Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1707/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i suca Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice mlt. AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice mlt. VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], koje zastupa otac i zakonski zastupnik EI i 3. tužitelja EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženice UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Kalabarić, odvjetnik u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi 1. tužiteljice mlt. AI, 2. tužiteljice mlt. VI i 3. tužitelja EI (dalje u tekstu: tužitelji) i žalbi i dopuni žalbe tuženice UI izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo poslovni broj P-388/2020-64 od 19. travnja 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-388/2020-68 od 4. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava, a žalba i dopuna žalbe tuženice se djelomično uvažavaju kao osnovane, djelomično odbijaju kao neosnovane, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču -Parenzo poslovni broj P- 388/2020-64 od 19. travnja 2021. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P- 388/2020-68 od 4. svibnja 2021.:

a) ukida pod toč. I., II., III. i IV. izreke presude i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

b) potvrđuje pod toč. II. izreke rješenja.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da su tužiteljica ad1 mlt. AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljica ad2 mlt. VI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelj ad3 EI, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te je tuženica dužna trpjeti da se na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, provede upis prava vlasništva tužitelja na toj nekretnini svakog u 1/3 idealnog dijela.

II. Nalaže se tuženici da preda tužiteljima posjed stambenog prostora nalazećeg u prvom katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženici da s osnova naknade za korist uslijed korištenja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] plati tužiteljima iznos od po 2.500,00 kn mjesečno za razdoblje počevši od 01. rujna 2014. do predaje stambenog prostora u prvom katu zgrade na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u posjed tužiteljima, pri čemu je tuženica dužna tužiteljima platiti zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od zadnjeg dana u mjesecu za koji se plaća naknada do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje ZOO) u roku 15 dana."

IV. Dužna je tuženica naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu 12.495,45 kn u roku 15 dana., i“

2. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Odbacuje se protutužba koja glasi:

"1. Utvrđuje se da tuženoj CI, iz [adresa], pripada pravo vlasništva prizemlja zgrade koja se nalazi u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u k. o. [katastarska općina], a što iznosi ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u k. o. [katastarska općina] temeljem dosjelosti, a što su tužitelji mldb. AI, te mldb. VI i EI dužni trpjeti.

2. Utvrđuje se da tuženoj CI, iz [adresa], pripada pravo vlasništva dograđenog kata zgrade koja se nalazi u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u k. o. [katastarska općina], a što iznosi ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u k. o. [katastarska općina] temeljem dosjelosti, a što su tužitelji mldb. AI, te mldb. VI i EI dužni trpjeti.

2.A Utvrđuje se da je gore naznačena nekretnina naznačena prema staroj izmjeri, a prema novoj izmjeri ta nekretnina ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica], marina, kuća, marina, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]."

II. Odbija se prijedlog tuženice da sud odredi prekid ovog postupka.“

3. Protiv prvostupanjske presude pod toč. III. izreke kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadom troška postupka pravovremenu žalbu podnijeli su tužitelji, a protiv iste presude pod toč. I., II. i IV. izreke, kao i pod toč. II. izreke rješenja pravovremenu žalbu i dopunu žalbe podnijela je tuženica.

3.1. Tužitelji žalbu podnose zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). U bitnom navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP jer su tužitelji predložili provesti dokaz građevinskim vještačenjem radi utvrđenja visine ostvarene koristi, a koji je dokaz i proveden, no sud je izveo pogrešan zaključak da tužitelji nisu dokazali koliku korist je tuženica ostvarila koristeći kat nekretnine, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, čime upiru na povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP. Tužitelji predlažu da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda pod toč. III. izreke i u tom dijelu prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troška za sastav žalbe.

3.2. Tuženica podnosi žalbu pobijajući prvostupanjsku presudu pod toč. I., II. i IV. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbije. U bitnom tuženica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4., 6. i 11. ZPP. Ističe da iako je tuženica dostavila dokaze o nemogućnosti pristupa ročištu 3. travnja 2021. isto je održano i odbijen njezin prijedlog za odgodom ročišta, čime da je onemogućena u raspravljanju pred sudom, te smatra počinjenom bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Kako je navedeno ročište održano i odbijen tuženicin prijedlog za odgodu ročišta na prijedlog tužitelja, takvo postupanje tužitelja smatra nedopuštenim raspolaganjem, pa smatra da je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP. Smatra da zbog neprovođenja dokaza saslušanjem tuženice i svjedoka ČI nisu utvrđene sve relevantne činjenice za donošenje pravilne odluke, pa je ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Poziva se i na povredu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, jer joj je postupanjem prvostupanjskog suda uskraćeno pravo na pristup sudu, pravo na procesnu ravnopravnost i pravo na saslušanje. Ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, odnosno da nije dao nikakve razloge za otklanjanje tog prigovora. Opširno iznosi kronologiju pravnog odnosa stranaka i njihovih prednika, te osporava iznesene zaključke prvostupanjskog suda da tuženica nije stjecateljica nekretnine u dobroj vjeri. Ponavlja da je tuženica nekretninu stekla valjanim pravnim poslom, ugovorom o darovanju, sklopljenim s prednikom (ocem) koji je u vrijeme darovanja bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik. Smatra kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Tuženica je podneskom od 4. svibnja 2021. pravovremeno dopunila žalbu pobijajući sadržajno i rješenje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen prijedlog za određivanje prekida postupka, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda kako tuženica nije dokazala da uistinu boravi u inozemstvu.

4. Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.

5. Žalba i dopuna žalbe tuženice su djelomično osnovane, a žalba tužitelja je u cijelosti osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I., II. III. i IV. izreke, te rješenje u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja i tuženice, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP. Tužitelji se jesu protivili odgodi ročišta po prijedlogu tuženice, koje je protivljenje prihvaćeno, no pri tome valja tuženici odgovoriti da nije riječ o nedopuštenom raspolaganju iz čl. 3. ZPP, jer protivljenje odgodi ročišta nije u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala, nego zajamčeno pravo stranke u postupku.

6.2. Jednako tako, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer prvostupanjski sud odbijanjem prijedloga tuženice za odgodu ročišta i neprovođenjem dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka ČI, tuženici nije onemogućio raspravljanje pred sudom. Naime, na temelju čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

6.3. No ispravno tuženica ukazuje da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6.4. Osim toga, ispravno tužitelji ukazuju u žalbi da je odlučujući o dijelu zahtjeva pod toč. III. izreke prvostupanjske presude prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja (prethodno njihove prednice AIR) za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zahtjev za predaju stambenog prostora na katu te nekretnine u posjed tužiteljima, kao i zahtjev za isplatu naknade na ime korištenja stambenog prostora na katu nekretnine u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno počevši od rujna 2014. pa ubuduće do predaje stambenog prostora u posjed tužiteljima.

8. Prvostupanjski sud donosi presudu kojom utvrđuje da su tužitelji vlasnici nekretnine, pozivajući se pri tome na čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZV), sa zaključkom da je tuženica bila nesavjesna u stjecanju vlasništva nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Obzirom na prethodno, prvostupanjski sud prihvaća i dio tužbenog zahtjeva za predaju u posjed kata nekretnine tužiteljima na temelju čl. 162. st. 1. ZV, no odbija zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom naknade za korištenje nekretnine u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno počevši od rujna 2014. jer smatra da tužitelji nisu dokazali da bi tuženica imala koristi u vidu naknade od iznajmljivanja nekretnine.

9. Takvi zaključci prvostupanjskog suda za sada se ne mogu prihvatiti pravilnima.

10. Proturječno je i nejasno obrazloženje prvostupanjske presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz obrazloženje da je tuženica bila nesavjesna u stjecanju vlasništva na istoj nekretnini. U konkretnom slučaju tužitelji su podnijeli tužbu (odnosno njihova prednica) za utvrđenje prava vlasništva, a ne tužbu za brisanje nevaljalog upisa tuženice, pa već iz tog razloga prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Niti iz iznesenih činjenica, niti iz provedenog dokaznog postupka, a posljedično niti iz pobijane presude ne proizlazi na temelju koje pravne osnove tužitelji podnose tužbu. Pravne osnove za stjecanje prava vlasništva propisane su odredbom čl. 114. st. 1. ZV, a to su pravni posao, odluka suda (odnosno druge nadležne vlasti), nasljeđivanje i zakon . Ovisno o pravnoj osnovi stjecanja, ovisi i kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, odnosno nalog za izdavanje tabularne isprave (pravni posao), nasljeđivanje i stjecanje na temelju zakona (trpljenje upisa).

11. Osim toga, ispravno tuženica u žalbi ukazuje na nerazumljivost prvostupanjske presude u dijelu u kojem prvostupanjski sud ne odlučuje o istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, navodeći da je te činjenice tuženica istaknula nakon zaključenja pripremnog ročišta. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije je materijalnopravni prigovor, koji se, suprotno stavu prvostupanjskog suda može istaknuti i nakon zaključenja pripremnog ročišta, ali se radi njegova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi (čl. 288. a st. 6. ZPP). Tuženica je već u odgovoru na tužbu prigovorila aktivnoj legitimaciji tužitelja o čemu prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga.

12. Posljedično prethodnom, za sada je nepravilna i odluka u dijelu u kojem se tuženici nalaže predati kat nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjed tužiteljima. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. ZV). Stoga, kako je prvostupanjski sud utvrdio vlasništvo tužitelja na nekretnini, a pri tome nije jasno temeljem koje pravne osnove (što je prethodno obrazloženo) to je i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica dužna predati kat nekretnine u posjed tužiteljima preuranjen, jer će ovisiti o činjenici vlasništva tužitelja na nekretnini.

13. Vezano za žalbu tužitelja u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev za isplatu koristi od korištenja kata nekretnine koji je u posjedu tuženice, u zatraženom iznosu od 2.500,00 kn mjesečno, za sada se ne može prihvatiti stav niti obrazloženje prvostupanjskog suda, da samom činjenicom što taj dio nekretnine nije samostalna uporabna cjelina čini zahtjev neosnovanim. No, i odluka o tom dijelu zahtjeva ovisiti će o činjenici postojanja pravne osnove za posjedovanje i tog dijela nekretnine (vlasništva tužitelja) po čl. 165. ZV, o čemu će se valjana odluka moći donijeti nakon razjašnjenja svih spornih činjenica.

14. No, neosnovana je žalba tuženice na rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odbijen prijedlog za određivanje prekida postupka (toč. II. izreke rješenja). Sadržajno, tuženica upire na relativno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 212. toč. 6. ZPP kojom je propisano da se postupak prekida kada se stranka nađe na poručuju koje je odsječeno od suda, a što da je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženice za određivanje (pravilno bi bilo utvrđivanje) prekida postupka. Činjenica da tuženica kao stranaka boravi u drugoj državi, iako su uistinu tijekom pandemije Corona virusa prelasci državnih granica bili ograničeni i uvjetovani izricanjem mjera samoizolacije, a uvažavajući činjenicu da je tuženica u postupku imala punomoćnika i prema ocjeni ovog suda nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje prekida postupka po čl. 212. toč. 6. ZPP. Radi navedenog žalba tuženice je odbijena i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda pod toč. II. izreke u dijelu rješenja kojim je odbijen prijedlog tuženice za određivanje prekida postupka.

15. Sud je u postupku vezan činjeničnim navodima na kojima tužitelji temelje zahtjev (čl. 2. st. 1. ZPP). Iz činjeničnih navoda, kako tužbe, tako i onih iznesenih tijekom postupka proizlazi kako tužitelji smatraju da su vlasnici nekretnine (radi čega traže utvrđenje svog prava vlasništva) jer tuženica nije bila savjesna u stjecanju prava vlasništva, odnosno upisu svog prava vlasništva u zemljišnu knjigu, jer joj je bilo poznato da je u trenutku upisa njezina prava postojao upis zabilježbe spora tužiteljeva prednika (Z-4580/10). Dužnost je suda sa strankama raspraviti činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava, a u mjeri u kojoj je to potrebno i omogući strankama da se izjasne o pravnim pitanjima spora (čl. 5. st. 4. ZPP), pa tako i utvrditi (u okviru iznesenih činjeničnih navoda) koji je pravni osnov tužiteljeva zahtjeva za utvrđenjem njihova prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Slijedom iznesenog, zbog počinjene bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbe stranaka su uvažene, a presuda prvostupanjskog suda pod toč. I. II., III. izreke ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave i ponovnog suđenja.

17. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. IV. izreke, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari, a u toj novoj odluci prvostupanjski sud odlučit će i o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

18. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud na temelju u postupku iznesenih činjenica u mjeri u kojoj je to potrebno, strankama omogućiti da se izjasne o pravnim pitanjima spora (čl. 5. st. 2. i 4. ZPP). Prvenstveno prvostupanjski je sud dužan raspraviti u skladu s iznesenim činjenicama, na temelju koje pravne osnove tužitelji traže utvrđenje prava vlasništva, pa ovisno o utvrđenom, pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu, odlučiti o svim istaknutim prigovorima tuženice, kao i istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. U novoj odluci potrebno je iznijeti jasne razloge o prihvaćanju ili neprihvaćanju iznesenih činjenica od strane stranaka, te ocijeniti dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP, na način da se obrazloži provođenjem kojeg dokaza je određena činjenica utvrđena, a sve sukladno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP.

19. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbačena protutužba prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

20. Slijedom iznijetog, na temelju čl. 369. st. 1., čl. 370. i čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski