- 1 -              Gž 2/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Gž 2/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja U…., Z., …, OIB…, drugo tužitelja U…., Z., …, OIB…, treće tužitelja „V.“ U…., Z., …, OIB…, četvrto tužitelja S. …P., Z., …, OIB…, peto tužitelja H…., Z., …, OIB…, koje zastupaju punomoćnici K. P., D. Š. i I. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i partneri, j.t.d., u Z., protiv prvo tuženika H. M., iz Z., …, OIB…., drugo tuženika V. M., iz Z., J. …, i treće tuženika I. P. d.o.o. Z., …, OIB…, koje zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u Z., radi diskriminacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebi poslovni broj P-21/16-22 od 6. studenog 2017., na sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

              I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebi poslovni broj P-21/16-22 od 6. studenog 2017. i predmet se vraća na ponovno suđenje.

              II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev prvo do peto tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je H. M., novinar internetskog portala I…., pisanjem članka naslova „M….“ od dana 13. travnja 2016. godine, a koji je objavljen na internetskom portalu I…. u kojem je običaje i dogme Katoličke Crkve proglasio bolesnima, sve ljude koji su pohodili štovanje sveca Leopolda Mandića proglasio nekrofilima, cijeli događaj nazvao „K….“, uspoređivao katolike i njihovo vjerovanje sa životinjama (mačkama) i uspoređivao katolički običaj s nagonom mačke da leš ptice koju je ubila donese pred vrata svog gospodara, diskriminirao osobe katoličke vjeroispovijedi.

              II. Utvrđuje se da je V. M., novinar internetskog portala I…., pisanjem članka naslova „K….“ od dana 15. travnja 2016., a koji je objavljen na internetskom portalu I…. u kojem je običaje Katoličke Crkve proglasio bolesnim, običaje štovanja relikvija i nastanka tih relikvija prikazao kao tračiranje tijela svetaca, a osobe katoličke vjeroispovjedi usporedio s opskurnim teroristom i proglasio ih krvoždernima, diskriminirao osobe katoličke vjeroispovjedi.

              III. Utvrđuje se da je I. P. d.o.o. Z., …,   OIB:…, kao nakladnik portala I…., objavljivanjem članka „M….“ u kojem se običaje i dogme Katoličke Crkve proglašava bolesnima, sve ljude koji su pohodili štovanje sveca Mandića proglašava nekrofilima, cijeli događaj naziva „K….“ uspoređuje katolike i njihovo vjerovanje sa životinjama (mačkama) i uspoređuje katolički običaj s nagonom mačke da leš ptice koju je ubila donese pred vrata kuće svoga gospodara, članka „Š….“ u kojem se aludira na seksualnu želju za mrtvom osobom i seksualni odnos s mrtvom osobom i članka „K….“ u kojem se običaje Katoličke Crkve proglašava bolesnim, običaje štovanja relikvija i nastanka tih relikvija prikazuje kao trančiranje tijela svetaca, a osobe katoličke vjeroispovijedi uspoređuje s opskurnim teroristom i proglašava krvoždernima, diskriminirao osobe katoličke vjeroispovijedi.

IV. Zabranjuje se I. P. d.o.o., Z., …, OIB:…, daljnje objavljivanje tekstova na internetskom portalu I…. kojima na bilo koji način diskriminira osobe katoličke vjeroispovijedi.

V. Nalaže se I. P. d.o.o. Z., …, OIB:…, da sa internetskog portala I…., ukloni sve tekstove kojima diskriminira osobe katoličke vjeroispovijedi, naročito članak „M….“ od 13. travnja 2016., članak „Š….“ od 15. travnja 2016. i članak „K….“ od 15. travnja 2016., u roku od 15 dana.

VI. Ova presuda objavit će se na internetskom portalu I…. i u dnevnim novinama J. … u roku od 15 dana na trošak tuženika.

VII. Nalaže se tuženicima nadoknaditi parnični trošak tužiteljima u roku od 15 dana.“

2. Nalaže se prvo do peto tužiteljima nadoknaditi prvo do treće tuženima troškove postupka u svoti od 4.875,00 kn u roku od 15 dana.“.

 

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji pozivajući se na „sve žalbene razloge propisane ZPP-om“. Konkretiziraju bitnu povredu odredba parničnog postupka kao povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. t. 11. ZPP-a“, (pravilno iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP)), u bitnome tvrdeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posebice jer da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da su ti razlozi nejasni i proturječni. To posebice da kada se obrazlaže da su tuženici dokazali da diskriminacije nije bilo, a da se ne daje obrazloženje na koji način su u tome uspjeli, te iz kojih činjenica to proizlazi,  zatim, kada se navodi da se ovdje radi o kritici tv-prijenosa iako je u spornim člancima navedeno primjerice „…“, „.…“, „…“, pa da to ne može predstavljati nikakvu kritiku tv-prijenosa.

2.1. Tužitelji ističu i daljnje povrede, pa tako povredu pravilu o teretu dokaza, povredu odredbe čl. 221.a ZPP, pogrešne ocjene dokaza te ističu pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženici se protive njenoj osnovanosti i predlažu je odbiti, u bitnome ističući da kritika dogmi i običaja katoličke vjere ni na koji način se ne može smatrati diskriminacijom vjernika, te da sporni članci nisu podobni za takvu diskriminaciju. Navode da nije sporno da za dio javnosti sporni članci mogu biti uvredljivi ili šokantni, ali da vrijeđanje vjerskih osjećaja nema nikakve veze sa diskriminacijom i da se ovdje ne radi o izravnoj diskriminaciji.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je zaključio da su počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se žalitelji pozivaju, jer su razlozi obrazloženja presude proturječni te nedostatni, pa se pravilnost presude ne može ispitati, a sve to kao rezultat pogrešnog pravnog pristupa.

 

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je udružna antidiskriminacijska tužba sa zahtjevom za utvrđenjem diskriminacije, za daljnju zabranu objave tekstova i uklanjanjem objavljenih tekstova te objavom presude,  dakle, utvrđenje i zabrana diskriminacije, uklanjanje diskriminacije i publikacijski zahtjev, i to sve na način citiran pod odlomkom 1. obrazloženja ove odluke.

7. Tužitelji su podnijeli udružnu tužbu tvrdeći da je objavom spornih članaka počinjena izravna diskriminacija te dikriminacija u pojavnom obliku uznemiravanja, i to osoba katoličke vjeroispovijesti.

 

7.1. Konkretno tvrde da je

1.) - 13. travnja 2016., u elektroničkoj publikaciji, na internetskom portalu I…., čiji je nakladnik treće tuženik objavljen članak prvo tuženika pod naslovom „M….“ koji da sadrži slijedeće navode:

„Dana kada smo na TV-u gledali prijenos nekrofilskih orgija u kojima je sudjelovao vrh katoličke crkve u Hrvata, desetak tisuća vjernika svih uzrasta i jedan odavno mrtvi svetac a sve je to prenosila nacionalna televizija koja je u ovome prepoznala događaj od velike važnosti.

„Čak i kad vam mačka pred vrata ponosno donese leš ptice koju je malo prije ubila , vjerojatno ćete je potjerati metlom i prekoriti je zbog poremećenosti iako dobro znate da je riječ o životinji koja ne zna bolje. No, kad vam se sa lešom pred vratima zaigra crkva-pozovete S. K. da otkaže sve ostalo i tamo hitno pošalje kamere.“

„Ako tražite još jednu razliku između znanosti i vjere, ne tražite dalje. I nije da vam je poslije smrti pretjerano bitno što će netko raditi s vašim ostacima, ali oni koji tijelo ostavljaju znanosti odlaze s mišlju da njihova smrt nije uzaludna jer jednoga dana mogli bi donirati organe i nekom teško bolesnom nesretniku spasiti život.

S druge strane, kad tijelo ostavite crkvi, ono isto tako završava kod bolesnika ali ove će vas bolesnici strpati u staklenu kutiju i s vama unaokolo paradirati kao da ste bradata žena ili čovjek slon.

I ne možete biti sigurni što bi im još moglo pasti na pamet jer ako im se to učini zanimljivim, mogu vas preparirati i postaviti ispred crkve opremljenog mehanizmom koji vas tjera da fićukate za prolaznicima i namigujete svaki put kad aktiviraju senzor.“

„Stoga idući put kad vam vjernik kaže da su pederske parade bolesne, izopačene ili nepotrebne, podsjetite ga na paradu u kojoj tisuće ljudi baulja s lešom.“

„Mnoštvo koje se jagmi oko otvorenog lijesa ne bi li snimili dobru fotku dobrodržečeg leša koju će objaviti na Fejsu i skupiti barem pedesetak lajkova. I sve to dok zbor morbidno pjeva a nadbiskup B. odjeven u zlatno ruho lamentira o životu i smrti u najbolesnijem nastavku „Vikenda kod Bernija.“

