Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž -893/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Velimiri Anibalović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-514/2020-29 od 15. ožujka 2022., na sjednici vijeća 5. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 514/2020-29 od 15. ožujka 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I izreke utvrđene su ništetne odredbe članka 1., članka 4., članka 5., članka 6., članka 7. i članka 12.10. ugovora o kreditu broj: 9011802783 od 19. kolovoza 2006. godine, ovjeren dana 30. kolovoza 2006. godine kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska 3 pod brojem: 5 OV-17282/2006, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule vezane za CHF. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.189,27 eura/24.029,53 kn[1] sa zateznim kamatama i s tijekom kako je to navedeno u toj točki izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.417,21 eura/10.678,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Tuženik je podnio žalbu protiv citirane presude zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. U postupku nije sporno da su stranke sklopile 19. kolovoza 2006. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 40.470,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećim na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju stana koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,38% godišnje i obračunava se u CHF mjesečno. Prvostupanjski sud nalazi spornim ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa.
6. Cijeneći sadržaj ugovorne odredbe u čl. 3., prvostupanjski sud zaključuje da se kamatna stopa mijenjala jednostranim odlukama banke na štetu potrošača te imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te pozivom na odredbe čl. 4., 26., 247., 270. i 320. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) utvrđuje da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ovisila o odluci banke bez da su pri tom ugovoreni relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužitelj o istima upoznat, te utvrđuje da je navedena ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te da je posljedično tome ništetna u smislu čl. 322. ZOO-a. Prihvaćanjem nalaza i mišljenja financijskog vještaka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj na temelju ništetne ugovorne odredbe pretplatio iznos od 24.029,53 kn te nastavno zaključuje da mu zbog toga pripada pravo na povrat tog iznosa, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate Pri tome, prvostupanjski sud otklanja prigovor zastare istaknut po tuženiku ukazujući na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. u odnosu na zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti Ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
7. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a budući da je presuda nerazumljiva i ne može se ispitati.
8. Pri tome sadržajem žalbe tuženik osnovano ukazuje da utvrđenja prvostupanjskog suda ne nalaze podlogu u procesnoj građi u spisu.
9. Naime, prema podacima u spisu predmeta, tužitelj je u činjeničnoj osnovi tužbe naveo da je prema Ugovoru o kreditu bio u obvezi na povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) obrazlažući razloge ništetnosti te ugovorne odredbe, uz pozivanje na postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P– 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik, među ostalim bankama, u razdoblju od 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pozivom na obvezatnost takvog utvrđenja u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/2014.), odnosno čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača („ Narodne novine“ br. 9/2007. i dr. ) smatra da ostvaruje pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Nadalje, iz stanja spisa u predmetu proizlazi da se tuženik u postupku u odgovoru na tužbu, među ostalim, očitovao na iznesene tužbene navode tužitelja te je u daljnjem tijeku postupka određeno financijsko vještačenje s danom zadaćom vještaku da utvrdi kolike iznose anuiteta izražene u kunama po mjesecima je tužitelj preplatio svojom otplatom ugovora o kreditu u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita, sukladno kojem zadatku je vještak izradio nalaz i mišljenje 4. veljače 2021. da bi tužitelj konačno specificirao tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka. S druge strane, prvostupanjski sud utvrđuje da se tražbinu tužitelja treba promatrati po osnovi načina promjene kamatne stope i sukladno tome utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, te stoga žalitelj osnovano prigovara da je obrazloženje prvostupanjske presude u suprotnosti s izrekom presude.
10. S obzirom na izloženo, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu kako bi prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju otklonio naznačenu procesnu povredu i donio novu zakonitu presudu. U odnosu na primjenu materijalnog prava, potrebno je razmotriti odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03), koji je u čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kao i odredbu 502. c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu, te odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, te tijeku zateznih kamata, koje sve odredbe dolaze u primjenu.
11. Kako je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu glavne tražbine, trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka te će u ponovnom suđenju prvostupanjski sud odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
12. Iz tih razloga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 5. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Duško Abramović
