Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3243/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku JE, odvetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatski Ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Mariu Depolo, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Pn-82/2022 od 16. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana, te pobijana prvostupanjska presuda preinačuje i ista sada glasi:

"Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete za duševne bolove zbog smrti djeda ukupan iznos od 15.926,74 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje na navedene iznose teku počev od 20. siječnja 2011. pa do isplate. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti na ime imovinske štete iznos od 188,54 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 19,91 Eur teku počev od 15. studenog 2010., na iznos od 35,91 Eur teku počev od 16. studenog 2010. i na iznos od 132,72 Eur teku počev od 15. studenog 2010. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa sve do isplate.

Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 5.880,43 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan“.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tuženiku.“

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, a kojom se traži naknada neimovinske štete u iznosu od 15.926,74 Eur, imovinske štete u iznosu od 188,54 Eur, s naslova smrti djeda.

2. Ujedno je obvezao tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.150,93 Eur.

3. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku odluku, zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.

4. Odgovor na žalbu je podnesen i pobijaju se žalbeni navodi tužitelja sve sa prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet ovog postupka je naknada imovinske i neimovinske štete zbog smrti bliske osobe (djeda).

7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da je djed tužitelja kao putnik u osobnom vozilu pretrpio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 30. listopada 2010., uslijed kojih je preminuo,

- da je djed tužitelja nakon smrti svoje supruge ostao živjeti sam,

- da je tužitelj s roditeljima živio u istoj obiteljskoj kući (djed na katu), dok nisu izgradili vlastitu kuću,

- da prema iskazima svjedoka OE – susjede, brata tužitelja ZE i majke tužitelja, tužitelj je znao odnijeti hranu djedu, okupati ga i obrijati ga,

- da prema izjavi tužitelja i računima u spisu imao je trošak patologije – 19,91 Eur, trošak crnine – 132,72 Eur i troškove pogreba u iznosu od 35,91 Eur.

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, jer se ne radi o trajnoj zajednici života koja bi podrazumijevala ekonomski odnos i egzistencijalnu povezanost.

9. Sa zaključkom suda prvog stupnja nije suglasan žalbeni sud i to iz sljedećeg razloga:

10. Naime, člankom 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), određeni krug osoba koje imaju pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti i osobito teškog invaliditeta s tim da je određeno da to pravo imaju članovi uže obitelji, bračni drug, djeca i roditelji, odnosno da može se dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi, te izvanbračnom drugu, ako je između njih postojala trajna zajednica života.

11. S obzirom na navedenu odredbu unuku pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe (djeda) samo u slučaju postojanja trajne zajednice života, a takva zajednica predstavlja zajednički život kroz određeno vrijeme u kojem je bilo moguće ostvariti trajniju i emocionalnu i ekonomsku i egzistencijalnu povezanost.

12. Trajna zajednica ne ukazuje na potrebu zajedničkog življenja i potrebno je tumačiti u okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja, bez pukog gramatičkog tumačenja zakonske odredbe kao odnose između djeda i unuka.

13. To znači da trajnija zajednica života ne podrazumijeva nužno i fizičko zajedničko življenje, već se ista gleda u svjetlu pravnog standarda (koji mora postojati pod značenjem pretpostavke za dosuđivanje prijeporne naknade) ostvaruje li se između unuka s jedne strane i djeda s druge strane čvrsta emocionalna povezanost ili bliskost, te međusobna upućenost jednih na druge sa snažnim osjećajima pripadnosti zajednici i srodnika, kao i snažnim osjećajima potrebe da se viđaju, prate u svakodnevnici, uzajamno pomažu i vode brige (npr. kod bolesti, uzdržavanja odgoja i sl.) u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć (kao Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-250/2014).

14. Iz spisa očito proizlazi, na što upućuje i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-488/2024 da trajnija zajednica života kao pretpostavka za ostvarenje pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe je autonomni pojam koji se ocjenjuje prema okolnostima slučaja i ono postoji u okolnostima trajnije emotivne povezanosti i bliskosti, koja se ogleda u pružanju međusobne potpore između bliskih osoba – srodnika u svakodnevnom životu neovisno o zajednici stanovanja.

15. Iz rezultata dokaznog postupka ipak proizlazi da je tužitelj pružao pomoć pok. djedu, što obuhvaća donošenje hrane, pomaganje u održavanju higijene (kupanje, brijanje i sl.) i u drugim opravdanim okolnostima svakodnevnog života. To predstavlja bliskost koja se ogleda u potpori koju je tužitelj očito pružao pok. djedu i nakon odlaska sa mjesta ranijeg stanovanja na drugu adresu i predstavlja trajniju zajednicu života u smislu odredbe članka 1101. stavak 2. ZOO-a.

16. Na ove okolnosti saslušani su svjedoci i tužitelj i analizom iskaza može se nepobitno zaključiti prema činjeničnom stanju u spisu, da su tužitelj kao i njegova majka, otac a povremeno i brat kao i tužiteljeva teta, pomagali i vodili brigu o djedu i ocu u okvirima svojih mogućnosti, što podrazumijeva da je tužitelj nosio hranu i robu, znao istoga okupati i obrijati, i na taj način ukazivati svoju brigu o djedu.

17. Stoga je valjalo s obzirom na činjenično stanje u spisu preinačiti prvostupanjsku odluku glede naknade neimovinske štete kao posljedicu smrti bliske osobe – djeda, a kako prema Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine s naslova pravične novčane naknade neimovinske štete pripada opravdani utuženi iznos (članak 200. ZOO-a) to je u ovom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i odlučiti kao u izreci.

18. U odnosu na naknadu imovinske štete u spisu prema računima patologije proizlazi iznos od 19,91 Eur (150,00 kuna) – list 10 spisa. Trošak crnine kako navodi tužitelj u svom iskazu s ovog naslova predstavlja iznos od 132,72 Eur (1.000,00 kuna), što je realan i opravdan trošak, te trošak s naslova pogrebnih troškova koji je zatražen u iznosu od 35,91 Eur (270,56 kuna), a proizlazi iz računa (list 11 spisa).

19. Kako prema odredbi članka 1101. ZOO-a su nastali opravdani troškovi s ovog naslova, uslijed smrti bliske osobe, to valjalo odlučiti kao u izreci – članak 370. točka 3. ZPP-a.

20. Tužitelj je uspio u parničnom postupku – članak 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), pa mu stoga pripada trošak za sastav tužbe, odštetnog zahtjeva i podneska od 8. lipnja 2020. u pojedinačnom iznosu od po 100 bodova (kako je zatraženo), te za podnesak od 17. lipnja 2020. – 250 bodova (tako zatraženo – list 182 spisa, a bod je 10,00 kuna). Nadalje, mu pripada trošak za pristup na ročišta od 16. rujna 2011., 10. veljače 2012. i 30. ožujka 2012. – po 100 bodova (tako zatraženo) i za ročište od 11. veljače 2021., 5. ožujka 2021., 5. svibnja 2021., 30. rujna 2021. i 11. listopada 2022. pojedinačno po 250 bodova (tako zatraženo popisom troška) što sveukupno daje iznos od 2.787,17 Eur i uvećano za PDV, daje ukupan iznos od 3.483,96 Eur. Tome iznosu je dodan trošak sastava zahtjeva za reviziju od 372,63 Eur (uračunat PDV) i trošak sastava revizije (također uračunat PDV) u iznosu od 625,00 Eur, kao i trošak plaćene pristojbe u ukupnom iznosu od 1.398,84 Eur.

21. Tako tužitelju pripada ukupan trošak od 5.880,43 Eur, pa je odlučeno kao u izreci – članak 380. točka 3. ZPP-a. Za sve drugo traženo, a s obzirom na stanje u spisu, zahtjev odbijen kao neosnovan.

22. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tuženiku sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić