila nužna za donošenje osuđujuće presude, na način da bi se utvrdilo da je djelo počinjeno na štetu drugog oštećenika, S. K., a ne M. L., bila nedopuštena izmjena identiteta optužbe i došlo bi do prekoračenje optužbe te bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP-a.

 

7. Neosnovani su i žalbeni navodi državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo prijevare u pokušaju i na tako činjenično stanje pogrešno primijenio kazneni zakon, smatrajući da iz činjeničnog opisa optužbe proizlazi da su 1., 2., 3. i 4. optuženici pokušali prevariti kupca S. K., ali drugostupanjski sud drži da je činjenični opis optužbe za ovo kazneno djelo u proturječju kada se navodi da su optuženici lažno prikazivali činjenice o vlasništvu nekretnina svjedoku S. K. kao potencijalnom kupcu nekretnine, a istovremeno se zaključuje da bi time oštetili oštećenika M. L. "za opisani protupravni upis i nemogućnosti raspolaganja svojim zemljištem, vrijednim najmanje 300.000 eura". Imajući u vidu ovakav činjenični opis optužbe za kazneno djelo prijevare u pokušaju, prvostupanjski je sud jedino mogao 1., 2., 3. i 4. optuženika osloboditi optužbe, jer nije dokazano da bi 1., 2., 3. i 4. optuženici ostvarili bitna obilježja kaznenog djela prijevare u pokušaju iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. KZ/11. budući nesporno nisu dolazili ni u kakav kontakt s oštećenikom M. L. niti mu lažno prikazivali činjenice da bi on na štetu svoje imovine nešto učinio.

 

8. Što se tiče žalbenih navoda 1. optuženog S. G. zbog pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja, nalazeći da je trebalo prihvatiti obranu 1. optuženika da je u stvarnoj zabludi potpisao sporni ugovor o darovanju nekretnina između oštećenika M. L. kao darodavatelja i njega kao daroprimatelja, pod utjecajem i po nagovoru nekih drugih osoba, prvostupanjski je sud pravilno ovakvu obranu 1. optuženika ocijenio kao nelogičnu i suprotnu provedenim dokazima. Pri tome je pravilno analiziran nalaz i mišljenje provedenog grafološkog vještačenja spornih potpisa na darovnom ugovoru u kojem je vještakinja Ž. T. zaključila da sporni potpis M. L. vrlo vjerojatno-gotovo sigurno nije potpis M. L., dok je 1. optuženi S. G. mogući skriptor potpisa S. G., pa kada je sud to doveo u vezu s iskazom oštećenika M. L. koji izričito osporava da bi ikada potpisao sporni ugovor o darovanja datiran još iz 1997. godine kada i nije bio vlasnik tih nekretnina te da ne poznaje 1. optuženika, očito je da se radilo o krivotvorenju ugovora o darovanju. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da je 1. optuženik, s obzirom na svoja osobna svojstva i životno iskustvo bio dobro upoznat sa onim što radi i kakav je značaj ugovora o darovanju nekretnina, što se ogleda i u daljnjim postupcima 1. optuženika koji je dostavio nadležnom zemljišno-knjižnom uredu prijedlog za upis prava vlasništva u zemljišne knjige temeljem krivotvorenog ugovora o darovanju, koji prijedlog je i potpisao,  priložio svoju osobnu iskaznicu te izvadak iz zemljišnih knjiga u kojem je kao vlasnik nekretnina bio upisan oštećenik M. L., a ne temelju čega je nadležni sud uknjižio prijenos prava vlasništva nekretnina u korist 1. optuženika, da bi se nakon toga upustio i u prodaju tih nekretnina.

 

9. Na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon i 1. optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11. i ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1.  KZ/11.  te nije bilo  potrebe za ispitivanje svjedoka M. K. kako to predlaže 1. optuženik, jer je 1. optuženik nesporno izradio i uporabio lažnu ispravu, sporni darovni ugovor, neistinito navodeći da je M. L. njemu darovao nekretnine u Z., znajući da oštećenik nije to učinio niti da je potpisao sporni ugovor, da bi nakon toga takav krivotvoreni ugovor priložio uz prijedlog za upis prava vlasništva u zemljišne knjige nadležnom sudu i ishodio rješenje temeljem kojeg je upisan kao vlasnik tih nekretnina.

 

9.1. Neosnovano se 1. optuženik u žalbi poziva na činjenicu da sporni ugovor o darovanju nikada stvarno nije ovjeren u uredu javnog bilježnika Ž. M., jer se pod brojem ovjere vode druge osobe, pa da time 1. optuženik ne bi ostvario obilježja kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja, jer nadležno tijelo nije nikad ovjerilo taj dokument.

 

9.2.  Naime, prvostupanjskom presudom se 1. optuženiku niti ne stavlja na teret taj modalitet počinjenja tog kaznenog djela, već ga se tereti da je ispravu, darovni ugovor za koji je znao da je krivotvoren, predao na uknjižbu nadležnom sudu i time doveo u zabludu nadležno tijelo da u zemljišnim knjigama ovjeri štogod neistinito što ima dalje služiti kao dokaz u pravnom prometu. Kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11. sastoji se od dovođenja u zabludu nadležnog tijela (konkretno nadležnog zemljišnoknjižnog odjela suda) da ono u javnoj knjizi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu i 1. optuženik je očigledno postupao s namjerom da navede nadležno tijelo na ovjeravanje neistinitog sadržaja, uknjižbe lažnog darovnog ugovora u zemljišne knjige, čime je upisao svoje pravo vlasništva na nekretninama, a to tijelo potvrđuje istinitost tih činjenica i podataka na temelju takvog lažnog darovnog ugovora, tako da je 1. optuženik nesporno takvim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11.

 

10. Žaleći se zbog odluke o kazni  1. optuženik navodi da je izrečena kazna prestroga, posebno imajući u vidu ozbiljno narušeno zdravstveno stanje 1. optuženika o čemu ne dostavlja nikakve dokaze, dok državni odvjetnik nalazi da je izrečena kazna zatvora preblaga, imajući u vidu da je 1. optuženik naknadno prodao ovo sporno zemljište, što upućuje na upornost u protupravnom postupanju, tako da izrečena kazna neće ostvariti svrhu kažnjavanja.

 

10.1. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, ocjena je ovog vijeća da u konkretnom slučaju nema uvjeta za blaže kažnjavanje 1. optuženika i da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora za svako od kaznenih djela te izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena težini i okolnostima pod kojima su djela počinjena, društvenoj opasnosti ovih kaznenih djela, kao i činjenici da je 1. optuženik do sada jednom osuđivan, pri čemu se imalo u vidu da to nije bilo zbog istovrsnog kaznenog djela. Također, vijeće nalazi da nema potrebe niti za strožim kažnjavanjem 1. optuženika, a činjenica na koju upućuje državni odvjetnik da je 1. optuženik naknadno prodao ove nekretnine stvar su drugog kaznenog postupka koji je u tijeku, pa ukoliko se dokaže krivnja 1. optuženiku u tom postupku za to ću mu biti izrečena odgovarajuća sankcija. Stoga drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11. i utjecati na 1. optuženika da ne dolazi ponovo u sukob sa zakonom, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

 

10.2. Prvostupanjski je sud donio i pravilnu odluku o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika M. L. uputivši ga temeljem čl. 158. st. 2. ZKP-a u parnicu budući da podaci ovog kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za presuđenje o tom zahtjevu.

 

11. Iz navedenih razloga, budući žalbe 1. optuženog S. G. i državnog odvjetnika nisu osnovane, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

 

Bjelovar, 20. prosinca 2023.