Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-220/2024-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sanele Horvat članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika ŽD i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 211. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama 1. optuženika ŽD po branitelju Vinku Ljubičiću, odvjetniku iz Splita i 2. optuženika pravne osobe trgovačkog društva ABC, zastupanog po predstavniku ED, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-929/2019-26 od 12. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024., u nazočnosti braniteljice u zamjeni 1. optuženika Ane Žak, odvjetnice iz Bjelovara,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženika ŽD i 2. optuženika pravne osobe TD ABC kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.– u daljnjem tekstu: ZKP) stavio je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu broj K-929/2019 od 18. listopada 2019. u odnosu na 1. okrivljenika ŽD i 2. okrivljenika ABC, te 1. optuženika ŽD i 2. optuženika TD ABC proglasio krivim zbog kaznenog djela protiv okoliša – protupravnom eksploatacijom rudnog blaga iz čl. 211. st. 1. KZ/11., a u odnosu na 2. optuženika iz čl. 211. st. 1. KZ/11. u svezi čl. 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03., 110/07, 45/11. i 143/12. – dalje ZOPOKD). 1. optuženika je temeljem čl. 211. st. 1. u svezi čl. 40. st. 4. KZ/11. osudio na novčanu kaznu u visini od 200 prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj, u visini jednog dnevnog iznosa od 38,43 eura, što ukupno iznosi 7.686,00 eura, a koju kaznu je optuženik prema čl. 42. st. 6. KZ/11. dužan platiti po pravomoćnosti presude u roku od 3 (tri) mjeseca.

1.1. Na temelju odredbe čl. 43. st. 1. i st. 2. KZ/11. ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11. naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan prosječni dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, time da jedan prosječni dnevni iznos iznosi 38,43 eura, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720,00 sati.

1.2. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, a kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora sud će jedan prosječni dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. 3. KZ/11., kao i isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti, dok će se u slučaju djelomične isplate izvršiti samo preostali dio navedenih kazni, sve na temelju odredbi čl. 43. st. 3., 4. i 5. KZ/11.

1.3. 2. optuženiku pravnoj osobi TD ABC na temelju odredbe čl. 211. st. 1. KZ/11., a u svezi sa čl. 3. st. 1. i čl. 10. st. 1. ZOPOKD se izriče novčana kazna u iznosu od 20.000,00 eura, a koju kaznu je optužena pravna osoba dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.4. Temeljem odredbe čl. 10.a ZOPOKD ako 2. optuženik ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku, novčana kazna naplatit će se prisilno.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i toč. 6. ZKP-a optuženici su dužni u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknaditi trošak kaznenog postupka od po 300,00 eura svaki, od čega 132,72 eura predstavlja troškove provedenog vještačenja procjene štete, dok iznos od 167,28 eura predstavlja paušalni trošak.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio 1. optuženik ŽD po branitelju Vinku Ljubičiću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni.

3. Žalbu je podnio i 2. optuženik po predstavniku ED iz istih žalbenih razloga i sadržajno identičnu žalbu, time da se u obje žalbe predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženici oslobode od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženicima izreknu blaže kaznene sankcije.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. S obzirom da su optuženici zahtijevali da budu obaviješteni o sjednici drugostupanjskog vijeća, to su na sjednicu pozvani predstavnik optužbe, 1. optuženik ŽD, te njegov branitelj Vinko Ljubičić, odvjetnik iz Bjelovara, te predstavnik 2. optuženika pravne osobe, a na sjednicu je pristupila braniteljica u zamjeni 1. optuženika ŽD, Ana Žak, odvjetnica iz Bjelovara, dok ostale pozvane osobe nisu pristupile, a uredno su obaviještene, te je sjednica održana u njihovoj odsutnosti u skladu s odredbom čl. 475. st. 3. ZKP-a.

6. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru na razgledanje, koje ga je dopisom broj KŽ-DO-259/2024-3 od 17. svibnja 2024., vratilo na nadležni postupak.

7. Žalbe 1. optuženika ŽD i 2. optuženika pravne osobe TD ABC nisu osnovane.

8. Optuženici u žalbama koje su sadržajno identične, prije svega ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a jer da po žalbenim navodima je izreka presude nerazumljiva i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Međutim, obrazlažući žalbu optuženici u okviru ove žalbene osnove ustvari osporavaju činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, posebice u odnosu na postojanje izravne namjere. Stoga je evidentno da se ovdje radi o žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud nije počinio u žalbi istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

9. U žalbi se također ističe i žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, no isti se ne pojašnjava, niti obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP-a ovaj sud nije pronašao da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

10. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženici ističu da se u konkretnom slučaju ne može raditi o počinjenju kaznenog djela iz čl. 211. st. 1. KZ/11., jer se ono može počiniti samo u slučaju neovlaštenog iskorištavanja rudnog blaga, a optuženici su imali dozvolu za eksploataciju. Radi se samo o tome da je u neznatnoj mjeri došlo do prekoračenja granica eksploatacije, time da je u potpunosti plaćena naknada za eksploataciju izvan odobrenih granica.

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, te argumentirano i dostatno obrazložio da su ispunjena obilježja utuženog kaznenog djela. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je trgovačko društvo DEF pravni prednik 2. optuženika, a čiji direktor i odgovorna osoba je 1. optuženik ŽD u inkriminiranom razdoblju obavljao rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena iz ležišta na dijelu katastarskih čestica temeljem koncesije koja je dodijeljena tom trgovačkom društvu na eksploatacijskom polju Strmetjevac. Ova činjenica nije sporna i jasno proizlazi iz dokumentacije koja je pročitana tijekom dokaznog postupka, a to su rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Ureda za gospodarstvo od 2. travnja 2002., Ugovora o koncesiji za eksploataciju tehničko- građevnog kamena od 18. travnja 2002. Na temelju tih isprava sasvim jasno proizlazi na kojem dijelu čestica je dodijeljena rudarska koncesija, odnosno na kojem području je trgovačkom društvu dozvoljena eksploatacija tehničko-građevnog kamena.

12. Inspekcijskim nadzorom poslovanja trgovačkog društva DEF i stanja rudarskih radova na eksploatacijskom polju Strmetjevac, a koji nadzori su izvršeni 2017., što je vidljivo iz zapisnika od 7. ožujka 2017. i 3. svibnja 2017., je utvrđeno da je iskapanje, odnosno eksploatacija mineralne sirovine vršena izvan projektiranih granica otkopavanja određenih Glavnim rudarskim projektom otkopavanja tehničko-građevinskog kamena iz ležišta Strmetjevac kod Imotskog. Za to područje nije postojao ugovor o koncesiji, te suprotno žalbenim navodima takovo postupanje sadrži obilježja kaznenog djela za koje se terete optuženici. Naime, kazneno djelo protupravne eksploatacije rudnog blaga iz čl. 211. st. 1. KZ/11. čini onaj tko protivno propisima obavlja eksploataciju rudnog blaga i time prouzroči znatnu štetu. Eksploatacija rudnog blaga na području na kojem nije odobrena koncesija predstavlja postupanje protivno čl. 76. Zakona o rudarstvu, a visina štete u inkriminiranom razdoblju od prosinca 2015. do ožujka 2017. je iznosila 53.197,96 eura, a kako je utvrđeno provedenim vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Miji Tardincu, te izvansudskom nagodbom od 29. kolovoza 2017. Tom nagodbom koja je sklopljena između Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta zastupanog po ŽDO-u u Splitu i trgovačkog društva DEF, zastupanog po 1. optuženiku GD kao direktoru, utvrđena je visina štete, a prema obrani optuženika ona je i podmirena.

13. 1. optuženik ŽD u svojoj obrani, kod koje ostaje i u žalbi, ne osporava da je iskapanje, odnosno eksploatacija građevnog kamena vršena izvan određenih gabarita. Pri tome optuženik poriče da je on postupao s namjerom, već tvrdi da je do toga došlo zbog nečije pogreške. Suprotno ovakovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dostatno, te argumentirano obrazložio subjektivni odnos 1. optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, odnosno da je 1. optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. Naime, počinitelj postupa s izravnom namjerom ako je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njegovo ostvarenje. Dakle, radi se o svjesnom i voljnom ostvarenju kaznenog djela. Iako kazneno djelo iz čl. 211. st. 1. KZ/11. može počiniti svatko (delicta communia) u konkretnom slučaju je upravo činjenica da je optuženik odgovorna osoba u trgovačkom društvu koje se bavi eksploatacijom rudnog blaga odlučna za utvrđivanje namjere. Optuženik kao odgovorna osoba je nositelj aktivnosti, poslovanja i odgovornosti kako individualne, tako i odgovornosti pravne osobe. Odgovorna osoba ima dužnost vođenja poslovanja ili nadzora nad poslovanjem, a ta dužnost obuhvaća primjenu zakona ili drugih propisa, a u konkretnom slučaju poštivanje Zakona o rudarstvu i eksploataciju kamena u skladu sa koncesijskim ugovorom. 1. optuženik u pravnoj osobi donosi ključne odluke, te stoga neuspješno pokušava otkloniti kaznenu odgovornost prebacivanjem odgovornosti na nekog drugog. Prvostupanjski sud je upravo na opisani način utvrdio postojanje izravne namjere na strani 1. optuženika ŽD, a kaznena odgovornost 2. optuženika kao pravne osobe proizlazi iz kaznene odgovornosti 1. optuženika kao direktora i odgovorne osobe, sve u skladu sa čl. 3. ZOPOKD.

14. Iz navedenih razloga žalbe 1. i 2. optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane.

15. Optuženici u žalbama također ističu da su novčane kazne izrečene 1. optuženiku i 2. optuženiku previsoke i da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio, niti vrednovao niz olakotnih okolnosti. Suprotno ovakovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako olakotne, tako i otegotne okolnosti. Optuženici ranije nisu osuđivani, ali su višestruko prekršajno kažnjavani. Iz podataka o njihovoj prekršajnoj kažnjavanosti proizlazi da su kažnjavani za prekršaje koji su usporedivi s kaznenim djelom za koje su proglašeni krivima. Stoga je prvostupanjski sud s pravom prekršajnu kažnjavanost optuženika cijenio kao otegotnu okolnost. Prvostupanjski sud je također imao u vidu okolnosti počinjenja kaznenog djela, količinu iskopane mineralne sirovine, dulje razdoblje eksploatacije, te veći broj utvrđenih nepravilnosti u obavljanju rudarskih radova. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda novčane kazne koje su izrečene optuženicima nisu previsoke, već su adekvatne i njima će biti ostvarena zakonska svrha kažnjavanja. Novčane kazne će ostvariti svrhu kako specijalne, tako i generalne prevencije, te će njima u cijelosti biti ostvarena zakonska svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

16. Iz navedenih razloga žalbe optuženika nisu osnovane, te je temeljem čl. 482. ZKP-a odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić