REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2504/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja MK Auto servis j.d.o.o. Kupinečki Kraljevec, Matički 22, OIB: 89147765679, kojeg zastupa punomoćnica Heidi Santini, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AutoComplex d.o.o. Koprivnica, Varaždinska cesta 132, OIB: 26871925955, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici, radi 1.274,14 eura, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-46/2022-11 od 13. lipnja 2023., 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-46/2022-11 od 13. lipnja 2023. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-46/2022-11 od 13. lipnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-46/2022-11 od 13. lipnja 2023. odlučeno je:

„I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Darka Matulec iz Đurđevca, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 125/2021., Sudski predmet Ovrv-988/2021. od 12. svibnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku AutoComplex d.o.o. Koprivnica, Varaždinska cesta 132, OIB: 26871925955 da tužitelju MK AUTO SERVIS j.d.o.o. Kupinečki Kraljevec, Matički 22, OIB: 89147765679, plati iznos od 1.274,14 eura na temelju vjerodostojne isprave i to račun br. 3-1-1, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. veljače 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, zajedno sa odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 149,31 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 12. svibnja 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 799,63 eura u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelja s naknadom parničnog troška u iznosu od 186,64 EUR.“ Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-46/2022-11 od 13. lipnja 2023. odbačena je protutužba tuženika-protutužitelja protiv tužitelja- protutuženika kao nedopuštena.

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik koju pobija u točkama I. i II. izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik je protiv rješenja podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da odluka prvostupanjskog suda kojom je protutužba odbačena ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu kao i rješenje u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti onima na koje se sadržajem žalbe posebno poziva žalitelj, članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima u pobijanoj presudi sadržani su razlozi o odlučnim činjenicama, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno prilikom donošenja pobijane presude. Međutim ovaj sud nalazi da nije moguće utvrditi razloge donošenja rješenja kojim je prvostupanjski sud odbacio protutužbu pa je prvostupanjska presuda u tom dijelu zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog ovaj sud nije odlučivao o tužiteljevim žalbenim navodima kojima osporava zaključke prvostupanjskog suda o utvrđenom činjeničnom stanju. Nadalje u sporu male vrijednosti žalba nije dopuštena niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, pa imajući u vidu sadržaj žalbe, valja navesti da ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, vezano za pravilnu primjenu odredbe članka 8. ZPP-a.

8. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu iznosa od 1.274,14 EUR na ime izvršenih autolimarskih radova na tuženikovom automobilu koji tuženik nije podmirio. Tuženik osporava kvalitetu izvršenih radova te navodi da je radove reklamirao, a prigovor protiv rješenja o ovrsi sadrži i protutužbu.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj izvršio autolimarske radove na tuženikovom automobilu marke BMW i poslovni odnos tužitelja i tuženika cijenio kroz odredbe članka 590. i članka 604. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) i utvrdio da je tuženik primio račun, koji nije vratio tužitelju niti je reklamirao izvršene radove već je svoje prigovore o kvaliteti radova iznio u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Prema priloženom računu tužitelj je račun izdao 4. veljače 2020. Nakon izvršenih autolimarskih radova tuženik je preuzeo automobil.

10. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju sukladno članku 590. ZOO-a.

11. Naime, u pogledu tuženikovih tvrdnji da je tužitelja kao izvođača radova izvijestio o nedostacima ovaj sud nalazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je pravovremeno obavijestio tužitelja o nedostacima u smislu odredbe iz članka 604. ZOO-a. Tuženik u žalbi navodi da je u prilog svojih tvrdnji o nedostacima radova dostavio sms poruke uz prigovor. Međutim, kako se radi o autolimarskim radovima to je tuženik prilikom preuzimanja automobila bio dužan pregledati izvršene autolimarske radove na automobilu i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača i postaviti prema tužitelju zahtjev pobliže utvrđen odredbama od članka 608. do 611. ZOO-a. Prema sadržaju primljenih sms poruka dostavljenih uz prigovor ovaj sud nalazi da tuženik ne ističe konkretne nedostatke izvršenih autolimarskih radova niti je tuženik postavio zahtjev prema tužitelju u smislu odredbe iz članka 608. do 611. ZOO-a. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima prvostupanjski sud se izjasnio u odnosu na fotodokumentaciju i korespondenciju stranaka i ocijenio da je tuženiku predan automobil i da o nedostacima izvedenih radova tuženik nije izvijestio tužitelja. Tuženik nije osporio da je preuzeo automobil slijedom čega ovaj sud nalazi da je posljedica pregleda i primanja izvršenog djela bez prigovora zakonska presumpcija da je djelo bez vidljivih nedostatka.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, članka 155. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) koje tako pojedinačno određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.

13. Kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

14. Prvostupanjski sud je rješenjem odbacio protutužbu uz obrazloženje da se u ovom postupku može raspravljati samo o potraživanju na temelju utuženog računa. Ovaj zaključak prvostupanjskog suda nije jasan niti se ovaj zaključak prvostupanjskog suda može ispitati, a na što se osnovano poziva tuženik u žalbi. Iz spisa proizlazi da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi podnio protutužbu (list 26. spisa). Odredbom članka 189. ZPP-a uređeno je pitanje protutužbe pa ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud prije odbacivanja protutužbe trebao ispitati je li protutužba podnesena sukladno navedenoj odredbi Zakona o parničnom postupku i o tome se izjasniti. Kako to prvostupanjski sud nije učinio valjalo je sukladno članku 380. točki 3. ZPP-a rješenje prvostupanjskog suda ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispitati je li protutužba podnesena sukladno članku 189. ZPP-a i slijedom toga dalje odlučiti.

Zagreb, 5. prosinca 2024.

Sudac

Ivana Mlinarić