- 1 -              Rev 828/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 828/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S., OIB:…, iz Đ., …kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u O., protiv tuženika D. …Đ., OIB:…, … , kojeg zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u S. B., radi poništenja obavijesti o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme, utvrđenja i vraćanja na rad odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-266/2021-4 od 14. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu broj Pr-14/20-16 od 17. veljače 2021. u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje, kao nezakonite i nedopuštene, Obavijesti o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme klasa: 112-03/17-03/13, urbroj: 2121-35-01-01-20-13 od 30. ožujka 2020., kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu od 18. prosinca 2019., kao i zahtjev za utvrđenje da je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s danom 1. travnja 2020. za radno mjesto domar – kućni majstor, uz nalog tuženiku da s tužiteljem sklopi takav ugovor te vrati tužitelja na rad na to radno mjesto ili na drugo radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti, te mu prizna kontinuitet radnog staža od 1. travnja 2020. pa do povratka na rad. Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391.st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje Obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. ožujka 2020., utvrđenje da je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme s danom 1. travnja 2020. za radno mjesto domara-kućnog majstora, uz obvezivanje tuženika da s tužiteljem sklopi takav ugovor o radu i vrati tužitelja na rad na to ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

10. Sudovi su u postupku koji je prethodio revizijskom utvrdili:

- da su stranke u periodu od 28. travnja 2017. pa do 18. prosinca 2019. sklopile više ugovora o radu na određeno vrijeme, s time da je posljednji ugovor sklopljen 18. prosinca 2019. na određeno vrijeme do 31. ožujka 2020. (zbog zamijene privremeno nenazočnog radnika),

- da iz iskaza B. B., ravnateljice tuženika, proizlazi da je ugovor o radu s tuženikom sklopljen nakon odlaska u mirovinu ranijeg radnika zaposlenog na istom radnom mjestu,

- da sukladno odredbi čl. 112. st. 1. t. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je sklopljen,

- da je sukladno navedenom tuženik 30. ožujka 2020. dostavio tužitelju Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme koji prestanak će nastupiti 31. ožujka 2020. odnosno istekom vremena na koje je taj ugovor sklopljen, sukladno odredbi čl. 112. st. 1. t. 3. ZR,

- da je tužitelj protiv navedene Obavijesti uložio zahtjev za zaštitu prava na koju tuženik nije odgovorio,

- da su pravomoćnom presudom Prekršajnog odjela prvostupanjskog suda broj Pp G-61/2020 od 10. rujna 2020., tuženik i ravnateljica tuženika proglašeni krivima zbog počinjenja prekršaja odnosno postupanja protivno čl. 12. st. 2. ZR jer su sa tužiteljem sklopili uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme u kojima nije naveden objektivan razlog za sklapanje takvog ugovora.

 

11. Pravilno su sudovi na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. Odredba čl. 12. st. 1., 3. i 7. ZR propisuje da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom.

Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

13. Odredba čl. 112. st.1. t. 3. ZR propisuje da ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme.

 

13.1. Obzirom da su stranke sklopile posljednji ugovor 18. prosinca 2019. na određeno vrijeme do 31. ožujka 2020., sukladno navedenoj odredbi iz čl. 112. st. 1. t. 3. navedeni Ugovor je prestao istekom roka na koji je sklopljen odnosno 31. ožujka 2020. te je pravilno tuženik tužitelju o tome uputio predmetnu Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme koji će nastupiti 31. ožujka 2020.

 

14. Kod činjenice da je ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme koje je tužitelj sklopio s tuženikom u razdoblju od 28. travnja 2017. do 18. prosinca 2019. neprekinuto trajalo manje od tri godine, te da tuženik nakon isteka vremena na koje je sklopljen posljednji ugovor o radu nije nastavio raditi kod tuženika, pravilan je stav nižestupanjskih sudova da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 12. st. 3. i 7. ZR-a da bi se imalo smatrati da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme i da je posljedično tome tuženik dužan sklopiti s tužiteljem takav ugovor i vratiti ga na radno mjesto domara – kućnog majstora ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

15. Pravilno sudovi navode i da je pogrešno pravno shvaćanje tužitelja da je tuženik sklopio predmetni Ugovor o radu na određeno vrijeme od 18. prosinca 2019. protivno čl. 12. st. 2. ZR-a pa da se sukladno čl. 12. st. 7. ZR-a smatra da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, pri čemu se tužitelj poziva na prekršajnu odgovornost tuženika utvrđenu pravomoćnom presudom.

 

15.2. Sukladno čl. 12. st.2. ZR-a, poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona mora navesti. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, ugovor o radu na određeno vrijeme može biti sklopljen samo iz objektivnog razloga, koji mora biti naveden u ugovoru. U konkretnom slučaju, u predmetnom ugovoru o radu na određeno vrijeme kao razlog sklapanja ugovora navedena je zamjena privremeno nenazočnog radnika.

 

15.3. S obzirom na utvrđenje da je prijašnji radnik tuženika na radnom mjestu domara – kućnog majstora umirovljen, a u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o radu Odlukom je bilo zabranjeno sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, to je postojao objektivni razlog za sklapanje predmetnog ugovor o radu na određeno vrijeme, pa taj ugovor, suprotno tvrdnji tužitelja, nije sklopljen protivno čl. 12. st. 2. ZR-a, slijedom čega ne postoji presumpcija iz st. 7. istoga članka o sklapanju ugovora na neodređeno vrijeme.

 

15.4. Prekršajna pak odgovornost tuženika ne mijenja radnopravni status radnika glede trajanja njegova radnog odnosa.

 

16. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 19. prosinca 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr.sc. Jadranko Jug, v.r.