REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČŽ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19. i 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 9. veljače 2024., broj: Pp-790/2022-6, u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog ČŽ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni ČŽ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu okrivljeni ČŽ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.
1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od tri mjeseca.
1.2.Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,62 eura.
2.Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ČŽ je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Okrivljenik tako navodi da je pogrešno sud utvrdio da je prekršajno kažnjavan za djelo koje je predmet ovog postupka i da sud nije uzeo u obzir njegov prigovor da od konzumacije alkohola do testiranja nije prošlo dovoljno vremena. Ističe da je prilikom izricanja zaštitne mjere valjalo voditi računa da je on ugostitelj i da svakodnevno putuje do svog ugostiteljskog objekta.
2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3.Žalba nije osnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5.Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.
6.U odnosu na navode iz žalbe okrivljenika o tome da nije proteklo dovoljno vremena od zadnje konzumacije alkohola do testiranja, valja naglasiti da je iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, broj: 1021293822 od 6. siječnja 2022. razvidno da je okrivljenik naveo da je konzumirao četiri pive od pola litre te da je zadnje piće popio do 00,30 sati dok je testiranje prema okrivljeniku obavljeno u 00,55 sati, dakle proteklo je više od 15 minuta od zadnje konzumacije alkohola do testiranja, dok okrivljenik ničime u postupku i u žalbi nije doveo u pitanje izmjerenu količinu alkohola u organizmu niti je osporavao navedeni zapisnik u postupku, zbog čega su navodi njegove žalbe neosnovani i usmjereni umanjenju prekršajne odgovornosti.
6.1.Nadalje, što se tiče tvrdnji iz žalbe okrivljenika, istome se ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrđivao okrivljenikovu raniju kažnjavanost čitanjem njegove prekršajne evidencije iz koje proizlazi da je ranije prekršajno kažnjavan za prekršaj iz područja carine, trgovine i usluga, a ne za istovrsni prekršaj kao u ovom prekršajnom postupku kako to pogrešno u žalbi konstatira okrivljenik. Također prvostupanjski sud prilikom donošenja i obrazlaganja odluke o kazni za predmetni prekršaj kao otegotnu okolnost na strani okrivljenika nije cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika niti je ista imala utjecaja na donošenje odluke o kazni.
7.Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura. Za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja blažu vrstu kazne i novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimumu, zbog čega je ista pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.
8.Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
9. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od tri mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu zaista visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 1,98 g/kg. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti dokumentirao svoje navode.
10.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
11.Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