“Ako ste ovo gledali očima običnog čovjeka i zaljubljenika u filmove o zombijima, vidjeli ste najavangardniji spin-off serije „T. W. D.“ i uvjerljivo najbolesniji show na H.-u.“

„Da nas 100 puta podsjeti da je ovo umobolno, ali se tretira kao nešto najnormalnije – još samo jedna obična srijeda.“

„Pun trg ljudi koji pjesmom i prijenosom slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca jer sve je što trebate znati o nama i tome koliko riječ „normalno“ malo znači.“

2.) - da je 15. travnja 2016., u elektroničkoj publikaciji na internetskom portalu I…. čiji je nakladnik treće tuženik objavljen članak autora koji je potpisan inicijalima I.K. pod naslovom : Š….“, koji da se sastoji od Youtube video klipova sa različitim pjesmama koje u sebi na hrvatskom ili engleskom jeziku sadrže riječi tijelo i dodir i kojima da se aludira na seksualni odnos s mrtvom osobom. Navedeni članak da je popraćen slijedećim komentarima :

„Pjesma koja savršeno obuhvaća obje strane ove ljubavne priče. Poziv na dodirivanje i neizdrživu želju za tijelom. Želju toliko jaku da zbog nje stojite u redovima.“

“Ne budite bolesni.“

3.)  - da je 15. travnja 2016., u elektroničkoj publikaciji, na internetskom portalu I…., objavljen članak drugo tuženika pod naslovom :“K…“ koji da sadrži slijedeće navode :

-„Tijela dobrog dijela tih svetaca i svetica, ne zaboravimo žene, katolici jako vole mrtve i do smrti mućene žene, nastradao je nakon smrti. Tijela su im komadana i slana u razne dijelove svijeta. Prst na jednu, goljenica na drugu, lubanja na treću stranu. Kao u staroj hajdučkoj uzrečici :“Glava glavi, plečka harambaši, a fukara može i rebra“, dijelila su se tijela svetaca i svetica. Pa tko je imao više izgleda ili novca dobio je zanimljiviji dio tijela. Tu i tamo se, doduše, događalo da neki svetac ima i kerberske gene pa su se njegove glave znale pojavljivati istovremeno na dva-tri različita mjesta i baš su sve imale čudotvorne moći. I ni jednu crkva nije proglašavala lažnom niti njene moći ništavnima.

„Izuzetno pojednostavljeno, potpuno je svejedno moli li se vjernik pred otflikarenom glavom Svete Katarine Sienske, ili njenim desnim palcem nekoliko metara dalje, ili pred, recimo, komadom drveta.“

„Tijelo svetog Leopolda Mandića dovezeno je prije nekoliko dana u Z. i tisuće vjernika pokorno su stajale u redu kroz sam centar grada ne bi li ga vidjeli. U staklenom lijesu vidjeli su najveći dio njegovog tijela jer katolici ni u 20. stoljeću nisu odustali od običaja da dobrim ljudima odrežu komad tijela. Leopold Mandić tako je nakon smrti ostao bez desne ruke. No, to nije smetalo svima onima koji su došli pomoliti se pred njegovim mrtvim tijelom ili samo zadovoljiti bizarnu znatiželju razgledavanja leša.“

„Učas je nestao mir koji je donio sveti Leopold i pretvoriše se u sumanute krvožderne sljedbenike najvećih hitova Džihadi Johna.“

 

8. Tuženici su osporili osnovanost tužbenog zahtjeva prigovarajući da predmetnim člancima u opisanim okolnostima nisu ispunjene zakonske pretpostavke izravne niti neizravne diskriminacije, a niti uznemiravanja, po osnovi vjere, s obzirom na to da ti članci nisu bili usmjereni na vjernike katoličke vjeroispovijedi već da je njima upućena kritika postupcima javne televizije i da su satirički problematizirani crkveni običaji. To jer da:

- se članak „M…“ ne odnosi na vjernike već da je primarno kritika postupaka javne televizije koja je otkazala najavljeno prikazivanje emisije „H….“ radi izravnog prijenosa ceremonije dočeka tijela sv. Leopolda Mandića.  Navedeni članak da je i kritika brojnih smjena na televiziji koje da je provelo novoizabrano vodstvo (uključujući i smjenu urednice emisije H….), samo zbog različitih svjetonazorskih i ideoloških stavova, protumačenih u najširoj javnosti kao ograničenje slobode izražavanja, a da mediji  imaju pravo i dužnost kritizirati takve postupke i o njima poticati javnu raspravu,

- navod „n…“ nije kritika vjernika već društvena kritika postupaka Hrvatske radiotelevizije i postupaka crkve, kao jedne od najutjecajnijih institucija u Hrvatskoj, da je isti članak satirični osvrt o iznimno javnom i medijski popraćenom događaju i kritika načina na koji je taj događaj predstavljen od javne televizije kojim da autor preispituje je li taj vjerski događaj bilo potrebno izravno prenosio na prvom programu javne televizije i je li radi toga bilo opravdano otkazati emitiranje važne i gledane emisije, zbog čega da je u demokratskom društvu nedopustivo kritiku javne televizije i satiričko problematiziranje običaja Katoličke crkve, kojoj pripada gotovo 90% građana, nazivati diskriminacijom po osnovi vjere,

- da člankom „Š….“ nisu diskriminirane osobe po osnovi katoličke niti bilo koje druge vjere jer da se radi o satiričnoj  duhovitoj kompilaciji spotova,

- a navod „Ne budite bolesni“ da se ne odnosi na katoličke vjernike već na čitatelje portala I.,

- je članak „K….?“ primarno reakcija na mnoštvo ozbiljnih prijetnji koje da su primili novinari i urednici portala www…., nakon objave članka iz točke 1. tužbe, kojima se ugrožava novinare navodima o „lomljenju kosti bejzbol palicom“, „paljenju na lomači“, „spuštanju u grob“, „spuštanju guste magle“ te upozorenja da se „čuvaju metka“ te da nije diskriminacija niti ni u jednom od njezinih oblika,

-je treće tuženik kao nakladnik portala www…., redovito izvještavao javnost o dolasku  tijela Leopolda Mandića u rubrici „I….“, da su tužitelji prije predmetnog pokrenuli čitav niz postupaka u kojima da su nadležna tijela utvrdila da sporni članci ne prelaze granice slobode izražavanja, da  tužitelji po svome tumače sudsku praksu na koju se pozivaju koja da ovdje nije primjenljiva jer da tuženici nisu pozivali na diskriminaciju niti na nasilje protiv osoba katoličke vjeroispovijedi,

- u pogledu odnosa slobode izražavanja i slobode vjeroispovjedi, ističu da Ustav Republike Hrvatske jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, te

- da predmetnim člancima nije dovedeno u pitanje pravo vjernika „da se javno okupljaju te da javno očituju svoju vjeru“  da istima nije povrijeđeno dostojanstvo vjernika niti da njima nisu uzrokovani „strah, neprijateljsko ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.“

 

9. Prvostupanjski sud pregledao je dostavljenu dokumentaciju stranaka, saslušao svjedoka M. L., te prvo i drugo tuženika kao stranke u postupku, te je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9.1. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da:

- između stranaka nije sporna aktivna legitimacija prvo do peto tužitelja kao ni  pasivna legitimacija prvo do treće tuženika, te da nije sporan sadržaj predmetnih članaka;

- je  stava da su tuženici dokazali da diskriminacije nije bilo ni u kojem obliku;

- to jer da predmetni članci, osobito u dijelovima u kojima se tv-prijenos dolaska Sv. Leopolda Mandića označava kao tv-prijenos  nekrofilskih orgija, u kojima se navodi  .... katolici jako vole mrtve i do smrti mučene žene,...jer katolici ni u 20. stoljeću nisu odustali od običaja da dobrim ljudima odrežu komad tijela ... šokiraju takvim svojim sadržajem, no da je naglasak u tim člancima na kritici tv-prijenosa navedenog događaja i istima da se isuviše satirički problematiziraju običaji katoličke crkve, a da njihovim sadržajem nije dovedeno u pitanje pravo osoba katoličke vjeroispovjedi da se javno okupljaju i javno očituju svoju vjeru, a kako to pogrešno drže tužitelji;

- nalazi utvrđenim da vjernici nisu bili „meta“ predmetnih članaka, već da je njihov smisao i cilj bio izreći satiričku kritiku tv-prijenosa predmetnog događaja, kako to da proizlazi iz iskaza svjedokinje M. L. te prvo i drugo tuženika;

- da je postupanje prvo i drugo tuženika koji su napisali i treće tuženika koji je objavio predmetne članke, nespornog sadržaja, u opisanim okolnostima bilo usmjereno na kritiku H.-a, a ne na vjernike i da ono nije takvo postupanje kojima se osobe katoličke vjeroispovijedi po osnovi vjere stavljaju, niti su bile stavljene, a niti bi mogle biti stavljene u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

-  da sadržaj predmetnih članaka nije doveo niti nije mogao dovesti do objektivno negativnog učinka prema osobama katoličke vjeroispovijedi u smislu stavljanja ih u bilo kakav nepovoljniji položaj u odnosu na bilo kog drugog.

