Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1476/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljica ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i PO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Krešimiru Škarica, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, OIB 94472454976, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 63, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjski, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-63/2016-21 od 26. lipnja 2017., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-63/2016-21 od 26. lipnja 2017.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku JADRANSKO OSIGURANJE d.d. Podružnica Varaždin iz Varaždina, Zagrebačka 63, da plati s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika II tužiteljici ĐO iz [adresa], kćeri pok. HO iznos od 10.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 07. 02. 2007. godine pa do isplate, za razdoblje do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15%, od 01. 01. 2008. po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 30. 06. 2011. godine, a od 01. 07. 2011. godine po stopi od 12%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana; s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika IV tužiteljici PO iz [adresa], unuci pok. HO iznos od 5.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 07. 02. 2007. godine pa do isplate, za razdoblje do 31. 12. 2007. godine po stopi od 15%, od 01. 01. 2008. po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 30. 06. 2011. godine, a od 01. 07. 2011. godine po stopi od 12%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužiteljici ĐO iz [adresa], da tuženiku JADRANSKO OSIGURANJE d.d. Zagreb, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 63, naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 610,08 kuna (slovima: šestodeset kuna i osam lipa), u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom prema čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15 ), za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (objavljenoj po Hrvatskoj narodnoj banci svakog 1. siječnja i 1. srpnja u "Narodnim novinama"), a sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tužiteljici PO iz [adresa], da tuženiku JADRANSKO OSIGURANJE d.d. Zagreb, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 63, naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 930,13 kuna (slovima:devetstotrideset kuna i trinaest lipa), u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom prema čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15 ), za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (objavljenoj po Hrvatskoj narodnoj banci svakog 1. siječnja i 1. srpnja u "Narodnim novinama"), a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijele su tužiteljice iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljica ili podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. 3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljice su žalbu podnijele zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u žalbi ne navode u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda, iz kojeg razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH) koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljice, kao bliske srodnice sada pok. HO, traže naknadu štete zbog smrti HO, koja je smrtno stradala u prometnoj nesreći 28. studenog 2006. Sud također utvrđuje da je tuženik tijekom ovog postupka isplatio tužiteljici ĐO, kćerki pok. HO, neimovinsku štetu u iznosu od 140.000,00 kn, a tužiteljici PO, unuci pok. [adresa].000,00 kn. U postupku je ostalo sporno među strankama postoji li doprinos sada pok. HO nastanku štetnog događaja jer je tuženik tvrdio da njezin doprinos postoji zbog toga što je gurala bicikl kolnikom na udaljenosti 1 m od desnog ruba kolnika za smjer kretanja oba sudionika prometne nezgode, što je suprotno odredbi članka 124. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 105/04., 142/06., 60/08. i 67/08.; dalje: ZSPC) umjesto da se kretala pješačkom stazom – asfaltiranim nogostupom uz rub kolnika koji je namijenjen za kretanje pješaka i biciklista izvan kolnika, a koja staza je postojala na mjestu prometne nezgode.

6.1. Na temelju uvida u spis istog suda broj K-318/09 sud utvrđuje da je presudom broj K-318/09-37. od dana 2. travnja 2012. (koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-20/13-4. od dana 25. siječnja 2013. godine), optuženik ZO oglašen krivim što je dana 28. studenoga 2006. godine, oko 17,30 sati, u [adresa], u [adresa], upravljajući osobnim automobilom marke "Peugeot 206", reg. oznake [registarska oznaka], u vožnji iz smjera Zbelave u smjeru Kućan Marofa, olako držeći da se ništa neće dogoditi, postupio protivno odredbi čl.51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, time da u momentu kada je uočio da se ispred njega uz desni rub kolnika kreće pješakinja GO gurajući bicikl sebi s desne strane, a iz suprotnog smjera je nailazilo drugo osobno vozilo, propustio u dovoljnoj mjeri smanjiti brzinu svoga vozila ili ga zaustaviti radi sigurnog obilaženja pješakinje, obzirom da zbog nailaska vozila iz suprotnog smjera nije imao dovoljno prostora za njezino obilaženje, olako držeći da će i sa postojećom brzinom izvršiti sigurni obilazak pješakinje, uslijed kojeg propusta je bio u nemogućnosti da zauzme dovoljan bočni razmak od pješakinje prelaskom na lijevu prometnu traku te je prednjim desnim bočnim dijelom svoga vozila u času kada je ista napravila pomak tijelom u lijevo, udario u imenovanu, koja je od udara i pada zadobila krvni podljev mekog oglavka obje strane lubanje, prijelom prsne kralježnice između II i III kralješka s krvnim podljevima u okolnim tkivima medijastiuma, prsnuće slezene, višestruki prijelom kostiju zdjelice s okolnim krvnim podljevima u mekim tkivima, prsnuće mokraćnog mjehura, zadebljanje mišića lijeve srčane klijetke, naglu nastalu oteklinu pluća, te izljev u oba prsišta, krvne podljeve retroperitonealno desno, prijelome IV i V rebra lijevo i desno oko kojih se nalaze krvni podljevi od koji je dana **.**.2006. preminula u Općoj bolnici Varaždin, dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je prouzročena smrt jedne osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa- izazivanjem prometne nesreće iz članka 272. stavak 4. u vezi stavka 2. i 1. KZ-a, a za počinjeno kazneno djelo osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a temeljem članka 67. Kaznenog zakona primijenjena je uvjetna osuda s rokom kušnje od 3 godine. Pozivom na odredbu članka 12. stavak 3. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu postojanja kaznenog djela i odgovornosti učinioca vezan za presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

6.3. Radi utvrđivanja činjenica o doprinosu sada pok. HO sud je proveo prometno tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. Stanku Divjaku radi utvrđenja dinamike prometne nesreće, odnosno mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće, čiji nalaz i mišljenje je u cijelosti prihvatio. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Stanka Divjaka sud utvrđuje da se neposredno prije nesreće osobno vozilo, kojim je upravljao osiguranik tuženika ZO, kretalo u smjeru zapada, dok je sada pok. GO stajala ili se kretala u istom smjeru, po kolniku, do 1 metar od desnog ruba u lijevo, gurajući bicikl sa desne strane, da je do naleta došlo prednjim krajnje desnim dijelom osobnog vozila na sada pok. GO, koja je nakon toga nabačena na vozilo i uz desni rub pala u desno, da je brzina vozila u trenutku naleta i prije toga bila 40-45 km/h, da je vozač osobnog vozila mogao izbjeći nesreću kočenjem jer je za to imao dovoljno prostora i vremena; ako su iz suprotnog smjera dolazila vozila, tada nije imao uvjete za obilaženje pješakinje, s obzirom na njezin položaj na kolniku, širinu kolnika i širinu njegovog vozila. Prometno-tehnički vještak izjasnio se da je pješakinja mogla izbjeći nesreću da je gurala bicikl po asfaltiranom pločniku, koji se nalazio njoj s desne strane. Vještak se također očitovao na navode osiguranika tuženika ZO da je oštećena GO zakoračila na bicikl, koji je držala sebi s desne strane, i nagnula se u lijevo prema njegovom vozilu u namjeri da zakorači na bicikl, na način da iz oštećenja vozila proizlazi da postoje oštećenja na prednjem desnom uglu vozila, tj. oštećenje prednjeg branika te prednjeg desnog svjetla za maglu, a isto tako da postoje ozljede na nogama oštećene iz čega vještak zaključuje da je došlo do kontakta vozila s prednjim desnim dijelom u donji dio tijela oštećene. Eventualno naginjanje tijela u lijevo moglo bi imati utjecaja za poprečni pomak gornjeg dijela tijela, ali poprečni pomak nogu je minimalan, tako da je smatrao da to eventualno naginjanje u lijevo nije od utjecaja na odvijanje nesreće, a dodao je da obzirom na opisana oštećenja vozila primarni kontakt sa oštećenom sasvim sigurno nije bio retrovizorom. Na temelju tih činjenica sud utvrđuje da je sada pok. GO, gurajući bicikl i krećući se kolnikom na udaljenosti od 1 metar od ruba kolnika, postupila protivno odredbi članka 124. stavak 1. i stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer je imala mogućnost kretati se pješačkom stazom–asfaltiranim nogostupom uz rub kolnika, čime bi štetni događaj bio izbjegnut pa je svojim nepravilnim kretanjem doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 10%.

6.4. Sud nadalje utvrđuje da bi uz uvažavanje doprinosa sada pok. HO od 10 % tužiteljici ĐO, kćerki pok. HO pripadalo pravo na naknadu neimovinske štete na temelju odredbe članka 1101. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) u iznosu od 135.000,00 kn, a tužiteljici PO, unuci sada pok. HO, u iznosu od 67.500,00 kn pa kako je tuženik tužiteljici ĐO **.**.2007. isplatio iznos od 140.000,00 kn, a PO iznos od 70.000,00 kn, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev tužiteljica za isplatu daljnjeg iznos od 10.000,00 kn ĐO, a 5.000,00 kn PO neosnovan u cijelosti.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Tužiteljice u žalbi analiziraju provedeno vještačenje prometno tehničkog vještaka na drugačiji način u odnosu na utvrđenja suda prvog stupnja u bitnome tvrdeći da je glavni uzrok prometne nezgode u kojoj je smrtno stradala HO način kretanja osobnog vozila osiguranika tuženika i njegovo nereagiranje zaustavljanjem vozila ili zauzimanjem dovoljnog bočnog razmaka za pretjecanje ili obilaženje oštećene te tvrde da je vještak utvrdio da je prednica tužitelja stajala okrenuta licem prema cesti što je ukazivalo da je htjela prijeći cestu, a što je sud u cijelosti zanemario, pri čemu se pozivaju na odredbu članka 129. ZSPC-a kojim je propisan način prelaska pješaka preko kolnika i biciklističke staze.

8.1. Žalbene tvrdnje tužiteljica nisu osnovane jer je u ovom postupku prometno-tehnički vještak Stanko Divjak u nalazu naveo da je u trenutku nezgode sada pok. HO stajala ili se kretala uz desni rub kolnika uz bicikl s njezine desne strane i to na udaljenosti od 1 m od desnog ruba kolnika, iako je imala mogućnost kretati se pješačkom stazom – asfaltiranim nogostupom širine 2 m uz rub kolnika na koji način bi štetni događaj bio izbjegnut. Naime, tehnički gledano po mišljenju vještaka sada pok. HO nije imala potrebe biti kao pješak na kolniku, i da je stajala ili se kretala asfaltiranim pločnikom, koji na mjestu nezgode postoji, do nezgode ne bi došlo. I po ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je sada pok. HO mogla izbjeći da do prometne nezgode dođe da se nije nalazila na kolniku i to 1 m od desnog ruba, odnosno da se je kretala asfaltiranim pločnikom, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja ocijenio njezin doprinos u omjeru od 10 %. Kako je tuženik tužiteljicama platio veći iznos od onog što je pravilno sud utvrdio kao visinu naknade neimovinske štete na temelju odredbe članka 1101. stavak 1. i 2. ZOO-a, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen zbog čega je žalbu tužiteljica trebalo odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 5. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković