Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-314/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu vjerovnica MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćnicima Tomislavu Tončiću i Ivici Tureku, odvjetnicima iz Zagreba, protiv dužnika Triglava osiguranje d.d., OIB: 29743547503, iz Zagreba, A. Heinza 4, radi ovrhe, odlučujući o žalbi vjerovnica protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. lipnja 2017. poslovni broj Pu Ovr-10708/2015-3, 5. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I. Žalba vjerovnica odbija se kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. lipnja 2017. poslovni broj Pu Ovr-10708/2015-3 u pobijanom dijelu (točka II. izreke) se potvrđuje.
II. U preostalom, a ne pobijanom dijelu (točka I. izreke) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je dužniku u roku od 8 dana isplatiti vjerovnicima iznos od 4.223,37 kuna na ime troškova izvršenja dok su vjerovnice odbijene sa zahtjevom za naknadu troška za iznos koji prelazi dosuđenih 4.223,37 kuna pa do 28.887,50 kuna.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja u zakonskom roku žale se vjerovnice zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.-Odluka USRH.; dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud njihovu žalbu uvaži, a pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda i vjerovnicama dosudi daljnji trošak ovršnog postupka ili da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba vjerovnica nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ipl-2587/1993 od 19. studenog 1993. određeno izvršenje protiv dužnika radi naplate novčane tražbine vjerovnica. Iz pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ipl-1077/96 od 19. listopada 2005. proizlazi da se izvršenje ima nastaviti radi naplate glavnice u iznosu od 2.015,88 kuna sa zateznom kamatom od 28. svibnja 1993. do isplate te radi naplate troška u iznosu 410,50 kuna sa zateznom kamatom od 19. studenog 1993. do isplate. U preostalom dijelu je usvojen prigovor ovršenika i izvršni postupak je obustavljen za ostale tražbine vjerovnica. Temeljem odredbe članka 32. stavak 4. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92. i 57/96; dalje: ZIP) propisano je da je dužnik dužan naknaditi vjerovniku troškove koji su bili potrebni za izvršenje zbog čega je prvostupanjski sud radi utvrđivanja tih troškova prvenstveno utvrdio vrijednost predmeta spora. Kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora prvostupanjski sud je uzeo iznos od 2.015,88 kuna kao iznos glavnice za koji je određen nastavak postupka izvršenja. Prvostupanjski sud je utvrdio da je izvršni zahtjev postavljen na iznos od 10.094,00 kuna (10.094.402,00 HRD), ali taj iznos pored navedene glavnice, obuhvaća još i kamate na glavnicu te kamatu na trošak. U odnosu na zatražene troškove postupka prvostupanjski sud je vjerovnicama priznao za pristup na ročište od 6. listopada 1994., 15. studenog 1995., 29. veljače 1996., 21. ožujka 2001., 13. srpnja 2001., 24. siječnja 2002., 25. studenog 2003. - 25 bodova po ročištu, odnosno ukupno 175 bodova sukladno Tbr. 12. točka 1., Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: Tarifa), zatim za pristup na odgođena ročišta od 17. listopada 2002. i 13. ožujka 2003. - 6,25 bodova po ročištu, odnosno ukupno 12,5 bodova sukladno Tbr. 12. točka 1., Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 9. točka 1. i 5. Tarife, za sastav žalbi protiv rješenja od 13. rujna 2011. i 28. lipnja 2013. - 12,5 bodova po žalbi, odnosno ukupno 25 bodova sukladno Tbr. 13. točka 1., Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 10. točka 5. Tarife, za sastav zahtjeva od 21. kolovoza 2012. - 37,5 bodova sukladno Tbr. 13. točka 1., Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 10. točka 6. Tarife te za sastav podneska od 2. rujna 2016. - 6,25 bodova sukladno Tbr. 11. točka 8. i Tbr. 7. točka 1. Tarife. Prvostupanjski sud je na taj način ukupno priznao vjerovnicama trošak od 256,25 bodova, koji je valjalo uvećati za 10 % temeljem Tbr. 36. Tarife, što daje iznos od 281,87 bodova, odnosno 2.818,70 kuna računajući vrijednost boda sa 10,00 kuna. Ovaj iznos je valjalo uvećati za PDV od 25 % ili 704,67 kuna, što daje iznos troška od 3.523,37 kuna. Vjerovnicima je, nadalje, bilo potrebno priznati trošak uplaćenog predujma za vještačenje od 700.00 kuna, čime se dobije konačan iznos troška od 4.223,37 kuna i koji iznos troškova je priznat vjerovnicama i naloženo je dužniku da taj trošak plati vjerovnicama u roku od 8 dana.
6. Prvostupanjski sud vjerovnicima nije priznao troškove odgovora na žalbu od 30. prosinca 1993. kao nepotreban za vođenje postupka, zatim trošak podnesaka - požurnica za postupanje od 18. srpnja 1997., 4. svibnja 1998., 4. lipnja 2003., 29. listopada 2008., 25. kolovoza 2011., 31. listopada 2013., 14. prosinca 2016. i 9. siječnja 2017. koji su isto bili nepotrebni za vođenje postupka; podnesak od 24. srpnja 2001. kao nepotreban obzirom da se u spisu nalazi ispis računovodstva suda o uplati predujma te podnesci vjerovnika od 26. studenog 2001., 13. prosinca 2002., 17. studenog 2005., 10. studenog 2016., 30. siječnja 2017., 17. veljače 2017. i 31. ožujka 2017. jer isti također nisu bili potrebni za provedbu izvršenja. Radi navedenog prvostupanjski sud je temeljem članka 32. stavak 4. ZIP-a dužnika obvezao da vjerovnicama naknadi iznos troška od 4.223,37 kuna, a za preostali iznos zatraženog troška je odbio vjerovnice. Ovako utvrđeno činjenično stanje i takvu primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud.
7. U odnosu na utvrđenu vrijednost predmeta spora, po ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 2.015,88 kuna koliko iznosi glavna tražbina vjerovnica prema ovršeniku. Naime, za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora u ovršnom postupku odlučna je samo vrijednost glavne tražbine, a ne i zateznih kamata s obzirom da glavna tražbina nije plaćena od strane ovršenika zbog čega zatezna kamata nije postala samostalna tražbina tako dugo dok glavna tražbina vjerovnika ne bude plaćena. Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora u visini glavne tražbine vjerovnica tim više što je rješenjem od 19. listopada 2005. određeno da se izvršenje nastavlja radi naplate upravo te glavne tražbine vjerovnica u iznosu od 2.015,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 28. svibnja 1993. pa do isplate dok je u odnosu na ostale iznose postupak obustavljen.
8. U odnosu na troškove koje je prvostupanjski sud priznao vjerovnicima i ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud time pravilno primijenio materijalno pravo jer trošak odgovor na žalbu od 30. prosinca 1993. te troškovi podnesaka kojima su vjerovnice požurivale postupak doista nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Također, za vođenje ovog izvršnog postupka nije bio potreban podnesak kojim su obavijestile o uplati predujma s obzirom da je od strane računovodstva prvostupanjski sud obaviješten o uplaćenom predujmu. Također i svi navedeni podnesci od 26. studenog 2001., 13. prosinca 2002., 17. studenog 2005., 10. studenog 2016., 30. siječnja 2017., 17. veljače 2017. i 31. ožujka 2017. i po ocjeni ovoga suda nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka i pravilno je postupio prvostupanjski sud kada trošak tih podnesaka nije priznao vjerovnicama u troškove ovršnog postupka. Zbog toga je i po ocjeni ovoga suda pravilno prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je vjerovnicama priznao trošak izvršnog postupka u iznosu od 4.223,37 kuna i naložio dužniku da taj trošak plati vjerovnicama.
9. Radi naprijed navedenog proizlazi da žalba vjerovnica nije osnovana zbog čega je istu u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.
Koprivnica, 5. prosinca 2024.
Sudac
Damir Ronić
