Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-844/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Đorđe Malešević, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice ĐGF, iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivona Perišić Rošić, odvjetnica u Šibeniku, radi opoziva ugovora o darovanju nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1360/2020-47 od 29. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice ĐG i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-1360/2020–47 od 29. kolovoza 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ĐG za nadoknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, koji glasi:
''1. Utvrđuje se opozvanim darovanje nekretnine učinjeno Ugovorom o darovanju nekretnine od 10. travnja 2019., sklopljen između tužiteljice ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice i tužene ĐGF, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimateljice, ovjeren kod Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Stuttgartu, Njemačka, klasa: 037-02/19-01/738 od 10. travnja 2019. te kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, br. OV-3191/2019 od 09. svibnja 2019., predmet kojeg Ugovora o darovanju nekretnine predstavlja nekretnina zemljišnoknjižno označena kao čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor, površine 228m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te se nalaže tuženoj da u roku od 15 dana tužiteljici preda navedenu nekretninu u posjed.
2. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu izjavljuje tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te protiv odluke o trošku postupka. Tužiteljica predlaže preinačiti pobijanu presudu odnosno, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužiteljica zahtjeva trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.
6. Nije osnovan ni žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se poziva tužiteljica u žalbi, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tužiteljica u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.
7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Presuda je izrađena sukladno odredbi članka 338. ZPP. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8., 220. i 338. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tužiteljica, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem opoziva darovnog ugovora kojeg su stranke sklopile 10. travnja 2019. radi grube nezahvalnosti tuženice, nepovjerenja i mana volje kod sklapanja ugovora.
9. Nije sporno da su tužiteljica i tuženica zaključile ugovor o darovanju kuće u [adresa] 10. travnja 2019., ovjeren u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Stuttgartu 10. travnja 2019. te kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica 9. svibnja 2019. Nije sporno niti to da je tuženica stupila u posjed predmetne nekretnine odmah po sklapanju navedenog ugovora. Nesporno je i to da je tužiteljica uputila tuženici 20. veljače 2020. izjavu kojom opoziva navedeni ugovor zbog nezahvalnosti, koju izjavu je tuženica primila 25. veljače 2020.
10. Međutim, sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za opoziv predmetnog ugovora o darovanju.
11. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:
- da je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu protiv tuženice javnom tužilaštvu u Konstanzi, Republika Njemačka 13. ožujka 2020. radi sumnje u pronevjeru na štetu tužiteljice,
- da je rješenjem državnog odvjetništva Konstanza, Njemačka od 8. lipnja 2020. (stranice 60 do 66 spisa) obustavljen kazneni postupak protiv tuženice jer nije utvrđeno da je tuženica otuđila zlatnike tužiteljice,
- da iz zapisnika Zemaljskog suda u Konstanzi, Njemačka od 4. veljače 2021. proizlazi da je spor oko predaje zlatnika riješen nagodbom tužiteljice i tuženice,
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je s tuženicom bila u dobrim odnosima u vrijeme zaključenja spornog darovnog ugovora i u potpunosti joj vjerovala, da je predmetni ugovor zaključila po nagovoru tuženice te da nije znala sadržaj tog ugovora jer da u to vrijeme nije dobro vidjela, a za sadržaj tog ugovora da je saznala tek u listopadu 2019. kada joj je tuženica donijela ugovor i rekla što u njemu piše. Tek tada da je saznala da je ugovor zaključen pod uvjetima koji odgovaraju tuženici pa da se odmah odlučila na raskid ugovora jer da to nije bila njezina volja. Tužiteljica je u iskazu navela da se tuženica prestala brinuti o njoj nakon zaključenja ugovora o darovanju, a tada da je od tuženice zatražila povrat zlatnika stečenih prodajom njezina stana jer je izgubila povjerenje u tuženicu,
- da je tužiteljica opozvala ugovor o darovanju zbog toga što nikada nije niti imala namjeru zaključiti takav ugovor s tuženicom, odnosno da je tuženica iskoristila njezino zdravstveno stanje (slabi vid) te joj mimo njezine volje podmetnula na potpis ugovor čiji sadržaj je tek naknadno ustanovila,
- da je osnovni razlog zbog kojeg je tužiteljica opozvala sporni ugovor mana volje, a podredno nezahvalnost tuženice i gubitak povjerenja u tuženicu,
- da je iz iskaza svjedoka RG, sina tužiteljice, utvrđeno da on nema neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja spornog ugovora, a za ugovor da je saznao iz priče tužiteljice,
- da je iz iskaza svjedoka RGF, supruga tuženice utvrđeno da mu je dobro poznato da je tuženica zadnjih deset godina uložila znatne novce u kuću u [adresa]. Poznato mu je da su se tužiteljica i tuženica međusobno dogovorile o zaključenju ugovora o darovanju kuće u [adresa], a ugovor da im je sastavila odvjetnica Petrović, koju su stranke dobro poznavale. Prije potpisivanja ugovora tuženica da je bila dva dana u stanu tužiteljice te da su tada detaljno razmotrile predmetni ugovor pa da je upravo tužiteljica nagovorila tuženicu da otiđu u konzulat i potpišu ugovor. Tuženica da se brinula o tužiteljici i nakon zaključenja ugovora.
12. Sud prvog stupnja nakon provedenog postupka, polazeći od utvrđenja da materijalna situacija tužiteljice nije lošija nego li u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju, odnosno da tužiteljica nije dokazala da je osiromašila, kao i da je među strankama došlo do prekida komunikacije postupanjem tužiteljice, ocjenjuje da nisu ispunjeni uvjeti za opoziv dara zbog grube nezahvalnosti tuženice kao obdarenika i osiromašenja tužiteljice kao darovateljice.
13. Odredbom članka 493. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO) propisano da darovatelj koji nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati, može opozvati darovanje i od obdarenika zahtijevati povrat dara.
14. Odredbom članka 494. ZOO propisano da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.
15. Polazeći od utvrđenja da tužiteljica u postupku nije dokazala ostvarenje pretpostavki za opoziv ugovora o darovanju zbog osiromašenja i/ili zbog grube nezahvalnosti obdarenika, prvostupanjski sud je donio pravilnu i zakonitu odluku o predmetu spora.
16. Tužiteljica u žalbi iznosi prigovore činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu dokaza koje ona drži odlučnim za odluku u ovom konkretnom slučaju, a koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana te kojima sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje ona nalazi bitnim i istinitim.
17. Upravo suprotno žalbenom prigovoru tužiteljice, tuženica je držala zlatnike prema nalogu tužiteljice, novac dobiven prodajom zlatnika je uplaćivala na račun tužiteljice, a sve zlatnike predala tužiteljici u tijeku kaznenog postupka, koji je obustavljen radi postignute nagodbe stranaka. Stoga neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da ponašanje tuženice prema tužiteljici ima obilježja kaznenog djela, pozivajući se pritom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-80/08-4 od 2. prosinca 2008. jer se navedena presuda ne može primijeniti na ovaj postupak radi različitog činjeničnog supstrata.
18. Protivno takvim žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio provedene dokaze te na temelju utvrđenih činjenica i prema pravilu o teretu dokazivanja izveo pravilan zaključak o tome da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za opoziv darovanja.
19. U takvim okolnostima, u kojima tužiteljica, na kojoj je teret dokaza prema članku 7. stavak 1., članku 219. stavak 1. i članku 299. stavak 1. ZPP, nije dokazala razloge za opoziv dara zbog nezahvalnosti tuženice i osiromašenja tužiteljice, prvostupanjski je sud, pravilnom primjenom članka 493. i članka 494. ZOO odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za opoziv dara.
20. U odnosu na žalbeni prigovor da prvostupanjski sud nije proveo dopunsko saslušanje svjedoka RG, unatoč prijedlogu tužiteljice, kao i unatoč prigovorima na kratkoću rasprave na kojoj je saslušan, valja odgovoriti tužiteljici da prema stanju spisa proizlazi da je navedeni svjedok saslušan na ročištu, na kojem je punomoćnik tužiteljice imao mogućnost postavljanja pitanja navedenom svjedoku, a tako i podnošenja prigovora iskazu navedenog svjedoka ili sadržaju zapisnika, no prema sadržaju zapisnika s ročišta od 9. veljače 2022., ne proizlazi da bi tužiteljica iskoristila bilo koju od navedenih mogućnosti.
21. Nadalje, iz spisa proizlazi da prvostupanjski sud nije sukladno odredbi članka 190. ZPP odlučio o predloženoj preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 7. veljače 2022., iako se tuženica istoj protivila. No s obzirom da prvostupanjski sud o navedenoj preinaci nije odlučio, već je donio odluku o dijelu tužbenog zahtjeva koji je sadržan i u predloženoj preinaci, to stoga navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
22. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tuženici donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1 ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi, pri čemu su tuženici priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice između stranaka, a koju odluku tužiteljica niti ne osporava određenim obrazloženim razlozima, već kao posljedicu njenog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.
23. Kako niti jedan od žalbenih prigovora tužiteljice nije odlučan za pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvditi presudu prvostupanjskog suda, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP te odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske odluke.
24. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, njen zahtjev za nadoknadom žalbenog troška odbijen je kao neosnovan sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
Sisak, 5. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić
