Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-118/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ediju Crnovršaninu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7826/2020-35 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalba tužiteljice BB i žalba tuženika Croatia osiguranja d.d. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7826/2020-35 od 10. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I/ izreke, pod točkom II/ izreke za pobijani iznos od 796,33 eur, pod točkom V/ izreke i u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 497,00 eur. II Preinačava se navedena presuda u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 116,44 eur sa zateznom kamatom i za isto odlučuje:

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju da tužiteljici BB naknadi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 116,44 eur sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 10. lipnja 2024. do isplate u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužiteljice BB u iznosu od 234,37 eur i zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. u iznosu od 270,76 eur za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime neimovinske štete isplati iznos od 3.517,15 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 16. rujna 2019. pa do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u visini od 2.734,09 eur, što predstavlja razliku od prvotno zatraženih 6.251,24 eur do dosuđenih 3.517,15 eur, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime tuđe pomoći i njege isplati iznos od 159,27 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 10. lipnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u visini od 769,79 eur, što predstavlja razliku od prvotno zatraženih 929,06 eur do dosuđenih 159,27 eur, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.146,17 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 10. lipnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II/ izreke za iznos od 796,33 eur (6.000,00 kn) i u dijelu kojim joj nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 613,44 eur žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti slučaja, prvenstveno lokalitet i težinu povreda koje su ostavile trajnu i nepopravljivu naruženost manjeg stupnja, niti spol oštećenika te da je morao u dijelu duševnih bolova zbog naruženosti dosuditi traženi iznos od 1.327,22 eur, a ne 530,89 eur. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka, jer da je tužiteljici, pored dosuđenog iznosa, morao biti dosuđen i daljnji iznos od 613,44 eur. Predlaže preinačiti presudu na način da se dosudi daljni iznos od 796,33 eur te parnični trošak u iznosu od 613,44 eur, sve sa zateznim kamatama. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 234,37 eur.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv dijela presude pod točkama I/ i V/ izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači u pobijanom dijelu te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 505,12 eur. U žalbi navodi da dosuđeni iznosi u odnosu na kvalifikatornu okolnost fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti nisu u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, jer je sud dosudio veću novčanu naknadu nego li je to propisano. Pobija i odluku o troškovima.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju 7. veljače 2019. kada je kao radnica trgovačkog društva ZET d.o.o., osiguranog policom od odgovornosti kod tuženika, prilikom izlaska iz tramvaja stala na oštećeni dio betonske površine te ozlijedila lijevu nogu.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Iako tužiteljica i tuženik ističu žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne obrazlažu u čemu bi se ta povreda sastojala pa taj žalbeni razlog svakog od njih ovaj sud cijeni paušalnim.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila distroziju lijevog gležnja, da je po ozljeđivanju provedeno adekvatno neoperacijsko liječenje po traumatologu i fizijatru te fizikalna terapija, da nakon završenog liječenja zaostaje ograničena i bolna pokretljivost lijevog gležnja u slabijem stupnju te oteklina više kod lateralnog maleola, a liječenje je završeno 16. rujna 2019. nalazom fizijatra. Utvrđeno je da trajne posljedice i ozljeda lijevog gležnja smanjuje životnu aktivnost tužiteljice za 10% te će u tom postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah, koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja, a bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan, da je pretrpjela tzv. sekundarni strah, koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica i to jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta deset dana i slabijeg intenziteta petnaest dana, da je trpjela bolove jakog intenziteta dva dana, srednje jakog petnaest dana, a manjeg intenziteta narednih dvadeset dana, dok su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni u pojačane napore, da je zaostalo naruženje slabijeg stupnja, s obzirom na vidljivu oteklinu u području lijevog gležnja, da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć dva sata dnevno kroz trideset dana liječenja, a u razdoblju narednih trideset dana u prosjeku od jedan sat dnevno. Nadalje je utvrđeno da je tuženik na ime naknade neimovinske štete tužiteljici isplatio iznos od 11.500,00 kn, a na ime naknade za tuđu pomoć iznos od 600,00 kn.

8.1. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika, koji iako ističe žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, taj razlog ne obrazlaže, već se žalbeni navodi svode na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

9. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100 st. 1.i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22,156/22, 155/23 – dalje: ZOO) kojom je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom na ime naknade neimovinske štete tužitelju dosudio naknadu u iznosu od 38.000,00 kn, taj iznos umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 11.500,00 kn te naložio tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 3.517,15 eur (26.500,00 kn), a preostali zahtijevani iznos s ove osnove od 2.734,09 eur (20.600,00 kn) odbio kao neosnovan.

10. Na žalbene navode tuženika da je naknada neimovinske štete dosuđena u previsokom iznosu i na navode tužitelja da je šteta prenisko utvrđena valja reći da je sud dosudio pravičnu novčanu naknadu koja odgovara težini povreda i svim okolnostima slučaja, za što je iznio jasne i valjane razloge ocjenjujući vjerodostojnim nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, a Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju puke matematičke formule kojima bi se izračunavala visina pravične novčane naknade (kako navodi u žalbi i tužiteljica). Nadalje valja reći da fizičke boli i strah te duševne boli nisu samostalni oblici štete, već kvalifikatorne okolnosti koje opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Iako je sud prvog stupnja odmjerio naknadu za pojedine kvalifikatorne okolnosti, iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno je razvidno da je sud tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a ne za fizičke i duševne boli te strah, kao samostalne oblike štete. Slijedom toga, neosnovano tužiteljica ističe da je tužiteljici trebala biti dosuđena naknada za duševne boli zbog naruženosti u daljnjem iznosu od 796,33 eur, jer je ova kvalifikatorna okolnost sadržana u cjelokupno dosuđenom iznosu naknade.

11. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovane odbiti žalbe tužiteljice i tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I/ izreke i pod točkom II/ izreke za pobijani iznos od 796,33 eur.

12. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odlučujući o troškovima parničnog postupka, jer su u postupku su djelomično uspjeli i tužiteljica i tuženik pa o naknadi troškova postupka valja prosuđivati prema odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP je propisano da će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Na takav način je sud prvog stupnja utvrdio uspjeh stranaka u postupku te slijedom toga naložio tuženiku da tužiteljici naknadi 51,20% troškova zastupanja pa tužiteljica i tuženik neosnovano pobijaju utvrđeni omjer uspjeha u sporu. Naime, tužiteljici na ime opravdanih troškova zastupanja pripada 2.000,00 eur, a 51,20% toga iznosa je 1.024,00 eur. Međutim, osnovano ističe tužiteljica da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici u istom omjeru od 51,20 % dosudio dio troškova medicinskog vještačenja, tj. samo iznos od 122,17 eur. Naime, troškovi vještačenja u iznosu od 238,61 eur pripadaju tužiteljici u cijelosti, bez obzira na uspjeh u sporu, slijedom čega tužiteljici pripada daljnji trošak vještačenja u iznosu od 116,44 eur. Prema tome, tužiteljica osnovano pobija odluku o trošku za iznos od 116,44 eur pa je valjalo naložiti tuženiku da joj taj trošak naknadi sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29.st.2. ZOO, dok je njena žalba za daljnji iznos od 497,00 eur neosnovana.

13. Stoga je na temelju odredbe čl. 368.st.1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom V/ izreke te u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 497,00 eur, a na temelju odredbe čl. 373.t.3. ZPP je presuda preinačena te je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka u daljnjem iznosu od 116,44 eur.

14. Odluka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166.st.1.i 2. ZPP, u vezi čl. 154.st.1. i 2. te čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen, jer je njena žalba neosnovana glede glavne stvari.

15. U nepobijanom dijelu pod točkom II/ izreke za iznos od 1.937,76 eur sa zateznom kamatom te pod točkama III/ i IV./ izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat