REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3912/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DETMERS KONTEJNER d.o.o. Sveti Križ Začretje, Ulica dr. Franje Tuđmana 5, OIB: 05035208715, kojeg zastupa punomoćnica Ana Šoštarec, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika GRAD NOVSKA, Novska, Trg dr. Franje Tuđmana 2, OIB: 09112913581, kojeg zastupa punomoćnica Jadranki Gačić, odvjetnici iz Novske, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2045/2021 od 22. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2045/2021 od 22. svibnja 2023. u točkama I. i II. izreke i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O naknadi troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2045/2021 od 22. svibnja 2023. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tine Puškaš poslovni broj Ovrv-139/2020 od 6. studenog 2020. te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.857,71 EUR sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu preostalog troška u iznosu od 124,37 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući točke I. i II. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. i 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice te da je pogrešno zaključio da između stranaka nije bilo sporno je li priključak na električnu mrežu imao utjecaja na rok dovršetka radova budući da je upravo ta činjenica sporna između stranaka. Navodi da je tuženiku predao atest za izvedenu elektroinstalaciju 10. lipnja 2019., a da je tuženik zahtjev za priključak na električnu mrežu podnio tek 5. srpnja 2009. pa je priključak izvršen 11. srpnja 2019. te ističe kako bi u situaciji da je tuženik odmah predao zahtjev za priključak na električnu mrežu nakon primitka atesta, dovršio radove u ugovorenom roku. Smatra da je tu činjenicu bilo moguće utvrditi samo građevinskim vještačenjem, što je tužitelj predlagao, ali je prvostupanjski sud odbio taj dokazni prijedlog uz nejasno obrazloženje iz točka 5. obrazloženja pobijane presude. Nadalje ukazuje na pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza i iznosi svoje shvaćanje o tome, a osobiti glede zaključka suda o postojanju pristranosti pojedinih svjedoka iz razloga koje zanemaruje kod drugih svjedoka čije je iskaze prihvatio. Odluku o dosuđenom trošku tuženiku osporava zbog odluke o glavnoj stvari. Predlaže ovom žalbenom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka računajući i žalbeni trošak u iznosu od 1.139,20 EUR ili ju ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijana presuda ispita na je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/18, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilu primjenu materijalnog prava. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 237.672,71 kn na ime preostalog dijela naknade za izvedene radove na temelju Ugovora o javnoj nabavi koji su stranke sklopile 16. srpnja 2018. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev tvrdnjom da je uskratio isplatu tog iznosa tužitelju jer je zakasnio s izvođenjem radova pa je tuženik za iznos ugovorne kazne uskratio isplatu zahtijevanog iznosa tužitelju.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.544,59 EUR (237.672,71 kn) na ime preostale cijene za izvedene radove na temelju Ugovora o javnoj nabavi koji su stranke sklopile 14. siječnja 2019. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev tvrdnjom da je tužitelj kasnio s izvođenjem ugovorenih radove, pa je tuženik ostvario ugovoreno pravo na ugovornu kaznu iz čl. 12. Ugovora o javnoj nabavi i uskratio tužitelju isplatu po okončanoj situaciji iznos obračunate ugovorne kazne za 49 dana zakašnjenja u visini utuženog iznosa. Tužitelj pak osporava da je njegovom krivnjom došlo do prekoračenja ugovorenog roka dovršetka radova, nego isključivo krivnjom tuženika jer je kasnio s podnošenjem zahtjeva za priključak na električnu mrežu, dok je tuženik osporio tvrdnju tužitelja da bi radove izvršio u roku da je priključenje električne energije izvršeno ranije.

6. Između stranaka nije sporno:

- da su sklopile Ugovor o javnoj nabavi 16. srpnja 2018. (dalje u tekstu Ugovor) te tri dodatka tog ugovora kojim je produžavan rok dovršetka radova,

- da je ugovoreni rok dovršetka radova 15. srpnja 2019.

- da je odredbom čl. 12. Ugovora ugovoreno da ukoliko krivnjom izvođača dođe do prekoračenja ugovorenog roka naručitelj ima pravo od izvođača naplatiti ugovornu kaznu u visini od 2% (dva promila) dnevno na iznos ugovorene cijene do najviše 5% (promila) ugovorene cijene bez PDV-a, te da je radi naplate ugovorne kazne naručitelj ovlašten namiriti se iz jamstva za uredno ispunjenje ugovora kao i uskrate naplate dospjelih nepodmirenih potraživanja,

- da tuženik nije dovršio radove do ugovorenog roka te da je tuženik obračunao ugovornu kaznu za 49 dana zakašnjenja tužitelja u iznosu 237.672,71 kn, računajući od 15. srpnja 2019. do 2. rujna 2019. kada je sukladno ugovoru smatra da su radovi dovršeni.

7. Sporno je je li krivnjom tužitelja ili tuženika došlo kašnjenja s izvođenjem radova. Naime, tužitelj je tvrdio da je zbog kašnjenja tuženika s predajom HEP-u zahtjeva za priključak na elektromrežu mrežu tužitelj bio onemogućen dovršiti radove, a nespornim je utvrđeno da je tužitelj atest za izvedene elektroinstalacije predao tuženiku 10. lipnja 2019., da je tuženik zahtjev za priključenje podnio HEP-u 5. srpnja 2019., a da je priključenje na električnu mrežu izvršeno 11. srpnja 2019. Žalitelj tvrdi da bi u situaciji da je tuženik predao zahtjev za priključak odmah po zaprimanju atesta dovršio radove u ugovorenom roku, a da je isključivo zbog tuženikovog kašnjenja s predajom zahtjeva za oko 30 dana došlo do prekoračenja ugovorenog roka dovršetka radova.

8. Prvostupanjski sud je iz iskaza saslušanih svjedoka nadzornog inženjera GC i OC inače pročelnika Grada Novske utvrdio da razlog kašnjenja nije čekanje na priključaka na električnu energiju, te da je prije isteka ugovorenog roka tuženik požurivao i upozoravao tužitelja na skori istek ugovorenog roka; da je tužitelj i nakon priključenja na el. mrežu izvodio radove nevezane za priključenje zbog čega je zaključio da je tužitelj kriv za prekoračenje ugovorenog roka i da je stoga tuženik osnovano na temelju odredbe čl. 350. st. 1. i čl. 353. st. 4. i sukladno odredbama ugovora obračunao ugovornu kaznu zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

9. U pravu je tužitelj da je jedina sporna činjenicu je li priključenje objekta na el. mrežu i u odnosu na koje radove utjecao na produženje ugovorenog roka dovršetka radova. Uz prihvaćanje tvrdnje žalitelja da bi, u slučaju da je priključenje izvršeno ranije, a ne tek nakon trideset dana od dostave atesta tuženiku, tužitelj radove dovršio u roku, prema podacima u spisu bi radove trebao dovršiti do 15. kolovoza 2019. Međutim, nesporno je da radove nije dovršio do tog datuma, pa je svejedno tužitelj prekoračio rok dovršetka radova i svojom, a ne samo tuženikovom krivnjom. Međutim iz podataka u spisu se ne može sa sigurnošću utvrditi broj dana prekoračenja roka krivnjom tužitelja pa time niti eventualni pravilan iznos ugovorne kazne.

10. U pravu je žalitelj da je nejasno i kontradiktorno obrazloženje sud glede razloga odbijanja dokaznog prijedloga tužitelja građevinskog vještačenja na okolnost je li priključak struje utjecao na dovršetak radova (točka 5. obrazloženja). Sud zaključuje da to nije sporno iako je upravo to sporna činjenica, koju je prema shvaćanju ovog suda sa sigurnošću mogla utvrditi samo stručna osoba, građevinski vještak, uzimajući u obzir da izvođenje nekih radova, kako je zaključio prvostupanjski sud, nije bilo uvjetovano priključivanjem objekta na električnu mrežu ali su je na neke od radova utjecalo priključivanje na mrežu.

11. Budući da je nepravilno prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja građevinskog vještačenja na predloženu okolnost, s pravom ističe žalitelj da je činjenično stanje je nepotpuno i nepravilno utvrđeno, uslijed čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

12. S obzirom na to da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari i ona je ukinuta.

13. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo uvažiti tužiteljevu žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

14. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će imajući u vidu sve navedeno izvođenjem dokaza građevinskim vještačenjem pravilno utvrditi sve odlučne činjenice, te će nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će obrazložiti sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić