Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-526/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546499, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-475/2020-15 od 17. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-475/2020-15 od 17. prosinca 2021., te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se o troškovima parničnog postupka u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-12144/19 od 30. prosinca 2019. te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili da se ukine uz vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Pobijana odluka je ispitana u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi.
7. Predmet zahtjeva je isplata utužene tražbine s osnove isporučene vodne usluge.
8. Prvostupanjski sud uz zaključak da tužitelj nije dokazao pravni temelj evidentiranja tuženice kao korisnika vodnih usluga na predmetnim adresama, odnosno je li uopće evidentirana kao korisnik usluge tužitelja i da činjenica što je tuženica vlasnica nekretnina u odnosu na koje je pružena vodna usluga na koju se odnosi utužena tražbina (koja činjenica vlasništva nije sporna) nije dokaz postojanja ugovornog odnosa tuženice i tužitelja (pri čemu se poziva na odredbe članka 3. točke 14. i članka 4. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga „Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 17/13., dalje: Opći uvjeti), odbija tužbeni zahtjev.
9. Takvi razlozi su međusobno proturječni, a i protivni stanju spisa i sadržaju isprava koje je prvostupanjski sud pročitao kao dokaz.
10. Proturječnost danih razloga ogleda se u tome što prvostupanjski sud prvo zaključuje da tužitelj nije dokazao pravni temelj evidentiranja tuženice kao korisnika vodnih usluga na predmetnim adresama (što podrazumijeva da je tuženica evidentirana kod tužitelja kao korisnik predmetne usluge), a onda protivno tome zaključuje da tužitelj nije dokazao je li tuženica uopće evidentirana kao korisnik usluge tužitelja. Takvi se zaključci međusobno isključuju i ostaje nejasno zaključuje li prvostupanjski sud da je tuženica kod tužitelja evidentirana kao korisnik usluge, ali tužitelj nije dokazao osnovu takvog evidentiranja ili zaključuje da tuženica uopće nije evidentirana kod tužitelja kao korisnik usluge.
11. Nadalje, iz isprava „uvid u mjerno mjesto“, čija je ocjena u pobijanoj odluci u potpunosti izostala, jasno proizlazi tko je bio evidentiran kod tužitelja kao korisnik usluge na koju se odnosi utužena tražbina i u kojem vremenskom razdoblju, i to u odnosu na svaku nekretninu u koju se utužena usluga isporučuje. Iz sadržaja tih isprava proizlazi da je kao korisnik usluga („kupac“) u određenim vremenskim razdobljima bila evidentirana i tuženica tj. Ministarstvo državne imovine pa je protivno tim ispravama zaključivanje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao je li tuženica uopće evidentirana kao korisnik usluge tužitelja (i to u odnosu na sve nekretnine).
12. Također, u pobijanoj odluci izostala je i ocjena računa tužitelja koji se odnose na utuženu tražbinu, koje je prvostupanjski sud pročitao kao dokaz, a koji su izdani po tužitelju na ime tuženice tj. Ministarstva državne imovine i odnose se na isporuku vodne usluge upravo u odnosu na nekretnine vlasništvo tuženice te pobijana odluka nema razloge o tome od kakvog je to značaja za (ne)osnovanost zahtjeva.
13. Nadalje, nije sporno da tužitelj i tuženica nisu sklopili pisani ugovor isporuci vodnih usluga, ali nije niti sporno da se vodna usluga isporučuje u odnosu na predmetne nekretnine u vlasništvu tuženice (kako se to i navodi u računima koje je prvostupanjski sud pročitao kao dokaz).
14. Odredbom članka 205. stavka 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14., dalje: ZV) je propisano kako je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).
15. Prema članku 3. točki 14. Općih uvjeta korisnik vodne usluge svaka je fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je na temelju tih uvjeta izjednačena s tim osobama.
16. Iz naprijed navedenih propisa proizlazi nepravilnost shvaćanja prvostupanjskog suda da činjenica što je netko vlasnik nekretnine u kojoj se vodna usluga koristi (u koju se vodna usluga isporučuje) ne bi imala baš nikakvog pravno odlučnog značaja na obvezu vlasnika platiti vodnu uslugu isporučenu u odnosu na nekretninu koje je vlasnik. Pri tome valja ukazati da tuženica u ovom postupku nije ničim dokazala da bi zakoniti posjednici nekretnina u kojima se vodna usluga koristi bile neke druge osobe, a teret dokaza toga je na njoj.
17. Pri ocjeni postojanja obveznopravnog odnosa između stranaka s osnove isporuke vodne usluge valja poći i od odredbe članka 286. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) kojom je propisana neobvezatnost oblika ugovora te odredbe članka 11. stavka 1. Općih uvjeta koja propisuje da se smatra da je korisnik usluge prihvatio uvjete za korištenje vodnih usluga iz tih uvjeta ako je nakon njihova stupanja na snagu nastavio koristiti vodne usluge, jer iz tih odredbi proizlazi da sama činjenica da stranke nisu sklopile pisani ugovor o isporuci vodnih usluga ne ukazuje na ne postojanje predmetnog obveznopravnog odnosa.
18. Obzirom na vremensko razdoblje na koje se utužena tražbina odnosi na žalbene navode valja navesti da je promašeno pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj 66/19.) koji u to vrijeme nije bio na snazi.
19. Radi navedenog prvostupanjska presuda je, uključujući i odluku o troškovima parničnog postupka koja ovisi o uspjehu stranaka u parnici, ukinuta i predmet je vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem članka 369. stavka 1. ZPP (točka I izreke rješenja ovog suda). U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom te će nakon provođenja nove glavne rasprave ponovnom ocjenom izvedenih dokaza sukladno članku 8. ZPP utvrditi sve odlučne činjenice (i to u odnosu na svaku pojedinu nekretninu) i o zahtjevu tužitelja donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, a kojom će odlučiti i o troškovima parničnog postupka.
20. Na temelju članka 166. stavka 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II izreke rješenja ovog suda.
Sisak, 5. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek
