REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8013/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene EM, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 2. lipnja 2024., broj: 211-07/24-3/6769, u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene EM preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenoj EM, na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljene EM odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljena EM dužna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 2. lipnja 2024., broj: 211-07/24-3/6769, okrivljena EM proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz članka 176. stavka 5. istog Zakona, te je, na temelju citiranih propisa, kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 650,00 eura. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi iznos od 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.
2. Okrivljena EM je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o izrečenoj joj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Međutim, ovaj je Sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenice, izdavatelj prekršajnog naloga u izreci nije utvrdio pojedinačne novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je naveo zakonske raspone kazne za svako pojedino djelo, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.
4.2. Kako je iz ukupne novčane kazne izrečene okrivljenici ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljenici, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 650,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 43. stavka 3. Zakona okrivljenici utvrdio novčanu kaznu u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura, uvećanu za 130,00 eura po osnovi članka 293. stavka 1. Zakona, dok je za prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona utvrđena minimalna Zakonom propisana kazna u iznosu od 390,00 eura.
4.3. Slijedom ranije iznesenog, ovaj Sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakon, izreći ukupnu novčanu kaznu.
5. Okrivljenica u prigovoru izražava žaljenje zbog učinjenog, navodi kako do sada nije prekršajno kažnjavana te da je samohrana majka dvoje malodobne djece, od kojih je jedno dijete s poteškoćama u razvoju pa da joj je vozačka dozvola neophodna za svakodnevnu brigu o njima, kao i za odlaske na posao. Iz svih navedenih razloga predlaže da je se oslobodi od plaćanje kazne odnosno da se umjesto kazne primijeni opomena, a da se zaštitna mjera ukine.
6. Razmatrajući odluku u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je okrivljenici odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjsko je tijelo okrivljenici utvrdilo novčane kazne u najnižim zakonom propisanim iznosima za počinjene prekršaje (fiksni iznos kazne od 130,00 eura za prekršaj iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uvećano za 130,00 eura primjenom članka 293. stavka 1. Zakona, te minimalni iznos kazne od 390,00 eura za prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona unutar propisanog raspona od 390,00 do 920,00 eura). Navedena kazna je po mišljenju ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Pored navedenog, okrivljenica nije dokazno potkrijepila vlastite navode vezane za imovinsko stanje, a što je bila dužna učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj Sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. Okrivljenici se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedeno ne može opravdati ublažavanje kazne.
6.2. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj Sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
6.3. U odnosu na prijedlog okrivljenice da se umjesto izrečene novčane kazne primijeni mjera upozorenja opomena, valja reći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu opomene. Naime, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona opomena se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. S obzirom da je u predmetnom slučaju riječ o počinjenju više djela od kojih je za jedno od djela propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura (prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona), to nije ispunjena prva zakonska pretpostavka za primjenu opomene prema okrivljenici. Pored navedenog, ovaj Sud smatra kako se svrha mjere upozorenja u predmetnom slučaju ne bi mogla postići bez kažnjavanja, a s obzirom da je riječ o teškom kršenju prometnih propisa (izazivanje prometne nesreće te potom napuštanja mjesta nesreće), koje se ni u kojem smislu ne može smatrati očito lakim oblikom prekršaja.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice, kako je već navedeno, teži oblik kršenja prometnih propisa te da takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.
7.1. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenica do sada bila prekršajno osuđivana niti da bi se protiv nje vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj Sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 6 mjeseci preduga odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog Suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere kada je riječ o inkriminiranim djelima, a kada ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika.
7.2. Stoga je ovaj Sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti okrivljenice, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.
