Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1702/2024-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2429/2023-10 od 19. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2429/2023-10 od 19. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tužitelja EČ i prednika tuženika Volksbank d.d. dana 23. rujna 2002., koja odredba je sadržana u čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu, koja nosi naziv "Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita", a koja glasi: "Jednokratno 1,6% (jedancijelihšest posto) od iznosa kredita, minimalno kn 500,00 (kn petsto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj."

II Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. isplatiti tužitelju AČ iznos od 199,07 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2002. do isplate i to do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 23. rujna 2002. sadržana u čl. 11. st. 1. Ugovora o kreditu, a koja glasi: "Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.".

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. ispatiti tužitelju AČ iznos od 129,93 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2006. do isplate i to do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.224,34 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. rujna 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena koja od bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 23. rujna 2002. sadržanih u članku 6.1. i članku 11. stavku 1., a u svezi administrativne naknade i prijevremene otplate kredita, kao i zahtjev za povrat plaćenog iznosa po navedenim osnovama.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor dana 23. rujna 2002. sklopili ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim je odobren kredit u iznosu 12.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a člankom 6. točkom 1. se tužitelj obvezao platiti administrativnu naknadu 1,6 % jednokratno na iznos odobrenog kredita,

- da je u članku 11. stavku 1 ugovoreno da korisnik k r e d i t a može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjeta koje odredi kreditor

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog automobila,

- da tužitelj u svom iskazu navodi da tuženik s njim nije pregovarao o administrativnoj naknadi i iznosu naknade prijevremene otplate, već je dobio unaprijed pripremljen ugovor od strane tuženika i da mu odredbe nisu bile protumačene,

- da tuženik nije predložio dokaz na okolnosti da su tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu dane odgovarajuće okolnosti o sadržaju sporne odredbe.

9. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da su sporne odredbe sadržane u odredbama članka 6.1. i članka 11.1. ugovora o kreditu ništetne u smislu odredbe članka 81. i 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03 dalje ZZP).

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio potrošač u smislu članka 3. stavka 1. točka 1. ZZP-a. Naime u smislu Direktive 93/13 potrošač je svaka fizička osoba koja u ugovorima koji su obuhvaćeni Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svog obrta, poduzeća, profesije, a iz sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužitelja jasno proizlazi da je kredit odobren za kupnju kuće za stanovanje. Na žalbene prigovore valja odgovoriti da u slučaju kad banka taj status osporava upravo je na banci teret dokaza da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda RH od 23. studenog 2023).

11. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

12. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

13. Sud je, u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi, pa tako i u smislu ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u svezi razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu.

14. U ovom postupku tuženik nije predložio dokaz na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora dao odgovarajuće obavijesti o sadržaju sporne odredbe.

15. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbama kojim je određena isplata administrativne naknade za obradu kredita i prijevremena otplata kredita, da su navedene odredbe bile unaprijed formulirane i bile dio tipskog ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima te da tužitelj nije ni mogao pregovarati o spornim odredbama ugovora i utjecati na njihov sadržaj, kao i da tužitelju nije razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade, odnosno prijevremene otplate kredita.

16. Kako je odredba čl. 6.1. Ugovora o jednokratnim troškovima obrade u iznosu od 1,6 % iznosa kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, niti je bio upoznat na što se točno navedeni troškovi odnose, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

17. Također je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni br. Rev 673/2023- 2, od 13. veljače 2024. zauzeo stav da se o odredbi kojom se određuje naknada za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).

18. S pravom je, stoga, prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna odredba sadržana u čl. 6.1. Ugovora o kreditu ništetna i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 199,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. listopada 2002. pa do isplate (članak 322. stavak 1. i članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 25/13., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO).

19. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom članka 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu ugovornu odredbu ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, jer se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sadržana na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020. – Su-IV-308/2020).

21. Stoga je s pravom prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade za uplaćeni iznos od 129,93 EUR.

22. Ističe se da tuženik ničim nije dokazao da se o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je sukladno propisu članka 81. stavka 1. i članka 87. stavka 1. ZZP-a i ništetna.

23. Suprotno žalbenim navodima tužitelj nije mogao utjecati na spornu odredbu članka 11. stavka 1. Ugovora, a posebno na njezinu visinu te iz te odredbe nije niti razvidno kako je tuženik formirao njezinu visinu i o čemu ta visina ovisi.

24. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonito utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), a tuženik ju samo paušalno osporava.

25. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove odluke.

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš