Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1921/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o Split, protiv tuženika Pomgrad inženjering d.o.o. Split, Stinice 26/B, OIB: 31765830203, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Budimir & partneri d.o.o Split, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 477/2020 od 3. studenog 2021., na sjednici vijeća 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-477/2020 od 3. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopušten te da je nezakonit otkaz ugovora o radu zaključen na neodređeno vrijeme temeljem kojeg je radnik, ovdje tužitelj, zaposlen za obavljanje poslova radnog mjesta Rukovatelj građevinskim strojem koji otkaz ugovora o radu je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj IP-61- 2020/189 od 16. ožujka 2020. godine pa da radni odnos nije prestao, te da je tuženik dužan vratiti tužitelja na posao rukovatelja građevinskim strojem. U točki II izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 331,81 euro/2.500,00 kn[1] .

2. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj IP-61-2020/189 od 16. ožujka 2020. i da radni odnos nije prestao, te zahtjev za vraćanje na rad.

5.1. U postupku nije sporno da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu rukovatelj građevinskim strojem na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme te da je tuženik odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj IP-61-2020/189 od 16. ožujka 2020. otkazao tužitelju ugovor o radu, unutar roka od 15 dana propisanog čl. 108. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' br. 149/09- dalje ZR/09). Također nesporno je utvrđeno da je tužitelj u zakonskom roku iz čl. 129. st. 1. ZR-a zahtijevao ostvarenje njegovog prava, da tuženik nije udovoljio navedenom zahtjevu tužitelja za zaštitu njegovog prava te da je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana pravovremeno podnio predmetnu tužbu 30. travnja 2020. Također nije sporno da je tuženik sukladno odredbi čl. 149. st. 1. ZR/09 prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima o namjeravanoj odluci izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju, te da su sindikalni povjerenici ZP i UP **.**.2020. dali sukladno odredbi čl. 151. i čl. 152. st. 3. ZR/09 suglasnost tuženiku za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

5.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu uz obrazloženje da je grubo povrijedio obveze iz radnog odnosa. Pri tom da je u obrazloženju pobijane odluke o otkazu navedeno da je tuženik zbog slučajeva otuđenja goriva na gradilištima i postojanja sumnje da bi se to moglo ponoviti, dana 12. veljače 2020. sazvao sastanak na gradilištu gdje je prisutne radnike upozorio da se ubuduće otuđivanje imovine poslodavca s gradilišta neće tolerirati te da će to za posljedicu imati izvanredni otkaz ugovora o radu, da je tužitelj sudjelovao na tom sastanku i svoje sudjelovanje potvrdio potpisom na izvještaju sa sastanka. Potom da je istaknuto da je 6. ožujka 2020.godine tužitelj zatečen u izvršenju kaznenog djela pronevjere te s gradilišta poslodavca otuđio 20 litara goriva te da je gorivo umotao u kanistre u plastične vrećice, te ih stavio u službeni kombi reg. oznake [registarska oznaka] u namjeri da gorivo odveze kući, te da je sve evidentirano u potvrdi PU Primorsko- goranske, PP Krk od 11. ožujka 2020., da je i sam radnik sve priznao pisanom izjavom od 9. ožujka 2020. Stoga se nadalje navodi da je navedenim postupanjem tužitelj grubo povrijedio obveze iz radnog odnosa i da je poslodavac u njega u potpunosti izgubio povjerenje, te da je tužitelj ignorirao prethodna upozorenja poslodavca vezano za otuđenje imovine s gradilišta i učinio upravo suprotno pa da u tom smislu nema više mogućnosti nastavka radnog odnosa.

5.3. Prvostupanjski sud utvrđuje da je doista prethodno poslodavac održao sastanak s radnicima na gradilištu LNG Terminal Krk 12. veljače 2020. te da je povod sastanku bio incident kada je jedan radnik uhvaćen u krađi goriva, da je voditelj projekta i glavni inženjer gradilišta CP objasnio da zbog specifičnih okolnosti tog puta neće biti izvanrednog otkaza radnika, ali da je izdano posljednje upozorenje u tom pogledu koje vrijedi za svih te da ako ubuduće bilo koji zaposlenik tuženika bude uhvaćen u neovlaštenom prisvajanju imovine poduzeća da će mu biti uručen izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Također, utvrđuje da su policijski službenici PP Krk na državnoj cesti 102 nedaleko naplatnih kućica Krčkog mosta 6. ožujka 2020. izvršili kontrolu kombi vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] koje da je po policijskim službenicima zaustavljeno te da je utvrđeno da je tim vozilom upravljao EP i da se između ostalog u vozilu nalazio i tužitelj, da su izvršenim pregledom unutrašnjosti vozila uočena ukupno četiri plastična kanistra u kojima se nalazila tekućina koja da svojim mirisom nalikuje pogonskom gorivu, te da se radilo o ukupnoj količini od oko 40 litara, odnosno jednom kanistru zapremine 20 litara, jednom kanistru od 10 litara i dva kanistra od 5 litara i da su svi bili umotani u plastične vrećice, te da je tom prigodom tužitelj istakao da je on vlasnik svih kanistara u kojem se nalazi dizel gorivo koje je uzeo iz firme, a da su navedeni kanistri i pripadajuća tekućina oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta U vezi očitovanja tužitelja o oduzetom gorivu, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj 9. ožujka 2020. u izjavi naveo da je istina da ga je policija uhvatila 6. ožujka 2020., kada da je neovlašteno i bez ičije dozvole nosio kante goriva i to ukupno 20 litara, a da ostalo gorivo od 20 litara ne pripada njemu, kao i da je potvrdio da je posebno upozoren od gospodina CP nakon održanog gradilišnog sastanka 12. veljače 2020. na kojem su svi zaposlenici bili upozoreni da se ne smije neovlašteno uzimati – krasti gorivo, te da je tom prilikom dano upozorenje da će svaka buduća takva radnja biti strogo sankcionirana. Osim toga, tužitelj da je u izjavi izrazio žaljenje što je to učinio, da se kaje zbog toga i da obećaje da to više neće raditi, uz molbu da mu se to oprosti jer da je pred mirovinom.

5.4. Slijedom tih utvrđenja, cijeneći da je tužitelj kod tuženika obavljao odgovorne poslove rukovatelja građevinskim strojem i da je otuđio gorivo poslodavca znajući da je riječ o nezakonitom postupanju, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje povrede, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, te da je tuženik opravdano otkazao ugovor o radu tužitelju izvanrednim otkazom u smislu čl. 108. st. 1. ZR/09.

5.5. Stoga prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a odluku o troškovima postupka donosi u primjeni čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15. - dalje Tarifa).

6. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da pobijana presuda nije zahvaćena tim povredama postupka.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu („ Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19-dalje: ZR), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o izvanrednom otkazu, propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, te se sukladno stavku 2. citiranog članka ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Istovjetno je propisano i odredbama prethodno važećeg čl. 108. st. 1. i 2. ZR/09, koje je razmatrao prvostupanjski sud prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

9. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude, tužitelj u osnovi prigovara da u konkretnim okolnostima nisu bile ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja jer da se za to trebaju ispuniti tri pretpostavke, postojanje osobito teške povrede iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, potreba uvažavanja svih okolnosti interesa obiju strana kao i da nastavak radnog odnosa nije moguć. Postojanje tih pretpostavki ocjenjuje poslodavac kada odlučuje o tome da li da otkaže ugovor o radu radniku, a pritom je vrlo bitno da se sve okolnosti pažljivo i detaljno razmotre. U odnosu na izneseno ukazuje da je kod tuženika prije donošenja pobijane odluke zatečeno više osoba koje su zatečene s gorivom, prema kojim osobama tuženik nije postupio na isti način kao i prema tužitelju a tužitelj je radnik tuženika koji ima više od 60 godina, 41 godinu radnog staža i nikada nije procesuiran za bilo koje djelo. Stoga da su kod tuženika postojali dvostruki kriteriji u pogledu istih povreda što da nije dopušteno te da se opravdano postavlja pitanje na osnovu kojih kriterija poslodavac određenim radnicima otkazuje ugovore, dok druge ostavlja uz upozorenje. Smatra da pravilnim sagledavanjem činjeničnog stanja treba zaključiti da navedene povrede, sve i da su počinjene na način kako se to tužitelju stavlja na teret, nisu takve da bi opravdavale donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, a osim navedenog tužitelj prigovara da poslodavac prilikom donošenja pobijane odluke o otkazu nije vodio računa o propisanim socijalnim kriterijima.

10. Protivno prednje iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu čl. 116. st. 1. u vezi s čl. 135. st. 3. ZR/14. Naime, tužitelj određenim žalbenim navodima ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da su radnici tuženika prethodno na sastanku 12. veljače 2020. bili generalno upozoreni na mogućnost izvanrednog otkazivanja ugovora o radu u slučaju neovlaštenog prisvajanja imovine poslodavca konkretno krađom goriva te da je tužitelj, dugogodišnji radnik tuženika, unatoč tom upozorenju već 6. ožujka 2020. zatečen od djelatnika policije s određenom količinom goriva za koju je priznao da ju je neovlašteno oduzeo poslodavcu, opravdava zaključak prvostupanjskog suda da takvo postupanje radnika (tužitelja) predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa kao i da jasno proizlazi da je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, tužitelj je svjesno ignorirao jasno dano upozorenje poslodavca te neovisno o tome neovlašteno uzeo gorivo od poslodavca zbog čega tužitelj neosnovano smatra da nisu postojali razlozi za izvanredni otkaz, relativizirajući tu svoju povredu ukazujući da tuženik nije imao jednake kriterije prema svim radnicima. To stoga jer ga isto ne oslobađa njegove odgovornosti za takvu povredu obveze iz radnog odnosa, posebno kada je to učinio i nakon upozorenja poslodavca. Konačno, tužitelj neosnovano tvrdi da je otkaz nezakonit zbog toga što poslodavac prilikom otkazivanja ugovora o radu nije vodio računa o socijalnim kriterijima (čl. 115. st. 2. ZR/14) jer se ti kriteriji ne primjenjuju kod izvanrednog otkaza.

11. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 5. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović