Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž -94/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović & Partneri iz Slavonsko Broda, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija br. 6., OIB:14036333877 zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-430/2023-3 od 13. prosinca 2023., na sjednici vijeća 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-430/2023-3 od 13. prosinca 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka čl. 3., 4. i 2.. Ugovora o kreditu br. 5140030250- 6970001556/2006 od 26. srpnja 2006. godine sklopljen između Slavonske banke d.d. kapucinska br. 29., kao pravnog prednika Addiko bank d.d. Slavonska avenija br. 6., Zagreb,OIB:14036333877 i tužitelja ĆŠ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], te da isti ne proizvode nikakve pravne učinke. Istom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 630,90 eura/4.753,49 kn[1] na ime preplaćene kamate (točka III. izreke), zatim da mu isplati iznos od 1.886,85 eura/14.216,48 kn na ime razlike tečaja (točka IV. izreke) te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.282,51 eura/17.197,57 kn (točka V. izreke), sve naprijed zajedno sa zakonskim zateznim kamatama preciziranim u stopi i tijeku na pojedinačne iznose.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti čl. 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu br. 5140030250- 6970001556/2006 od 26. srpnja 2006. te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 18.969,97 kn/ 2.517,75 eur sa zateznim kamatama. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da su odredbe predmetnog ugovora ništetne u odnosu na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) i promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke i stoga smatra da ostvaruje pravo na isplatu predmetnog iznosa koji je tuženik neosnovano stekao.

6. U postupku nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 5140030250- 6970001556/2006 od 26. srpnja 2006. prema kojem je kreditor Slavonska banka d.d. Osijek (prednik tuženika) korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 180.000 CHF uz valutnu klauzulu te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom tog ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa ugovoru, kao i da se kamatna stopa mijenjala i to od početne kamatne stope koja je iznosila 4,65% na 5,40%, 6,00% i 6,75%.

7. Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza cijeneći sadržaj spornih odredbi Ugovora o kreditu te na temelju sadržaja iskaza tužitelja i svjedoka SŠ, odlučio o pravnoj valjanosti naznačenih ugovornih odredbi utvrđujući da se nije pojedinačno pregovaralo o naknadnim izmjenama visine kamatne stope, kao i da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, te da kreditor nije korisnika kredita informirao o svim bitnim parametrima vezano za ugovorenu valutnu klauzulu, cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03.), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO), uvažavajući ujedno prema odredbi čl. 502.c ZPP-a obvezujući učinak presuda donesenih u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

8. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 4,65%) te da nije bilo porasta tečaja švicarskog franka od početka realizacije kredita pa do otplate istog, tužitelj bi manje platio ukupan iznos od 18.969,97 kn/2.517,75 eur, prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio.

9. Kao neosnovan, sud je otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje da je petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a prekinut podizanjem kolektivne tužbe u smislu čl. 241. ZOO-a, pa da je zastara počela ponovno teći 13. lipnja 2014. te da nije istekla do dana podnošenja tužbe u ovomepredmetu 18. listopada 2018.

10. Visinu kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva sud utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem pa prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 630,90 eura/4.753,49 kn po osnovi promjenjive kamatne stope te iznosa od 1.886,85 eura/14.216,68 kn po osnovi valutne klauzule, sve sa zakonskim zateznim kamatama prema čl. 29. ZOO-a, dok o troškovima postupka odlučuje pozivom na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

11. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da pobijana presuda nije zahvaćena tim povredama postupka.

12. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno odlukama banke ništetne, te je pravilno uvažio direktni i obvezujući učinak odluke donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a prema kojoj odredbi je sud vezan za utvrđenja iz takvog postupka, ukoliko se stranka na ta utvrđenja pozove u posebnoj parnici radi ostvarenja svojih prava potrošača na naknadu, kao što je to bio slučaj u konkretnom predmetu. Tuženik je naime u tom postupku bio jedna od tuženih banaka, pri čemu ne tvrdi i ne dokazuje da je u vrijeme pokretanja kolektivnog spora njegov prednik Slavonska banka d.d. bio samostalni pravni subjekt i da je stoga mogao biti (samostalno) obuhvaćen tom tužbom.

13.1. Osim toga, sud prvog stupnja utvrđenje o ništetnosti spornih ugovornih odredbi nije temeljio isključivo na utvrđenju iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., već je na konkretnoj individualnoj razini utvrdio nedopušteno postupanje (prednika) tuženika na štetu tužitelja kao potrošača prilikom ugovaranja odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te je naveo odlučne razloge za takvo utvrđenje.

13.2. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane tuženika i da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i da ugovor o kreditu i isprave tuženika u svezi promjene kamatne stope ne sadrže jasne i razumljive parametre promjene kamatne stope, kao i da kreditor nije korisnika kredita informirao o svim parametrima vezano za ugovorenu valutnu klauzulu.

13.3. Naime, izostanak pojedinačnog pregovaranja o spornoj ugovornoj odredbi i izostanak potpunog informiranja tužitelja prilikom sklapanja ugovora nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka SŠ, tadašnjeg djelatnika prednika tuženika, te tužitelja, kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud.

13.4. Pri tom, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, imajući u vidu utvrđenje da tužitelj nije mogao pregovarati o promjenjivoj kamatnoj stopi i nije bio upoznat s uvjetima i kriterijima za promjenu kamatne stope, niti su ti uvjeti bili određeni, dok je tuženik, odnosno njegov prednik visoko specijalizirana novčarska ustanova čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasira potrošačima nudeći im svoje usluge pa je bio je dužan maksimalno odgovorno postupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužitelju u smislu da je istog morao ozbiljno i precizno informirati o smislu i sadržaju te ekonomskom značaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a da to nije učinio, to takva ugovorna odredba kojom je tuženik ovlašten mijenjati sadržaj ugovora glede visine kamatne stope, bez unaprijed ugovorenih parametara promjenjivosti, protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos kredita kojeg je tužitelj imao obvezu vratiti banci te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

13.5. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu je u smislu čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 nepoštena te sukladno čl. 87 st.1. ZZP/03 ništetna, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

13.6. Na zaključak o ništetnosti sporne ugovorne odredbe nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na njegovu obvezu postupanja sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su predviđali ugovaranje promjenjive kamatne stope i pretpostavke pod kojima se ista može mijenjati. To iz razloga jer za razrješenje konkretnog spora nije odlučno to što je načelno ugovaranje promjenjive kamatne stope zakonito i što polazeći od naravi banaka kao novčarskih institucija čiji krajnji cilj je ostvarivanje zarade, ovaj sud ne dovodi u pitanje njihovo legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenljivu kamatnu stopu, koja je s aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine, već je odlučno da je tužitelj trebao biti upoznat s parametrima na temelju kojih će se tako ugovorena kamatna stopa mijenjati, odnosno s naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorne odredbe na određivanje njegove novčane obveze, a u ovom postupku je utvrđeno da tužitelj s time nije bio upoznat.

13.7. Naime, prema prisilnoj zakonskoj odredbi čl. 59. st. 1. ZZP/03, ugovor o potrošačkom zajmu uz ostalo mora sadržavati odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, kao i odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena. Smislenim tumačenjem citirane zakonske odredbe jasnim proizlazi da je zakonodavac nametnuo obvezu preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi pa se sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom.

13.8. U odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, odgovarajući na žalbene navode treba navesti da tuženik u postupku nije ni činjenično tvrdio da je tužitelju dao sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, naprotiv njegove nastavne tvrdnje, koje ponavlja u žalbi da banka nije mogla predvidjeti da bi u slučaju poremećaja na tržištu moglo doći do aprecijacije tečaja CHF negiraju navod o upoznavanju potrošača s tim rizikom jer ukoliko, kako sam navodi, on to nije znao onda o tome ni informirao tužitelja. Od tuženika se ne očekuje da zna kretanje tečaja švicarskog franka kroz razdoblje trajanja Ugovora o kreditu, već su za ocjenu primjerenosti sadržaja obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka bile ključne obavijesti da je švicarski franak volatilna valuta koja aprecira kada dolazi do poremećaja na tržištu te da Hrvatska narodna banka nije poduzimala mjere monetarne politike upravljanju tečajem kune u odnosu na tečaj CHF kao što je to učinila u odnosu na EUR zbog čega se ti krediti po svojoj rizičnosti i bitno razlikuju od kredita na hrvatskom tržištu u eurima i da je o tome obavijestio tužitelja, dok tuženik tijekom postupka pa ni sada u žalbi ni činjenično ne tvrdi da bi mu dao takve obavijesti.

13.9. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, odnosno ništetna u smislu čl. 81. st. 1. u vezi s čl. 87. st. 1. ZZP/03.

13.10. S obzirom na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tužitelju sukladno čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi, slijedom čega je prvostupanjski sud, pri utvrđenju da ukupna preplata iznosi 2.517,75 eura pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju.

13.11. Neosnovano tuženik žalbom osporava stav prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata ističući da nije nesavjesni stjecatelj. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju, primjenom čl. 1115. ZOO-a, pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.), savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije

13.12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanost i visinu troškova tužitelja u primjeni čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te važeće Tarife u vrijeme donošenja pobijane odluke ( Rev-940/20 od 04.07.2023., Rev-847/21 od 13.02.2024. i Rev- 562/24 od 07.05.2024.)

13.13. Naime, u vrijeme odlučivanja je na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ br. 138/23.-dalje: Tarifa). Prema Tbr. 52. toč. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima upućuje na primjenu Tarife u vrijeme poduzimanja pojedine radnje u postupku.

14. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP- a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 5. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović