Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-899/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IM, vlasnika obrta "[obrt]", OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Boris Gregović i ČM u [adresa], protiv tuženika CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Dželajliji, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-255/2020-23 od 29. siječnja 2021., u sjednici vijeća 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-255/2020-23 od 29. siječnja 2021. u točkama 1. i 3. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki 1. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi (na temelju vjerodostojne isprave) javnog bilježnika Radosne Mavrinac iz Rijeke broj Ovrv-8/2020 od 31. siječnja 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.273,86 kn (sada 1.894,47 eur) s zateznom kamatom od 28. studenog 2018. do isplate kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 518,88 kn (sada 68,87 eur) sa zateznom kamatom od prvostupanjskog presuđenja (29. siječnja 2021.) do isplate.

2. U točki 2. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni ovršni trošak za razdoblje od 31. siječnja 2020. do prvostupanjskog presuđenja te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

3. Točkom 3. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.750,00 kn (sada 895,88 eur) s zateznom kamatom od presuđenja do isplate dok je u točki 4. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška.

4. Protiv te presude u točkama 1. i 3. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i u cijelosti ukine platni nalog sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz naknadu žalbenog troška ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnaj u pobijanom dijelu potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.273,86 kn (1.894,47 eur) sa zateznom kamatom od 28. studenog 2018. do isplate.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi ukazuje jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja u vezi prigovora koje je tuženik isticao tijekom postupka, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. st. 2. ZPP-a koju tuženik obrazlaže navodima da je sud protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka GM kao i da se službenim putem zatraži očitovanje o GPS sustavu za vozilo marke Opel Insignia reg. oznake [registarska oznaka], jer je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a odbio izvođenje ovih dokaza budući da su isti predloženi po tuženiku nakon zaključenja pripremnog ročišta, a ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da tuženik bez svoje krivnje nije mogao ove dokaze predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

11. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane presude.

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tužitelj 23. siječnja 2020. podnio javnoj bilježnici Radosni Mavrinac u Kastvu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčanog iznosa od 14.273,86 kn s zateznom kamatom na temelju izvoda otvorenih stavki tužitelja od 22. siječnja 2020. kao vjerodostojne isprave,

- da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio potraživanje tužitelja, navodeći da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari već da bi to bilo društvo Čorkez j.d.o.o., te uz to istakao prigovor zastare tužiteljevog potraživanja,

- da iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko- goranske Rijeka od 15. rujna 2020., dostavljenog na zahtjev suda proizlazi da je prema informacijskom sustavu MUP-a utvrđeno da je vozilo marke Opel Insignia godina proizvodnje 2013., reg. oznake [registarska oznaka] registrirano u razdoblju od 3. svibnja 2017. do 18. lipnja 2018. na imenu GM (oca tuženika), a od 18. lipnja 2018. pa nadalje do pisanja dopisa na imenu tuženika,

13. Ocjenom stranačkog iskaza tužitelja i tuženika, kao i uvidom u dokumentaciju u spisu prvostupanjski je u bitnom utvrdio da je navedeno vozilo dovezao kod tužitelja otac tuženika RM radi popravka oštećenja nastalih u prometnoj nezgodi u listopadu 2018. i to na temelju dva izvida štete koja je sačinilo društvo Wiener osiguranje, po prvom izvidu štete radi popravka branika, i drugom radi popravka aluminijskih felgi na vozilu, da je tužitelj popravak vozila izvršio, da je otac tuženika RM, nakon izvršenog popravka koji je tužitelj obavio istoga dana došao preuzeti vozilo, da je tom prilikom pregledao obavljeni posao, te preuzeo vozilo. Sud je dalje na temelju stranačkog iskaza tužitelja utvrdio da je Wiener osiguranje otklonilo tužitelju platiti trošak popravka vozila u iznosu od 14.273,86 kn, prema navedenim izvidima štete smatrajući da do nastanka štete (prometne nezgode) u kojoj je sudjelovalo predmetno vozilo nije došlo krivnjom njegova osiguranika NM.

14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je između tužitelja, kao izvođača i tuženika, kao naručitelja, zaključen ugovor o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) pri čemu da je taj ugovor po nalogu i odobrenju tuženika, kao naručitelja sklopio s tužiteljem njegov otac RM, pa je s obzirom na ove okolnosti, kao i utvrđenu činjenicu da je u evidencijama MUP-a tuženik u to vrijeme bio evidentiran kao vlasnik predmetnog vozila, tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

15. Sud je dalje utvrdio da je tužitelj u cijelosti postupio prema nalogu oca tuženika za popravak navedenog vozila, da otac tuženika koji je došao preuzeti vozilo, nakon pregleda nije imao primjedbi na izvršeni rad tužitelja te preuzeo vozilo.

16. S obzirom na to sud je zaključio da je tuženik u obvezi tužitelju platiti utuženi novčani iznos u vezi kojeg je tužitelj izdao račun broj 39/PP1/2 od 12. studenog 2018. na iznos od 14.273,86 kn, a koji novčani iznos se vodi kao nepodmiren u izvodu otvorenih stavki kao neplaćeno potraživanje tužitelja prema tuženiku.

17. Prvostupanjski je nadalje ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, zaključujući da potraživanje tužitelja zastarijeva u roku od pet godina u smislu odredbe čl. 225. ZOO, a budući da je tužba (prijedlog za ovrhu) podnesen 23. siječnja 2020., potraživanje tužitelja nije u zastari.

18. Zbog tih razloga prvostupanjski sud je odlučio kao u točki 1. izreke te održao na snazi citirani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u odnosu na glavnicu duga sa zateznom kamatom te kao i u odnosu na trošak ovršnog postupka, na koji je tužitelju dosudio zateznu kamatu od prvostupanjskog presuđenja do isplate. Dio zahtjeva tužitelja u odnosu na tijek zatezne kamate na trošak ovršnog postupka od 31. siječnja 2020. do prvostupanjskog presuđenja odbijen kao neosnovan, dok je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezao tuženika naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.750,00 kn s zateznom kamatom.

19. Sva opisana činjenična utvrđenja kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud, a ista, žalbenim navodima tuženika ni u čemu nisu dovedena u sumnju.

20. Tuženik u žalbi neosnovano ističe da je i prema obrazloženju presude sporno je li tužitelj uopće izvršio popravak predmetnog vozila, navodeći da sud ovu spornu činjenicu nije raspravio. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer iz cjelokupnog stanja u spisu, te izvedenih dokaza među kojima iz stranačkog iskaza tuženika kao i iskaza svjedoka FM (zaposlenika Wiener osiguranje) jasno i nedvosmisleno proizlazi da je tužitelj izvršio popravak navedenog vozila i to istoga dana kada je vozilo dovezao na popravak otac tuženika RM. Prema pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda tužitelj je sukladno izvidima štete koje je sačinio Wiener osiguranje, kao i na zahtjev tuženikova oca, koji je s tužiteljem, u ime tuženika, kao nalogodavcem s tužiteljem zaključio ugovor o djelu za popravak predmetnog vozila, tužitelj obavio popravak – zamjenu branika na vozilu te potom i aluminijskih felgi na vozilu, pa žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

21. U vezi žalbenih navoda u kojima tuženik ističe da račun tužitelja od 12. studenog 2018. nije vjerodostojna isprava jer da isti nije fiskaliziran treba reći da je prema stanju u spisu javnog bilježnika tužitelj predložio donošenje rješenja o ovrsi na temelju izvoda otvorenih stavki tužitelja od 22. siječnja 2020., kao vjerodostojne isprave, a prema stanju u spisu nema dvojbe da je tužtielj istog dana dakle, 12. studenog 2018. kada je izvršio popravak vozila izdao račun na iznos od 14. 273,86 kn.

22. S obzirom na okolnost da je tuženik u mjerodavnim evidencijama MUP-a registriran kao vlasnik navedenog vozila, zatim s obzirom na okolnost da je tuženikov otac RM po nalogu i odobrenju tuženika s tužiteljem zaključio ugovor o djelu radi popravka navedenog vozila, tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a žalbeni navodi tuženik o suprotnom nisu osnovani.

23. Okolnost da bi prema tvrdnjama tuženika za nastanak prometne nezgode u kojoj je došlo do štete na predmetnom vozilu bio odgovoran osiguranik Wiener osiguranje NM nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika u ovoj pravnoj stvari, budući da pasivna legitimacija tuženika proizlazi s obzirom na činjenicu da je tuženik s tužiteljem zaključio ugovor o djelu radi popravka predmetnog vozila te budući da je tužitelj popravak vozila obavio u skladu s nalogom, da primjedbi na izvršeni posao nije bilo, tuženik je u obvezi tužitelju platiti utuženi novčani iznos sa zateznom kamatom od 28. studenog 2018. kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

24. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio i o neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare, budući da potraživanje tužitelja zastarijeva u roku od pet godina u smislu odredbe čl. 225. ZOO, a kako je tužba (prijedlog za ovrhu) podnesen 23. siječnja 2020. zastara nije nastupila.

25. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga odlučio kao u izreci pobijane presude.

26. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi kako troška ovršnog postupka tako i troška parničnog postupka, koji trošak je pravilno dosuđen tužitelju u primjeni odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

27. Zbog tih razloga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

28. Ocjenjeno je da podnošenje odgovora na žalbu tuženika nije bilo potrebno za vođenje parnice pa je stoga odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

29. Prvostupanjska presuda u točkama 2. i 4. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić