REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4284/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u postupku po zahtjevu FINANCIJSKE AGENCIJE, OIB 85821130368, Regionalni centar Zagreb, za provedbu skraćenog stečajnog postupka nad dužnikom ELW Temporary Jobs j.d.o.o., OIB 51044607424, Zagreb, Severinska ulica 19, odlučujući o žalbi stečajne upraviteljice Jelene Stankus-Tkalec iz Varaždina, Trakošćanska 9a, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-700/2024 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-700/2024 od 21. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za određivanjem nagrade u iznosu od 132,72 EUR stečajnoj upraviteljici Jeleni Stankus-Tkalec.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio na temelju odredbe članka 94. stavaka 1. i 2. Stečajnog zakona („Narodne novine” broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/14; dalje: SZ) u vezi s odredbom članka 5. Uredbe o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima („Narodne novine“ broj 105/15; dalje: Uredba). Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da stečajna upraviteljica neosnovano traži određivanje nagrade za poduzimanje radnji navedenih u svom zahtjevu jer one nisu poduzete za vrijeme trajanja stečajnog postupka s obzirom da takav postupak nad dužnikom nije uopće proveden. Uz to prvostupanjski sud navodi i da pravo na nagradu stečajnoj upraviteljici u konkretnom slučaju ne proizlazi ni iz Uredbe jer ona sukladno odredbama članaka 4. i 5. predviđa određivanje nagrade privremenim stečajnim upraviteljima i stečajnim upraviteljima za radnje poduzete u prethodnom, odnosno u stečajnom postupku, a ne i u skraćenom stečajnom postupku koji je istovremeno otvoren i zaključen. Navodi i da čak kad bi se Uredba primjenjivala na stečajnog upravitelja u skraćenom stečajnom postupku, da bi njezin zahtjev također bio neosnovan. To iz razloga jer je popunjavanje obrasca za unos podataka u registar stvarnih vlasnika te pribavljanje izvatka iz registra stvarnih vlasnika u kontekstu obujma i složenosti poslova kao jedinog teoretski primjenjivog kriterija iz odredbe članka 5. Uredbe zanemarive vrijednosti.
3. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnijela stečajna upraviteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi u bitnome navodi da stečajni upravitelj ima obvezu obavljanja određenih poslova, kao što je to propisano odredbom članka 133. SZ-a te da je u ovom stečajnom postupku poduzela radnje koje su bile nužne radi postupanja po odredbama članka 33. stavaka 1. i 4. Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranju terorizma („Narodne novine“ broj: 108/17, 39/19 i 151/22) i odredbama članaka 11., 14., 15., 17. i 24. Pravilnika o registru stvarnih vlasnika („Narodne novine“ broj 53/19 i 1/20), kao i da je te radnje dokumentirala i obrazložila u svom zahtjevu. Smatra da ima pravo na nagradu i u situaciji zaključenja stečajnog postupka po odredbi članka 132. stavka 2. SZ-a. Smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje zaključivši da popunjavanje obrasca svim propisanim i traženim podacima kao i njegova predaja FINA-i te preuzimanje Izvatka iz registra stvarnih vlasnika ne opravdava određivanje nagrade stečajnom upravitelju. Ukazuje da je odredbom članka 94. stavaka 1. - 3. SZ-a propisano da stečajni upravitelj ima pravo na nagradu za svoj rad i naknadu stvarnih troškova, a da je visinu nagrade potrebno odrediti sukladno odredbi članka 94. stavka 2. SZ-a prema kriterijima koji su određeni Uredbom. Navodi da je iznos od 132,72 EUR bruto primjeren iznos nagrade uzimajući u obzir obujam i složenost poslova koji su obavljeni od strane stečajne upraviteljice u ovom postupku.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 10. SZ-a, u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije pravilno ni osnovano na zakonu.
6. Odredbom članka 94. SZ-a propisano je da stečajni upravitelj ima pravo na nagradu za svoj rad i naknadu stvarnih troškova (stavak 1.) i da nagradu stečajnom upravitelju rješenjem određuje sud prema uredbi kojom Vlada Republike Hrvatske utvrđuje kriterije i način obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima (stavak 2.). Prema odredbi članka 5. stavka 1. Uredbe sud rješenjem utvrđuje visinu nagrade, uzimajući u obzir obujam i složenost poslova, rad stečajnoga upravitelja na ispitivanju tražbina te vrijednost unovčene stečajne mase. Dakle, imenovani stečajni upravitelj ima pravo na nagradu prema odredbi članka 94. stavka 1. SZ-a, a visina nagrade određuje se prema tri kriterija određena članka 5. Uredbe.
7. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju otvoren i istovremeno zaključen skraćeni stečajni postupak nad dužnikom, to stečajni upravitelj nesporno nije poduzeo nikakve radnje na ispitivanju tražbina, a nesporno je da nije došlo ni do unovčenja stečajne mase iza dužnika. Stoga su za određivanje nagrade stečajnom upravitelju u konkretnom slučaju bili mjerodavni isključivo kriteriji obujma i složenosti poslova.
8. Osnovano žaliteljica navodi da su odredbama Stečajnog zakona propisane obveze stečajnih upravitelja za određeno postupanje i u situaciji kada je stečajni postupak zaključen pa isto tako u situaciji kada je stečajni postupak zaključen u skladu s odredbom članka 132. stavka 2. SZ-a. Primjer takve obveze stečajnih upravitelja su obveze koje su određene odredbom članka 133. SZ-a. U konkretnom slučaju stečajna upraviteljica istaknula je i njezinu obvezu iz Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranju terorizma.
9. Zbog navedenog ovaj sud smatra da stečajni upravitelji imaju pravo na nagradu i u situacijama zaključenja stečajnog postupka u skladu s odredbom članka 132. stavka 2. SZ-a. Pravo na nagradu stečajnih upravitelja normirano je u odredbi članka 94. stavka 1. SZ-a, dok je visinu nagrade potrebno odrediti u skladu s odredbom članka 94. stavka 2. SZ-a prema kriterijima koji su određeni Uredbom. Unatoč tome što u konkretnom predmetu nije bilo potrebe ispitivati tražbine te nije bilo unovčenja stečajne mase, imenovani stečajni upravitelj ima obvezu obavljanja određenih poslova, a kako je ranije obrazloženo, ti poslovi imaju određenu vrijednost čiju visinu sud treba procijeniti (tako i u rješenju ovog suda poslovni broj Pž-3369/2024-2 od 4. rujna 2024.). S tim u vezi prvostupanjski sud je izveo pogrešan zaključak da radnje koje je poduzela stečajna upraviteljica, promatrane u kontekstu obujma i složenosti poslova iz odredbe članka 5. Uredbe, predstavljaju radnje zanemarive vrijednosti pri čemu je uspoređivao te radnje sa složenosti poslova koja se očekuje od stečajnog upravitelja u redovnom stečajnom postupku.
10. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije donio valjano obrazloženu odluku o zahtjevu stečajne upraviteljice za nagradu, to je pobijano rješenje primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a ukinuto kao u izreci ove odluke.
11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispitati osnovanost zahtjeva stečajne upraviteljice za nagradu prema kriteriju obujma i složenosti poslova koje je obavila i o tome donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.
Zagreb, 5. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Kristina Saganić
