Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3050/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičič članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA d.d., iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pn-286/2017-30 od 13. rujna 2024., u sjednici održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pn-286/2017-30 od 13. rujna 2024. u pobijanim dijelovima pod točkama I. i II. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužiteljice, kao što se potvrđuje i točka III. izreke, kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.123,56 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2017. do isplate, po stopi po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana (točka I. izreke). Također je tom presudom naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 203,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. svibnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.000,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. rujna 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke), dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljica odbijena.

2. Protiv te presude žale se tuženik pobijajući je u točkama I., II. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinače na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno, da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu koju trpi zbog prometne nesreće koja se desila 26. lipnja 2016. na autocesti u smjeru Zagreba, kod naplatnih kućica Demerje, u kojoj je zadobila tjelesne ozljede kao putnica u osobnom vozilu, a koju je skrivio vozač vozila osiguranog kod tuženika.

5. U ovom stadiju postupka nije sporan štetni događaj ni odgovornost tuženika, kao što nije sporno ni da je tuženik na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplatio tužiteljici iznos od 13.850,00 kuna, dok je sporno, s obzirom na sadržaj žalbe je li prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupaka, a time je sporna i visina štete koju tužiteljica potražuje.

6. U odnosu na visinu štete koja pripada tužiteljici zbog ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski je sud utvrdio da iz priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke proizlazi kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu lijevog nožnog zgloba, a koja spada u tešku tjelesnu ozljedu.

6.1. Zbog zadobivene ozljede tužiteljica je po nalazu i mišljenju vještaka trpjela fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 30 dana i potom bolove blagog intenziteta 15 dana, kao što će trpjeti i povremene bolove lakog intenziteta tijekom života.

6.2. Tužiteljica je prema nalazu i mišljenju vještaka zbog zadobivene ozljede osjećala primarni strah koji je bio kratkotrajan, nakon kojega je osjećala sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana i blažeg 30 dana.

6.3. Kod tužiteljice je prema nalazu i mišljenju vještaka zbog lokaliteta zadobivene ozljede došlo do smanjenja životne aktivnosti od 10%, a očituje se u smanjenoj pokretljivosti lijevog nožnog zgloba.

6.4. Prema nalazu i mišljenju vještaka zbog zadobivene ozljede tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od dva dana po šest sati, a potom još 30 dana po tri sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, pripremanje hrane i sl.)

7. S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja koja su relevantna za odluku o visini pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada je tužiteljici dosudio iznos od 2.123,56 eura po ovoj osnovi, jer je pravilno utvrdio da je tužiteljica doživjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da joj pripada dosuđeni iznos, pri čemu je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, kao i duševnim bolovima zbog smanjenja životne aktivnosti te cilju kojem služi ta naknada.

8. Isto tako, pravilno je prvostupanjske dosudio tužiteljici i imovinsku štetu u iznosu od 203,07 eura, jer je istu pravilno utvrdio, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka, a koja joj pripada na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a.

9. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik prigovara da prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, za ukazati je na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH od 29. studenoga 2002. u primjeni ZOO- a, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (50%) primjenjivat će se kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede osobnosti i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO-a, dakle, i u ovom slučaju.

9.1. Kako je u ovom slučaju obvezni odnos nastalo nakon 1. siječnja 2006., to se radi o okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe i tuženik se ne može protiviti preinaci tužbe u smislu odredbe članka 191. stavka 2. ZPP-a, pa su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika usmjereni u tom pravcu jer je tužiteljica imala legitimno pravo svoj tužbeni zahtjev postaviti prema navedenim kriterijima.

10. Na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni ostali žalbeni navodi tuženika, pa tako ni navod da je prvostupanjski sud neopravdano utvrdio smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice od 10%, kada iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke proizlazi da je kod tužiteljice utvrđenja anatomsko-funkcijska posljedica nakon ozljeđivanja, odnosno smanjena životna aktivnost koja će se povremeno očitovati u smanjenoj pokretljivosti lijevog nožnog zgloba, oticanju nožnog zgloba, otežanom penjanju i silaženju stepenicama, a koji je nalaz i mišljenje pravilno cijenio prvostupanjski sud jer je dan prema pravilima struke nakon pregleda medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice, što sve proizlazi iz stanja spisa i pobijane odluke.

11. Također je i odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čanka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.), pa neosnovano tuženik tvrdi da su tri ročišta (20. veljače 2024., 5. travnja 2024. i 28. lipnja 2024) bila nepotrebna, kada iz stanja spisa proizlazi suprotno, zbog čega ni ovi žalbeni navodi nisu osnovani.

11.1. Trošak tuženiku za sastavljanja žalbe ne pripada jer nije uspio sa svojom žalbom primjenjujući odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a.

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 5. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Arijana Bolanča