Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-452/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija kao predsjednice vijeća te sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Darku Kožić, odvjetniku iz Ivanca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d.,OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-562/2023-24 od 24. travnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-562/2023-24 od 24. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-562/2023-24 od 24. travnja 2024. presuđeno je tako da izreka glasi:

" I. Nalaže se tuženiku Reiffeisenbank Austria d.d, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužitelju OJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.878,63 EUR ( tisućuosamsto- sedamdesetiosam eura i šezdesetitri centa ) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos 6,39 EUR od 31. ožujak 2010.

- iznos 15,30 EUR od 30. travanj 2010.

- iznos 16,77 EUR od 31. svibanj 2010.

- iznos 29,50 EUR od 30. lipanj 2010.

- iznos 26,88 EUR od 31. srpanj 2010.

- iznos 34,89 EUR od 31. kolovoz 2010.

- iznos 32,12 EUR od 30. rujan 2010.

- iznos 27,67 EUR od 31. listopad 2010.

- iznos 37,06 EUR od 30. studeni 2010.

- iznos 49,01 EUR od 31. prosinac 2010.

- iznos 40,55 EUR od 31. siječanj 2011.

- iznos 43,52 EUR od 28. veljača 2011.

- iznos 39,74 EUR od 31. ožujak 2011.

- iznos 40,42 EUR od 30. travanj 2011.

- iznos 56,41 EUR od 31. svibanj 2011.

- iznos 57,99 EUR od 30. lipanj 2011.

- iznos 71,23 EUR od 31. srpanj 2011.

- iznos 63,69 EUR od 31. kolovoz 2011.

- iznos 56,85 EUR od 30. rujan 2011.

- iznos 55,70 EUR od 31. listopad 2011.

- iznos 55,12 EUR od 30. studeni 2011.

- iznos 58,68 EUR od 31. prosinac 2011.

- iznos 61,78 EUR od 31. siječanj 2012.

- iznos 62,00 EUR od 29. veljača 2012.

- iznos 60,05 EUR od 31. ožujak 2012.

- iznos 61,50 EUR od 30. travanj 2012.

- iznos 62,49 EUR od 31. svibanj 2012.

- iznos 60,83 EUR od 30. lipanj 2012.

- iznos 61,26 EUR od 31. srpanj 2012.

- iznos 60,01 EUR od 31. kolovoz 2012.

- iznos 57,31 EUR od 30. rujan 2012.

- iznos 60,19 EUR od 31. listopad 2012.

- iznos 61,58 EUR od 30. studeni 2012.

- iznos 60,61 EUR od 31. prosinac 2012.

- iznos 55,17 EUR od 31. siječanj 2013.

- iznos 59,79 EUR od 28. veljača 2013.

- iznos 60,19 EUR od 31. ožujak 2013.

- iznos 58,38 EUR od 30. travanj 2013.

pa sve do isplate, a u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR ( dvijetisuće eura ) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate a u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. – dalje: ZPP), predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev, a tuženici dosudi parnični trošak, a podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u protivnosti sa izvedenim dokazima. Presuda sadržava sve što je propisano odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a, a prvostupanjski sud se mogao pozvati na odredbu članka 502.c ZPP-a i na utvrđenje iz presude u kolektivnom sporu, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 4. i članak 502.c ZPP-a. Nisu ostvarene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Tuženik u žalbi neosnovano navodi da je prvostupanjski sud navode tuženika zanemario u potpunosti. Prvostupanjski sud je izveo sve predložene dokaze. Promotivni uvjeti tuženika ne mogu nadomjestiti činjenicu da stranke nisu pregovarale o promjeni tečaja CHF i o značenju valutne klauzule, jer iz istih ne proizlaze parametri sa kojima bi tužitelj bio upoznat o kojima ovisi promjena tečaja CHF.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa s osnova preplate zbog promjene tečaja ugovorene valute CHF temeljem ništetne ugovorne odredbe o vezanosti i plaćanju anuiteta za tečaj CHF.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 320-50- 3385660 5. travnja 2006. kojim je tuženica tužiteljici odobrila kredit u visini od 19.160,00 CHF u protuvrijednosti u kunama u svrhu kupnje novog osobnog vozila marke Seat Ibiza i to na rok od 84 mjeseca, uz kamatnu stopu od 5,20 %, promjenjivom u skladu s Odlukom banke, s time da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti kako je navedeno u čl. 7. Ugovora. Uz Ugovor o kreditu tuženik je tužiteljici dao i Otplatni plan. Ugovor o kreditu je solemniziran po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek iz Varaždina. Kredit je isplaćen tužiteljici, a za kupnju automobila marke Seat. Banka je novčana sredstva prenijela izravno auto-kući, što je vidljivo iz ugovora. Izvršen je fiducijarni prijenos vlasništva na kupljenom vozilu u korist banke. Nije sporno da je u čl. 2. Ugovora određeno da kamatna stopa iznosi 5,20 % godišnje i da je promjenjiva, sukladno Odlukama banke.

8. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare novčane tražbine neosnovanim, jer je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara prekinuta u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 125/11. - dalje: ZOO/05) i da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., 14. lipnja 2018. zastara počela ponovo teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute. Kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 13. lipnja 2023., podnijeta je u roku od pet godina propisanom člankom 225. ZOO-a.

9. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošača koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a revizija odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

10. Presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., je izraženo pravno stajalište prihvaćeno povodom revizije banaka, između ostalih i tuženice, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., da je tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03.) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člankom 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje ZZP/07) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača.

11. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja te od odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14. - dalje u tekstu: ZZP/14), kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, sud prvog stupnja zaključuje da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF nepoštene, a onda i ništetne.

12. Naime, pravilno prvostupanjski sud na osnovu svih predloženih i provedenih dokaza utvrđuje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu nepoštene a time i ništetne jer je ugovor sastavljen od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljicom te jer isti predstavlja tipski ugovor ,a tužiteljica nije bila u dovoljnoj mjeri informirana o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta odnosno da tuženik s tužiteljicom prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula niti ju je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu. Navedeno prvostupanjski sud utvrđuje na osnovi iskaza tužiteljice.

13. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu tj. isplatu vezanu uz tečaj strane valute, međutim da u konkretnom ugovoru o kreditu je banka na prethodnom svom obrascu ugovora, na koji tužiteljica kao korisnik kredita nije mogla staviti nikakve primjedbe, potpuno samovoljno odredila način isplata mjesečnih rata, te u osporenim člancima ugovora zaista nije jasno navedeno i naznačeno kolika je obveza korisnika kredita (tužiteljice), te da tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao s valutnim rizikom, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužiteljicu u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužiteljice tako što proizlazi. Isto tako pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik bio dužan tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik nije učinio, te isto uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužiteljica ne može predvidjeti visinu svoje obveze.

14. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužiteljica bila upoznata i svjesna činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena, te da je bitno da je sud utvrdio da tužiteljica kao korisnik kredita ( potrošač ) nije mogla pregovarati o valutnoj klauzuli ( što je utuženo u ovom postupku ), a kasnije prilikom otplate kredita je tužiteljica snosila sve rizike promjene tečaja CHF (što je utuženo), upravo tužiteljica je morala sama plaćati te povišene mjesečne rate kredita, a koje su se u konačnici povisile i u značajnom postotku, čak preko 40 % više ( u jednom razdoblju ) nego su to bile prvotne rate, dok tuženik kao banka iste rizike nije snosio, cjelokupni rizik povećanja je dakle prebačen na korisnika kredita (potrošača, tužiteljicu).

14.1. Neosnovano tuženik ističe da u prilog njegovih tvrdnji da se pojedinačno pregovaralo o odredbama predmetnog ugovora ukazuje solemnizacija navedenog ugovora iz koje je vidljivo da je tužitelj upoznat sa svim pravnim posljedicama pravnog posla i da odgovora njegovoj pravoj volji jer dužnost javnog bilježnika pri solemnizaciji predmetnog ugovora nije bila upoznati tužitelja sa parametrima o kojima ovisi promjena tečaja CHF.

15. Pri ocjeni žalbenih tvrdnji tuženika o postojanju žalbenih razloga iz odredbe članka 355. i članka 356. ZPP-a, važno je reći da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu sa odredbama članka 131. do članka 141.b ZZP/07. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu sa odredbom članka 140. toga Zakona (odnosno članka 120. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača - ”Narodne novine” broj 41/14., 110/15.), kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog temeljem članka 131. navedenog Zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga Zakona i drugih propisa navedenih u članku 131. toga Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

16. S obzirom da predmetnu parnicu pokreće pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07 odnosno članka 120. ZZP/14 nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici tužiteljica je u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP-a, bila ovlaštena pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici u skladu sa odredbom članka 118. ZZP/14, vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača. Tuženik ničim nije (a nije niti predlagao dokaze na temelju kojih bi se isto utvrdilo) dokazao da su stranke pregovarale o spornoj odredbi ugovora.

17. Po ocjeni ovoga suda drugog stupnja, sud prvog stupnja izvodi pravno utemeljeni zaključak da je ugovorna odredba u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje rata kredita u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju za valutu CHF na dan ispunjenja obveze i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena odredba u smislu odredbe članka 81. i članka 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03. dalje ZZP/03) važećeg u vrijeme zaključenja ugovora, jer se radilo o odredbi iz koje nisu bili jasno vidljivi parametri za promjenu tečaja CHF, jer se radilo o odredbi unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženici, i jer se o toj odredbi nije pregovaralo. Stoga je pravilan i zaključak suda o njenoj ništetnosti u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.

18. Tužiteljica se može pozivati na ništetnost ugovornih odredbi, neovisno što je kredit otplaćen, jer primjenom članka 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

19. Kako je temeljem pravilno prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljica zbog promjene tečaja CHF više platila 1.878,63 EUR, tuženica je dužna vratiti tužiteljici navedeni iznos temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja primjenom članka 1115. ZOO-a, jer je tuženica nesavjesni stjecatelj, jer je do stjecanja došlo po njoj sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

20. U vezi odluke o troškovima postupka tuženik sadržajno ne iznosi žalbene razloge pa kako drugostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjske odluke ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je ovaj sud žalbu i u dijelu kojim se pobija odluka o troškovima ocijenio neosnovanom.

21. Tuženica nije uspjela sa žalbom, pa joj se ne dosuđuje trošak žalbe.

Bjelovar, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dobrila Ćuruvija