- da su tuženici dokazali da predmetnim člancima nisu ni u jednom obliku, dakle  izravno niti neizravno  diskriminirali  vjernike katoličke vjeroispovijedi, da ti članci nisu imali za cilj povredu dostojanstva osoba katoličke vjeroispovijedi kojima bi uzrokovali strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje odnosno da istima nisu učinili uznemiravanje koje bi bilo izjednačeno sa diskriminacijom, osobito u okolnostima  utvrđenih  brojnih prijetnji smrću koje su dobili upravo novinari i urednici portala www…., na društvenim mrežama, a prema priloženoj dokumentaciji u spisu i prihvaćenim iskazima oba tuženika.

 

10. Relevantne odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08., 112/12., dalje: ZSD) su:

- čl. 1. koji regulira:

„1. Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

2. Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

3. Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.“

- čl. 2. koji glasi:

„1. Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

2. Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.“

- čl. 3. koji određuje:

„1. Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

2. Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili tjelesno neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje.

3. Na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju.“

- te čl. 4. st 1. u kojem je navedeno:

„Poticanje na diskriminaciju smatrat će se diskriminacijom u smislu odredaba ovoga Zakona.“

Relevantne odredbe tog Zakona su i čl. 6. koji regulira teže oblike diskriminacije, čl. 8. koji regulira područje primjene, pa tako da se taj Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima: - javnog informiranja i medija, zatim, čl. 9. st. 1. koji određuje  da:

„1. Diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena.“,

kao i odredba čl. 20. st.1. koji određuje teret dokazivanja na način:

„ Ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.“,

te odredba čl. 24. koja određuje:

„1. Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti.

2. U tužbi iz stavka 1. mogu se istaknuti zahtjevi da se:

1. utvrdi da je postupanje tuženika povrijedilo pravo na jednako postupanje u odnosu na članove skupine,

2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine,

3. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

3. O tužbi iz stavka 1. ovoga članka u prvom stupnju odlučuje županijski sud opće mjesno nadležan za tuženika, ili županijski sud mjesta na kojem je počinjena radnja diskriminacije ili Županijski sud u Zagrebu.

4. Ostale postupovne odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tužbe iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na tužbu iz stavka 1. ovoga članka.“.

 

11. Zakon regulira više oblika diskriminacije: - izravnu diskriminaciju, - neizravnu diskriminaciju, - uznemiravanje, - spolno uznemiravanje i segregaciju. Poticanje na diskriminaciju smatrat će se diskriminacijom.

 

11.1. Za izravnu diskriminaciju može se reći da je ono postupanje kojim se osoba stavlja u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji i traži se uvjetovanost diskriminacijskom osnovom. Drugim riječima, to je postupanje nepovoljno po tužitelja time što to postupanje ograničava zakonom zaštićene interese i načelo jednakog postupanja prema osobama u usporedivom položaju, te je to ponašanje uvjetovano suspektnom osnovom.

 

11.2. Uznemiravanje (diskriminacijsko) je ono postupanje koje je u svojoj osnovi neželjeno za tužitelja, uvjetovano suspektnom osnovom (dakle, pripadnošću tužitelja jednoj od društvenih skupina koje uživaju antidiskriminacijsku zaštitu) i po učincima predstavlja povredu osobnog dostojanstva tužitelja te stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajućie ili uvredljivo okruženje za tužitelja. To uznemiravanje je specifičan oblik jamstva zabrane izravne diskriminacije.

