REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj Kž-261/2023-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Mile Soldo kao suca izvjestitelja i Damira Ronka kao člana vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika OD zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19. i 84/21. dalje KZ/11 .), odlučujući o žalbi okrivljenika OD podnesenoj po branitelju odvjetniku ABC protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-666/2020-28. od 13. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika OD kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika OD za počinjenje pet kaznenih djela prijevare u stjecaju iz članka 236.stavak 1.KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11.

2. Za počinjena kaznena djela prvostupanjski sud je okrivljeniku utvrdio kazne zatvora od po šest mjeseci za svako djelo te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju do jedne godine i šest mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. u svezi sa člankom 56. stavak 2., 3. i 4. KZ/11. okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je okrivljeni osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da rok provjeravanja počinje teći po izdržanoj kazni, te pod daljnjim uvjetom da ispuni posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. u roku od 3 (tri) godine unutar roka provjeravanja.

3. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1 KZ/11., okrivljenom se uz uvjetnu osudu nalaže ispunjenje posebne obveze, popravljanja štete počinjene kaznenim djelom na način da u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude unutar roka provjeravanja oštećenima vrati novac i to oštećenom ID iznos od 60.000,00 kuna, oštećenom PD iznos od 40.000,00 kuna, oštećenoj LD iznos od 35.000,00 kuna, oštećenoj RD iznos od 40.000,00 kuna i oštećenoj ED iznos od 55.000,00 kuna.

4. Na temelju članka 58. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 – dalje ZKP/08.) sud može opozvati uvjetovani dio kazne i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne ukoliko okrivljenik u određenom mu roku ne ispuni naloženu mu posebnu obvezu prema oštećenicima.

5. Na temelju članka 148. stavak 6. u svezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, okrivljenik se oslobađa naknade troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu.

6. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenom ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 60.000 kuna/7.963,37 eura1, oštećenom PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 40.000,00 kuna / 5.308,91 eura2, oštećenoj LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosuđuju se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 35.000,00 kuna / 4.645,30 eura3, oštećenoj RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 40.000,00 kuna / 5.308,91 eura4, oštećenoj ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 55.000,00 kuna / 7.299,75 eura5, koje novčane iznose je oštećenicima dužan podmiriti okrivljeni OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku koji mu je određen posebnim uvjetom.

7. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik OD po branitelju odvjetniku Enveru Vučetiću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Žalba okrivljenika nije osnovana.

10. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. odnosno da je povrijedio pravo obrane. Odbijanjem predloženih dokaza od strane obrane nije automatski povrijeđeno pravo obrane kako to očito pogrešno smatra okrivljenik po branitelju. Na raspravi se provode dokazi za koje raspravni sud smatra da su podobni i potrebni radi pravilnog utvrđenja činjenica važnih za donošenje odluke. Koji su to dokazi o tome procjenjuje i odluku donosi raspravni sud koji prema tome ne mora prihvatiti one dokaze koje predlažu stranke, pa i okrivljenik, za koje sud smatra da nisu važni za utvrđivanje bitnih činjenica. Stoga, ako je prvostupanjski sud smatrao da se predloženim dokazima po obrani ne bi mogle utvrditi činjenice koje su važne za donošenje odluke, onda njihovim odbijanjem nije povrijeđeno pravo obrane kako to tvrdi okrivljenik u žalbi. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud u zapisnik s rasprave pogrešno unosio iskaz odnosno obranu okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da za takvu tvrdnju okrivljenika nema nikakvih dokaza. Okrivljenik u žalbi ne navodi koji su to njegovi navodi iz obrane krivo uneseni u zapisnik s rasprave a na zapisnik ni okrivljenik ni njegov branitelj nisu stavili primjedbu u smislu da u njega nije vjerno unesen iskaz okrivljenog tako da ni ovaj žalbeni navod okrivljenika nije osnovan, te nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

11. Nije osnovana žalba prvookrivljenika niti zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je okrivljenik na način kako je to opisano u činjeničnom opisu svih pet kaznenih djela u stjecaju za koje ga je krivim proglasio prvostupanjski sud postupao prema žrtvama-oštećenima s prijevarnom namjerom, odnosno lažnim obećanjima da će izvesti građevinske radove na njihovim nekretninama dovodio ih u zabludu i naveo da mu dadu akontaciju u navedenim novčanim iznosima a koje radove nije u cijelosti ili nikako izvršio što mu je i bila prvotna namjera već dobiveni novac od akontacija zadržao za sebe a sve s ciljem da pribavi protupravnu imovinsku korist. Za svoja utvrđenja u pogledu svih pet kaznenih djela prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11.1. Neosnovani su tako žalbeni navodi okrivljenika da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje vezano za kazneno djelo prijevare iz točke 1. Po ocjeni drugostupanjskog suda žrtva ID iskazivao je vjerodostojno o svemu što je bitno i što tvori bitna obilježja kaznenog djela prijevare pa je bio u pravu prvostupanjski sud kada nije prihvatio dokazne prijedloge obrane da se ispitaju svjedoci koji imaju neposredna saznanja o dogovoru okrivljenika s ovim oštećenikom i da se provede interdisciplinarno vještačenje po vještacima građevinske i financijske struke radi utvrđenja vrijednosti izvedenih radova ili možebitne razlike od primljenog predujma i vrijednosti izvedenih radova. Naime,nije za očekivati da netko treći,osim oštećenika i okrivljenika znade detalje njihovog dogovora oko izvedbe građevinskih radova pa da bi trebalo nekoga trećega o tome ispitivati,pogotovo pored iscrpnog,životnog i detaljnog iskaza samog oštećenika. O eventualnoj vrijednosti obavljenih redova svjedočio je vjerodostojno sam ID uz napomenu da ono što je okrivljenik uložio u te radove, a s obzirom na njegovu prijevarnu namjeru, ima se smatrati njegovim ulaganje s ciljem da žrtvu dovede i održava u zabludi pa točan iznos ulaganja nije nužno niti utvrđivati. Činjenica kada je supruga ID okrivljenika istjerala s gradilišta nije okrivljenika onemogućila da završi posao već dokazuje upravo suprotno, da je supruga shvatila da se radi o lažnim obećanjima i da je zbog toga prekinula nepovoljnu situaciju u kojoj se obitelj ID našla.

11. 2. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da je okrivljenik od PD uzeo predujam od 40.000,00 kuna a nije obavio ništa od usmeno ugovorenih građevinskih radova na njegovoj nekretnini, osim što su postavili improviziranu skelu, koja nije ni sličila na skelu i razotkrili 15 m2 krova zbog čega je oštećenik imao i štetu zbog prokišnjavanja. I iskaz ovoga svjedoka je detaljan i iscrpan i sadrži niz detalja koji ukazuju na njegovu vjerodostojnost te nije bilo potrebe za prihvaćanjem prijedloga za interdisciplinarno vještačenje s obrazloženjem kao u točki 11.1. obrazloženja ove presude.

11. 3. U pogledu žalbenih navoda okrivljenika kojima pobija utvrđenje činjeničnog stanja za kazneno djelo počinjeno na štetu žrtve LD, ovaj drugostupanjski sud nalazi vjerodostojnim iskaz žrtve LD iz kojega proizlazi da je okrivljenik obavio dio dogovorenih građevinskih radova ali u vrijednosti ni približno onoj koja bi odgovarala uzetoj akontaciji od 40.000,00 kuna. Kako se onda i ovdje radi o započetim građevinskim radovima kojima je okrivljenik kod žrtve stvorio privid da ima namjeru obaviti dogovorene radove te je imao namjeru održavati je u takvoj zabludi, radi se o ulaganju okrivljenika u svoju kriminalnu radnju, tako da za postojanje obilježja kaznenog djela nije niti nužno utvrditi točan iznos vrijednosti izvedenih građevinskih radova. Stoga drugostupanjski sud smatra valjanim zaključak prvostupanjskog suda, odnosno paušalnu procjenu da se radi o vrijednosti od 5.000,00 kuna. Zbog toga drugostupanjski sud žalbene navode okrivljenika kojima osporava ovo utvrđenje prvostupanjskog suda smatra neosnovanom.

11. 4. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je od žrtve CD uzeo predujam od 40.000,00 kuna lažno joj obećavši da će na njezinoj nekretnini obaviti ugovorene građevinske radove. Žalbene navode okrivljenika da je za ovu adaptaciju a sa predujmom kojega je dobio od CD kupio drvenu stolariju okrivljenik nije mogao dokumentirati na raspravi s računom kojega je tim povodom dobavljaču platio što bi bilo jedino relevantno za dokaz njegovoj tvrdnji. CD je u svom iskazu pobila obranu okrivljenika da je odbila primiti stolariju koju je za njezinu adaptaciju kupio okrivljenik pa je očito da okrivljenik nije ni naručio ni kupio nikakvu stolariju. Osim toga za primljeni iznos od 40.000,00 kuna okrivljenik se obavezao izvršiti i niz drugih radova a ne samo zamijeniti stolariju pa ništa od ugovorenog nije napravio a nije niti vratio novac RD pa je njegova obrana, kao i žalba u tom dijelu neosnovana.

11. 5. Kao i u prethodnim slučajevima, navedenim u točkama 11.1. do 11.4. ovoga obrazloženja neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika i u pogledu kaznenog djela prijevare počinjenog na štetu žrtve ED. Naime, sagledavajući prethodna četiri kaznena djela prijevare drugostupanjskom sudu je, kao što je uostalom bilo i prvostupanjskom, jasan „modus operandi“ okrivljenika kojega je primijenio i prilikom prijevare na štetu ED. Okrivljenik nudi obavljanje građevinskih radova, obeća njihovo izvršenje, traži i dobije predujam a onda posao uopće ne obavi ili započne s obavljanjem radova a onda napusti gradilište i građevinske radove nikada ne završi a novac od predujma zadrži za sebe i tako se protupravno imovinski okoristi. Opisani način prijevare okrivljenik je počinio i na štetu ED a prvostupanjski sud je to pravilno u pobijanoj presudi i utvrdio. Određivati interdisciplinarno vještačenje kojim bi se utvrdila vrijednost izvedenih radova, a što je predlagao okrivljenik te što navodi u žalbi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda nije bilo potrebno. Naime, iz iskaza same žrtve jasno je da okrivljenik nije ni približno odradio dogovoreni posao pa niti u vrijednosti preuzetog predujma, pa je bio u pravu prvostupanjski sud kada je prihvatio vjerodostojnom procjenu žrtve da izvedeni radovi vrijede 13.000,00 kuna. Radi se također o iznosu kojega je okrivljenik uložio u svoju kriminalnu aktivnost pa se isti ne uzima u obzir prilikom utvrđenja za koji iznos je okrivljenik kaznenim djelom oštetio žrtvu.

12. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog odluke o kazni. Svoju odluku o kazni prvostupanjski sud je detaljno obrazložio u točki 16. obrazloženja pobijane presude te je u okviru toga obrazloženja iznio sve olakotne i otegotne okolnosti te druge razloge od kojih zavisi odabir vrste kaznene sankcije i visine. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika pa i njegovu dosadašnju neosuđivanost i da je otac četvero djece. Činjenica da je okrivljenik sudionik domovinskog rata po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda nije tako značajna u konkretnom slučaju da bi trebala dovesti bilo do niže odmjerenih pojedinačnih kazni zatvora niti visine jedinstvene kazne. Na strani okrivljenika ne postoji olakotna okolnost da je spreman namiriti dug oštećenicima jer je ona samo deklaratorne naravi budući da okrivljenik žrtvama nije namirio dug a od vremena duga proteklo je već više o šest godina. Stoga je po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda neosnovana žalba okrivljenika i zbog odluke o kazni.

13. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Budući da je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba okrivljenika, na temelju članka 482. ZKP/08. odbio je njegovu žalbu kao neosnovanu, te potvrdio prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 5. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mirjana Madunić