REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3910/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja VM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Glamuzina, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, Zagreb, protiv tuženika AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bariša Pavičić, odvjetnik u Zagrebu, radi činidbe i utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1957/22 od 14. rujna 2023., 5. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1957/22 od 14. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke). Po pravomoćnosti tog rješenja predmet će se ustupiti stvarno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (točka II. izreke).
2. Protiv pobijanog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U obrazloženju žalbe u bitnome navodi da je prvostupanjski sud nepravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu iz odredbe čl. 34.b Zakona o parničnom postupku i da je taj sud stvarno nadležan za odlučivanje u ovom sporu. Ističe i da se nakon primitka tužbe s prijedlogom za privremenu mjeru prvostupanjski sud nije oglasio stvarno nenadležnim, nego je donio odluku kojom je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere i koju je odluku potvrdio žalbeni sud. Ističe da tuženikov odgovor na tužbu ne sadrži prigovor stvarne nenadležnosti, nego prigovor apsolutne nenadležnosti, jer je tuženik slovenski državljanin s prebivalištem u [adresa]. Smatra da se predmetni spor treba tumačiti kao spor iz odredbe čl. 34.b st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje u pobijanom dijelu na temelju odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i na zakonu osnovano.
6. Odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11, 111/12, 69/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD) propisano je da je za rješavanje sporova između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze iz njihovog položaja u društvu, nadležan trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište društva upisano u sudskom registru. Isti sud je nadležan i za rješavanje sporova između predsjednika i članova uprave, odnosno izvršnih direktora ili nadzornog, odnosno upravnog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo.
7. Člankom 34.b t. 3. ZPP-a predviđeno je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo.
8. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio na temelju odredbe čl. 17. st. 2. i čl. 34.b t. 3. ZPP-a, jer se ne radi ni o kakvom sporu između članova društva te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društva i vođenja poslova društva već se radi o odnosu između tužitelja i tuženika koji su sklopili Ugovor o tajnom društvu (tužitelj kao Tajni član, a tuženik kao Poduzetnik) kojim ugovorne strane uređuju međusobna prava i obveze u vezi društva GTO LUBES d.o.o., OIB 37241349162, temeljem kojeg se tuženik obvezao tužitelju da će na njegov svakodobni poziv pristupiti sklapanju i potpisivanju Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, a kojim će se tuženikov poslovni udio u navedenom društvu prenijeti na tužitelja kao tajnog člana, najkasnije u roku od 8 dana od dana primitka poziva (čl. 5. Ugovora – list 12. do 17. spisa).
9. Naime, iako Zakon o trgovačkim društvima koristi naziv „član“, tajni član nema svojstvo člana u društvu kojeg je sudjelovao s imovinskim ulogom. U konkretnom slučaju radi se o obveznopravnom zahtjevu za ispunjenje ugovora zaključenog između poduzetnika (tuženika) i tužitelja (treće osobe, koja niti je član društva, niti polaže pravo na članstvo u društvu). Taj ugovor predstavlja ugovor o ortaštvu (čl.149. ZTD-a) te na temelju njega tužitelj (kao ortak tuženika) ima pravo sudjelovati u pravima koja proizlaze iz poslovnog udjela društva GTO LUBES d.o.o., u mjeri i na način kako je to među strankama ugovoreno. Dakle, ne radi se o sporu između članova trgovačkoga društva međusobno, između članova društva i društva, a ni prava i obveza članova društva koje proizlaze iz njihovog položaja u društvu. Ovakvo pravno shvaćanje već je prihvaćeno i u sudskoj praksi (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Gr1-450/2019).
10. Prema odredbi čl. 34. st. 2. ZPP-a, općinski sudovi sude u prvom stupnju, osim sporova iz čl. 34. st. 1. ZPP-a, i u svim drugim sporovima iz čl. 1. tog Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.
11. Budući da u konkretnom slučaju sklopljeni ugovor nazvan Ugovor o tajnom društvu po svom sadržaju predstavlja ugovor o ortaštvu iz odredbe čl. 637. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), ne radi se o sporu koji na temelju odredbe čl. 34.b ZPP-a (niti čl. 40. st. 1. ZTD-a) spada u stvarnu nadležnost trgovačkog suda, pa je za suđenje stvarno nadležan općinski sud.
12. Također, s obzirom na to da se ne radi niti o isključivoj mjesnoj nadležnosti iz čl. 40. st. 1. ZTD-a, a stranke su se Ugovorom o tajnom društvu (čl. 18.) sporazumjele da je za sve sporove u vezi s tim Ugovorom i njegovim izvršenjem nadležan stvarno nadležni sud u Zagrebu, mjesno (i stvarno) nadležan za postupanje u ovom parničnom postupku je Općinski građanski sud u Zagrebu.
13. U odnosu na žalbeni navod, ističe se da žalitelj neosnovano tvrdi da tuženikov odgovor na tužbu ne sadrži prigovor stvarne nenadležnosti. Tuženik je prigovor podnio u odgovoru na tužbu, a kako je i propisano odredbom čl. 17. st. 2. ZPP-a. To što je tuženik naveo da podnosi „prigovor apsolutne nenadležnosti“ je bez učinka na sadržaj prigovora kojeg su podnijeli. Ovo stoga što u istom odgovoru osporavaju pravilnost shvaćanja tužbenih navoda da se radi o sporu u smislu odredbi čl. 34.b st. 1. t. 3. ZPP-a. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da podneseni prigovor stvarne nenadležnosti predstavlja osporavanje nadležnosti trgovačkog suda u smislu odredbe čl. 34.b st. 1. t. 3. ZPP-a jer se ne radi o sporu između članova trgovačkog društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenju poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu.
14. Također, žalitelju se napominje da je odredbom čl. 150. st. 3. ZTD-a propisano da tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku, a Ugovor o tajnom društvu uz tužbu je podnio upravo žalitelj. Također se ističe da se na odnose između poduzetnika i tajnog člana društva primjenjuju propisi kojima se uređuju obvezni odnosi o ortaštvu samo ako ti odnosi nisu uređeni ugovorom zakonom. S obzirom na vrijeme podnošenja prigovora nenadležnosti sud može i u tijeku postupka odlučiti o prigovoru stvarne nenadležnosti. Dakle, nije bitan trenutak donošenja rješenja o nenadležnosti već trenutak podnošenja prigovora, a prema stanju spisa tuženik je pravodobno podnio prigovor nenadležnosti.
15. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
Zagreb, 5. prosinca 2024.
Sudac
Maja Bilandžić