 

11.3. Dakle, izravna diskriminacija je kada se s pojedincem postupa nepovoljno u usporedbi s onima s kojima se postupilo ili bi se postupilo s drugima u sličnoj situaciji zbog određenog obilježja dotičnog pojedinca koja spada u zaštićenu osnovu. Neizravna diskriminacija je u svojoj biti isto postupanje s osobama u različitim situacijama. Tu se ne razlikuje postupanje, već njegovi učinci koji se različito odražavaju na ljude s različitim značajkama. Elementi neizravne diskriminacije su – neutralno pravilo, kriterij ili praksa -  sa značajno negativnim utjecajem na skupinu definiranu „pravno zaštićenom osnovom„ u odnosu na ostale u sličnoj situaciji.

U oba ova slučaja traži se tzv „usporednik“.

 

11.4. Za razliku od navedenoga kod (diskriminatornog) uznemiravanja (i poticanja) ono  se smatra diskriminacijskim kada – nastupi neželjeno ponašanje vezano uz pravno zaštićenu osnovu, - koje ponašanje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, i ono uzrokuje zastrašujuće, neprijateljsko ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Dakle, ovdje nije nužan usporednik da bi postojalo uznemiravanje.

 

11.5. U pogledu tog aspekta presuda se ne može ispitati.

 

11.6. Za uočiti je i to, kako se tužitelji i pozivaju, da je ovdje zaštićena osnova – vjera i vjersko uvjerenje. Nesporan je sadržaj članaka. Pobijana odluka nema argumente koji bi se mogli ispitati vezano za konkretne relevantne kriterije zahtijevane kod pojavnog oblika diskriminacije na koje se tužitelji pozivaju, prvenstveno diskriminatornog uznemiravanja.

 

11.7. Pored toga proturječan je i nelogičan zaključak suda kada obrazalaže da nalazi utvrđenim da vjernici nisu bili „meta“ predmetnih članaka, već da je smisao i cilj članaka bio izreći satiričku kritiku tv-prijenosa predmetnog događaja. U jednom dijelu, ali znatno manjem, može se prihvatiti da se je radilo o kritici tv- prijenosa. Međutim, po ocjeni ovog suda, ne predstavljaju ni u kakvom smislu kritiku tv-prijenosa navodi u spornim člancima usmjereni na uvjerenja određene kategorije osoba (vjerska uvjerenja).

 

11.8. To konkretno u dijelu kada se navodi: „ne budite bolesni.“, „Pjesma koja savršeno obuhvaća obje strane ove ljubavne priče. Poziv na dodirivanje i neizdrživu želju za tijelom. Želju toliko jaku da zbog nje stojite u redovima.“ -„Pun trg ljudi koji pjesmom i prijenosom slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca“, -„Da nas 100 puta podsjeti da je ovo umobolno“, „Mnoštvo koje se jagmi oko otvorenog lijesa ne bi li snimili dobru fotku dobrodržečeg leša koju će objaviti na Fejsu i skupiti barem pedesetak lajkova. I sve to dok zbor morbidno pjeva a nadbiskup B. odjeven u zlatno ruho lamentira o životu i smrti u najbolesnijem nastavku „Vikenda kod Bernija.“ „…  podsjetite ga na paradu u kojoj tisuće ljudi baulja s lešom“, „mogu vas preparirati i postaviti ispred crkve opremljenog mehanizmom koji vas tjera da fićukate za prolaznicima i namigujete svaki put kad aktiviraju senzor“,“ kad tijelo ostavite crkvi, ono isto tako završava kod bolesnika ali ove će vas bolesnici strpati u staklenu kutiju i s vama unaokolo paradirati kao da ste bradata žena ili čovjek slon.“, ili kad se radi usporedbi donošenja leša ptice.

 

12. Tuženici su se tijekom postupka očitovali na to da sporni članci za dio javnosti mogu biti uvredljivi. Je li „uvrede i/ili vrijeđanje vjerskih osjećaja“ (citat iz odgovora na reviziju) predstavljaju pojavni oblik diskriminacije – uznemiravanje, pobijana presuda nema ni potrebne, dostatne niti relevantne razloge (vezano za – neželjeno ponašanje koje ima za cilj ili stvarno predstavlja – povredu dostojanstva osobe, a koje –uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje).

12.1. Iz navedenih razloga počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju tužitelji ističu, a materijalno pravo vezano za diskriminacijsko uznemiravanje nije pravilno primjenjeno.

 

13. Zbog toga je pobijana presuda morala biti ukinuta i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a posljedično je ukinuta i odluka o troškovima postupka zbog neizvjesnosti ishoda spora, sve sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP i 166. st. 3. ZPP. 

Zagreb, 19. prosinca 2023.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.