Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-868/2024-4
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-353/2021-33 od 20. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-353/2021-33 od 20. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 198-50-3759682 sklopljenog između tužitelja FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 dana 06.11.2006.g a sve u dijelu kojim je ugovorena Valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju [obrt] FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime preplate po osnovi valutne klauzule isplati novčani iznos od 4.281,83 EUR/ 32.261,50 KN, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, do 31.srpnja 2015.g., te od 1.kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3%-tna poena i to na iznos od: 13,35 EUR/ 100,60 kn od 01.10. 2009.g. do isplate,
12,41 EUR/ 93,50 kn od 01.11. 2009.g. do isplate,
16,95 EUR/ 127,73 kn od 01.12. 2009.g. do isplate,
20,60 EUR/ 155,18 kn od 01.01.2010.g. do isplate,
25,78 EUR/ 194,22 kn od 01.02.2010.g. do isplate,
24,59 EUR/ 185,27 kn od 01.03.2010.g. do isplate,
31,62 EUR/ 238,25 kn od 01.04.2010.g. do isplate,
30,29 EUR/ 228,20 kn od 01.05.2010.g. do isplate,
32,89 EUR/ 247,78 kn od 01.06.2010.g. do isplate,
55,39 EUR/ 417,35 kn od 01.07.2010.g. do isplate,
50,75 EUR/ 382,44 kn od 01.08.2010.g. do isplate,
64,91 EUR/ 489,08 kn od 01.09.2010.g. do isplate,
60,02 EUR/ 452,24 kn od 01.10.2010.g. do isplate,
52,16 EUR/ 392,97 kn od 01.11.2010.g. do isplate,
68,75 EUR/ 518,01 kn od 01.12.2010.g. do isplate,
89,86 EUR/ 677,09 kn od 01.01.2011.g. do isplate,
74,92 EUR/ 564,45 kn od 01.02.2011.g. do isplate,
80,16 EUR/ 603,95 kn od 01.03.2011.g. do isplate,
73,49 EUR/ 553,71 kn od 01.04.2011.g. do isplate,
74,69 EUR/ 562,73 kn od 01.05.2011.g. do isplate,
102,99 EUR/ 775,98 kn od 01.06.2011.g. do isplate,
105,75 EUR/ 796,75 kn od 01.07.2011.g. do isplate,
129,00 EUR/ 971,96 kn od 01.08.2011.g. do isplate,
116,89 EUR/ 880,72 kn od 01.09.2011.g. do isplate,
103,64 EUR/ 780,84 kn od 01.10.2011.g. do isplate,
101,38 EUR/ 763,85 kn od 01.11.2011.g. do isplate,
100,37 EUR/ 756,22 kn od 01.12.2011.g. do isplate,
106,64 EUR/ 803,48 kn od 01.01.2012.g. do isplate,
112,11 EUR/ 844,67 kn od 01.02.2012.g. do isplate,
112,84 EUR/ 850,19 kn od 01.03.2012.g. do isplate,
109,06 EUR/ 821,70 kn od 01.04.2012.g. do isplate,
111,61 EUR/ 840,93 kn od 01.05.2012.g. do isplate,
113,36 EUR/ 854,10 kn od 01.06.2012.g. do isplate,
110,42 EUR/ 831,95 kn od 01.07.2012.g. do isplate,
111,19 EUR/ 837,78 kn od 01.08.2012.g. do isplate,
108,99 EUR/ 821,17 kn od 01.09.2012.g. do isplate,
104,23 EUR/ 785,29 kn od 01.10.2012.g. do isplate,
109,30 EUR/ 823,54 kn od 01.11.2012.g. do isplate,
111,74 EUR/ 841,90 kn od 01.12.2012.g. do isplate,
110,03 EUR/ 829,03 kn od 01.01.2013.g. do isplate,
100,45 EUR/ 756,87 kn od 01.02.2013.g. do isplate,
108,59 EUR/ 818,17 kn od 01.03.2013.g. do isplate,
109,30 EUR/ 823,53 kn od 01.04.2013.g. do isplate,
106,11 EUR/ 799,50 kn od 01.05.2013.g. do isplate,
96,19 EUR/ 724,78 kn od 01.06.2013.g. do isplate,
95,94 EUR/ 722,88 kn od 01.07.2013.g. do isplate,
98,38 EUR/ 741,23 kn od 01.08.2013.g. do isplate,
102,28 EUR/ 770,66 kn od 01.09.2013.g. do isplate,
107,69 EUR/ 811,41 kn od 01.10.2013.g. do isplate,
104,90 EUR/ 790,39 kn od 01.11.2013.g. do isplate,
106,88 EUR/ 805,28 kn od 01.12.2013.g. do isplate,
- sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.818,76 eur zajedno sa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3%-tna poena, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim navodima na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 354. stavkom 2. ZPP-a, kao i da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj 198-50-3759682 od 6. studenog 2006. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak kao i zahtjev za povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.
7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da su stranke 6. studenog 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 198-50-3759682 (u daljnjem tekstu Ugovor) u iznosu od 33.640,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca, radi kupnje osobnog automobila
- da je Ugovorom ugovorena valutna klauzula u CHF da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF koje su promjene dovele do povećanja anuiteta koji je tužitelj otplaćivao
- da je Ugovor potpisan po tužitelju kao korisniku kredita, sudužniku i punomoćniku kreditora i solemniziran po javnom bilježniku pod poslovni brojem OV-1387/2006
- da je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete po osnovi promjene tečaja CHF i promjenjive kamatne stope preplatio ukupni iznos od 4.466,72 EUR/33.654,53 kn
- da je tužitelj nakon provedenog vještačenja podneskom od 20. siječnja 2023. sukladno nalazu i mišljenju konačno postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu po osnovi preplaćenih iznosa ukupno u iznosu od 4.281,83 EUR/32.261,51 kn sa zateznim kamatama, s tim da je konačni tužbeni zahtjev postavio uz uvažavanje tzv. negativne razlike obzirom na manje plaćene anuitete
- da je prvostupanjski sud primjenom odredbom članka 190. i članka 191. ZPP dopustio preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva, budući je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu prema članku 186.b stavak 4. i 5. ZPP
- da je tuženik na ročištu od 10. studenog 2022. odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka djelatnika tuženika, a prvostupanjski sud je rješenjem od 11. travnja 2024. odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje tužitelja i javnog bilježnika na okolnosti pojašnjenja spornih ugovornih odredbi.
8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev uz zaključak da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetne u smislu odredbe članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., dalje ZZP) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača sve u smislu članka 81. i 82. ZZP/03 koje odredbe su identične odredbi članka 96. stavka 1. i 2. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09., 18/12. i 56/13., dalje ZZP/07, sve u povezanosti sa odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).
9. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (članak 7. i 8. ZPP-a).
11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno važećem Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to članaka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) i to članaka 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a.
12. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.), te se primjenjuju kao nacionalni propis. Nastavno valja ukazati da je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute i kamatne stope kao i odnos drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice
13. Prihvaća se zaključak prvostupanjskog suda da tuženik na kome je kod standardiziranih ugovora teret dokaza da se o pojedinim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na okolnosti pregovaranja u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora o kreditu.
14. Pravilno je odbijen dokazni prijedlog glede saslušanja javnog bilježnika jer saslušanjem javnog bilježnika nije moguće dokazivati obaviještenost potrošača prije i pri sklapanja ugovora o kreditu budući javni bilježnik pri solemnizaciji nije mogao objasniti potrošaču rizike fluktuacije tečaja CHF. Naime u predmetnom Ugovoru o kreditu nisu navedeni ni obrazloženi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te zaštitne klauzule pa javni bilježnik nije mogao objasniti tužitelju kao korisniku kredita značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF niti je imao takve ovlasti, a koja obveza je postojala na strani tuženika kao kreditora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske UIII5458/21 od 30. lipnja 2022.
15. S druge strane, tužitelj je svoj stav o obaviještenosti u odnosu na sporne odredbe prilikom sklapanja Ugovora izrazio tužbom i iskazom tijekom postupka pa njegovo saslušanje nije svrsishodno. Pri tome sud ponavlja kako je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svog zaposlenika na prethodno navedene okolnosti, pa je nastavno na navedeno i prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja i javnog bilježnika.
16. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, u konkretnom slučaju nije došlo do nastupanja zastare budući prema objedinjenom pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
17. Konkretni predmetni postupak je pokrenut tužbom podnesenom 4. kolovoza 2021., tako da u smislu članka 241. ZOO-a nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. do kada je trajao prekid zastare, a zastara je počela ponovno teći od 15. lipnja 2018., tako da se tuženik neosnovano poziva na zastaru, jer do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, zastara nije nastupila.
18. Restitucijski zahtjev po odredbi članka 1111. ZOO-a u svezi članka 1115. ZOO-a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio sa zaključkom da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti stečeno bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe od dana stjecanja sa zateznim kamatama od dana plaćanja anuiteta pa do isplate. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (članak 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se smatra nepoštenim stjecateljem.
19. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (članak 1115. ZOO-a,) tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.
20. Na navedeno upućuje i Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.
21. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio u vrijeme isplate kredita ukupno preplaćen iznos od 4.466,72 EUR/33.654,53 kn, s tim da je po provedenom vještačenju tužitelj po punomoćniku specificirao svoj tužbeni zahtjev potražujući iznos od 4.281,83 EUR/32.261,50 kn, budući je tužitelj svoj konačni tužbeni zahtjev postavio uz uvažavanje tzv. negativne razlike, a koji iznos je na kraju i dosuđen tužitelju u ovom postupku.
22. U konkretnom slučaju je nesporno da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu, a nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja je konačno specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu od 4.281,83 EUR, uz deklaratorni dio zahtjeva za utvrđenje ništetnosti. Tuženik se protivio navedenoj preinaci tužbe, međutim prvostupanjski sud je pravilno dopustio navedenu preinaku, obzirom da je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja te tužitelj do provođenja knjigovodstvenog vještačenja nije bio u mogućnosti određeno postaviti tužbeni zahtjev, a što je sve u skladu sa zaključkom Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.
23. Nadalje, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika u kojima isti osporava metodu i izračun vještaka, budući se tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije protivio provedenom vještačenju niti stavljao prigovore takve naravi nakon što mu je vještačenje dostavljeno pa isti sada neosnovano navedene razloge iznosi u žalbi.
24. Ostalim žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, jer se oni zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
25. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).
26. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
27. U skladu s navedenim, tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka.
28. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Osijek, 5. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
