Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-919/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, Božidara Horvata člana vijeća i suca izvjestitelja i Anđele Bošković Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UU iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Smokrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2343/2021-36 od 18. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2343/2021-36 od 18. travnja 2023.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.507,21 EUR /18.890,57 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 1,16 EUR / 8,77 HRK od 31.08.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,58 EUR / 4,36 HRK od 30.11.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,09 EUR / 15,77 HRK od 31.01.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,26 EUR / 24,57 HRK od 29.02.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,26 EUR / 39,64 HRK od 31.03.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,25 EUR / 16,99 HRK od 30.04.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 1,08 EUR / 8,16 HRK od 31.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,57 EUR / 19,38 HRK od 30.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,39 EUR / 2,92 HRK od 31.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,50 EUR / 3,73 HRK od 31.08.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 1,79 EUR / 13,49 HRK od 30.09.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 11,60 EUR / 87,41 HRK od 31.10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR / 37,89 HRK od 31.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 13,38 EUR / 100,83 HRK od 31.12.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,67 EUR / 110,51 HRK od 31.01.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,25 EUR / 114,88 HRK od 28.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,00 EUR / 105,50 HRK od 31.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,32 EUR / 107,86 HRK od 30.04.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 11,81 EUR / 88,95 HRK od 31.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 9,96 EUR / 75,04 HRK od 30.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,45 EUR / 78,74 HRK od 31.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 11,42 EUR / 86,07 HRK od 31.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 11,34 EUR / 85,44 HRK od 30.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,36 EUR / 78,02 HRK od 31.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 12,20 EUR / 91,94 HRK od 30.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 13,68 EUR / 103,10 HRK od 31.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,79 EUR / 118,97 HRK od 31.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,31 EUR / 115,33 HRK od 28.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 18,17 EUR / 136,87 HRK od 31.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 17,62 EUR / 132,78 HRK od 30.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 18,68 EUR / 140,75 HRK od 31.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 27,83 EUR / 209,69 HRK od 30.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 25,95 EUR / 195,49 HRK od 31.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,70 EUR / 238,85 HRK od 31.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 29,71 EUR / 223,87 HRK od 30.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 26,51 EUR / 199,77 HRK od 31.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,26 EUR / 250,61 HRK od 30.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,85 EUR / 315,29 HRK od 31.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 35,77 EUR / 269,49 HRK od 31.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 37,90 EUR / 285,55 HRK od 28.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 35,19 EUR / 265,13 HRK od 31.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 35,68 EUR / 268,80 HRK od 30.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,18 EUR / 355,49 HRK od 31.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,30 EUR / 363,94 HRK od 30.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 57,70 EUR / 434,71 HRK od 31.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 52,78 EUR / 397,64 HRK od 31.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,39 EUR / 357,07 HRK od 30.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 46,33 EUR / 349,04 HRK od 31.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 45,92 EUR / 345,95 HRK od 30.11.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 48,46 EUR / 365,10 HRK od 31.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,67 EUR / 381,80 HRK od 31.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,97 EUR / 384,04 HRK od 29.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,44 EUR / 372,49 HRK od 31.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,47 EUR / 380,28 HRK od 30.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 51,18 EUR / 385,62 HRK od 31.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,99 EUR / 376,64 HRK od 30.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,30 EUR / 379,00 HRK od 31.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,41 EUR / 372,27 HRK od 31.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,48 EUR / 357,73 HRK od 30.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,54 EUR / 373,23 HRK od 31.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,52 EUR / 380,67 HRK od 30.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,83 EUR / 375,46 HRK od 31.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 45,95 EUR / 346,21 HRK od 31.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,25 EUR / 371,06 HRK od 28.02.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,54 EUR / 373,23 HRK od 31.03.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,24 EUR / 363,49 HRK od 30.04.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 44,22 EUR / 333,20 HRK od 31.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 44,12 EUR / 332,43 HRK od 30.06.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 45,11 EUR / 339,87 HRK od 31.07.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 46,69 EUR / 351,80 HRK od 31.08.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 492,92 EUR / 3.713,91 HRK od 09.09.2013.g. pa do isplate,

koje teku do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01.01. 2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, te od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, te od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.299,47 Eur-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl.29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog razloga propisanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da ujedno ističe zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Također, sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno su i istinito utvrđene tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta odnosno razlike između plaćenih iznosa anuiteta obračunatih prema tečaju CHF koji vrijedio na dan dospijeća i iznosa koje bi tužiteljica bila dužna platiti prema početnom tečaju CHF.

9. Među strankama nije sporno da je 29. lipnja 2007. zaključen Ugovor o [broj kredita] (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisnici kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 13.576,14 CHF obračunat po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz rok otplate od 84 mjeseca.

10. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je naprijed navedenim ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF te da je tijekom otplate kredita došlo do promjena tečaja valute CHF koje su dovele do povećanja anuiteta koji je tužiteljica otplaćivala. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, da je tužiteljica u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete po osnovi promjene tečaja CHF i promjenjive kamatne stope preplatila ukupni iznos od 2.507,21 eura kao i da tuženik tijekom postupka nije postavio protutužbeni zahtjev niti je istaknuo prigovor radi prebijanja zbog tzv. negativne razlike za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži niti je istaknuo materijalno pravni prigovor prijeboja.

11. Odredbom čl. 81. st.1. i 2. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., dalje u tekstu ZZP/03) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

13. Istom presudom utvrđeno je i da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik, bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

14. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđena u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Polazeći od izloženog, prvostupanjski sud zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03.

16. Slijedom navedenoga, prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezao tuženika na vraćanje neosnovano stečenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na temelju odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) i to zbog posljedica ništetnosti.

17. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi u kojoj mjeri su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, odnosno da je u ovom postupku navedeno trebalo utvrđivati.

18.1. U vezi s navedenim potrebno je reći da je u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je odredba o valutnoj klauzuli bila nejasna, nerazumljiva i teško uočljiva i da je uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju, što proizlazi iz iskaza tužiteljice dok tuženik suprotno nije dokazao.

19. Prvostupanjski je sud s pravom prihvatio restitucijski zahtjev po odredbi čl. 1111. ZOO-a u vezi sa čl. 1115. ZOO-a s obrazloženjem da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti stečeno bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe od dana stjecanja sa zateznim kamatama od dana plaćanja anuiteta pa do isplate.

19.1. Naime, suprotno tuženikovim žalbenim navodima, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli te pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, zbog čega se isti smatra nepoštenim stjecateljem.

19.2. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a) tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

20. Suprotno žalbenim navodima, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio u vrijeme isplate kredita tužiteljica ukupno preplatila iznos od 2.507,21 eura, koji iznos je dosuđen tužiteljici u ovom postupku, a također suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud s pravom nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži.

20.1. Ovo stoga što je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti restitucijskog zahtjeva kod ništetnih ugovora, da stranka takav svoj zahtjev pravilno postavi i istakne, što znači da postavi protutužbeni zahtjev ili istakne procesno pravni prigovor radi prebijanja, odnosno materijalno pravni prigovor prijeboja (tako i prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovnog broja Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.), što u konkretnom predmetu nije slučaj.

21. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022.).

21.1. Kako je u ovom predmetu tužba podnesena 8. prosinca 2021., a sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (valutna klauzula), to očito nije protekao zastarni rok iz odredbe čl. 241. i 255. ZOO-a.

21.2. Na navedeno upućuje i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi.

22. Ostalim žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog jer se oni svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

23. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa).

24. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st.1. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st.1. ZPP-a).

26. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski