Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2363/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn-1341/2019-47 od 11. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn-1341/2019-47 od 11. travnja 2023.:

a) potvrđuje u točki II. izreke kojom je odbijen daljnji tužbeni zahtjev tužitelja za iznosa od 14.626,05 eura,

b) preinačava odluka o trošku parničnog postupka određena u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.565,66 eura.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.136,37 eura / 38.700,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 26.07.2018. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan daljnji zahtjev tužitelja za isplatu iznosa preko dosuđenog u točci I. izreke, odnosno za iznos od 14.626,05 EUR/ 110.200,00 kuna s pripadajućim kamatama,

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.".

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja u točki II. i III. izreke iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u tom dijelu preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete, jer je 26. srpnja 2018. imao prometnu nezgodu, u kojoj nezgodi je oštećeno osobno vozilo tužitelja, a za koju štetu je odgovoran osiguranik tuženika.

4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijana odluka razumljiva i jasna ista se može ispitati.

Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporna odlučna činjenica sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka proizlazi da je tužitelj 26. srpnja 2018. na obilaznici u Zagrebu vozio osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], marke "Ford Mustang GT" proizveden 1967., da je prometnu nezgodu prouzrokovao osiguranik tuženika koji je prednjim dijelom svog vozila naletio na stražnji dio vozila tužitelja te ga pogurao na vozilo ispred. Prema tvrdnjama tužitelja njegov osobni automobil je bio starodobno vozilo, pa potražuje visinu štete za vozilo u iznosu od 229.400,00 kuna. U mirnom postupku tuženik je isplatio tužitelju 82.500,00 kuna smatrajući da vozilo tuženika nije starodobno vozilo jer su u isti ugrađeni neoriginalni dijelovi, pa stoga tužitelj potražuje daljnji iznos od 146.900,00 kuna kao i za troškove vještačenja o procjeni 2.000,00 kuna.

6. Tijekom trajanja prvostupanjskog postupka sud prvog stupnja proveo je vještačenje po dipl. ing. ŠC s kojim vještačkim nalazom se stranke nisu složile pa je vještačenje prepušteno ustanovi odnosno Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, iz kojeg vještačkog nalaza proizlazi, a imajući u vidu kriterije/uvjete koje vozilo treba zadovoljiti da bi se smatrao starodobnim vozilom (oldtimerom) propisano u Pravilniku o starodobnim vozilima (oldtimer), "Narodne novine 58/2009)", jer prema članku 2. starodobno vozilo (oldtimer) je vozilo koje je proizvedeno prije trideset i više godina, koje radi njegovih povijesnih nasljeđa i tehničke kulture sačuvano ili ponovno sastavljeno u izvornom obliku, a koje se ne koristi u svakodnevnom prometu i koje je razvrstano u kategoriju oldtimera.

7. Kako iz vještačkog nalaza proizlazi da osobni automobil tužitelja, marke tipa Ford Mustang GT oznake [registarska oznaka], ... oznake ... proizveden 1967. da ne zadovoljava sve navedene kriterije kroz uvjete navedene u Pravilniku (članak 2.), pa se stoga ne može smatrati starodobnim vozilom (oldtimerom), i da bi predmetno vozilo na dan prometne nezgode imalo bi tržišnu vrijednost od 150.000,00 kuna, koji iznos je trebalo umanjiti za vrijednost spašenih dijelova, pa bi stoga, kad se navedeni dio odbije, zapravo šteta na vozilu tužitelja iznosila 121.200,00 kuna.

7.1. Iz dopunskog vještva proizlazi da kad bi vozilo tužitelja bilo stavljeno u rang oldtimera ili starodobnog vozila vrijednost vozila koji ima certificirani naziv starodobnog vozila je prema internetskom pregledu najvećih stranica za oldtimer vozila Classic car.com utvrđuju da postoje razlike s obzirom na godinu proizvodnje te certificiranosti starodobnog vozila u rasponu cijena od 26.000,00 do 67.000,00 USD.

7.2. Kako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio iz vještačkog nalaza da bi neprijeporno proizlazilo da navedeno vozilo u vlasništvu tužitelja nije certificirano kao starodobno vozilo a što bi proizlazilo, iz pregleda navedenog vozila i oštećenja na istom, odnosno stanja vozila nakon štetnog događaja gdje je uočen debeli sloj kita što ne predstavlja tvorničku izvedbu vozila. Ovo stoga, jer u situaciji kada takva vrsta vozila certificirana ponovno lakiraju zbog proteka vremena odnosno starosti vozila pri takvim zahvatima ne skida se originalna boja do temelja već se nakon takozvanog površnog skidanja boje nanosi nova boja pa je debljina nanesenog laka bitno manja nego ona što je utvrđena pregledom vozila tužitelja gdje je došlo do listanja te boje.

8. Tijekom postupka, a i u žalbi, tužitelj je pobijao utvrđenje suda prvog stupnja ističući da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, tvrdeći da je tijekom postupka trebalo provesti saslušanje svjedoka IC kojeg je kao vještaka tužitelj angažirao u mirnom postupku radi utvrđenja visine štete na svojem vozilu.

9. Navedeni žalbeni prigovor tužitelja nije osnovan, jer je pravilno sud prvog stupnja otklonio prijedlog tužitelja za saslušanje navedenog svjedoka kao i korištenje njegovog vještačkog nalaza u dokazne postupke, iz razloga što je to vještvo sačinjeno na zahtjev tužitelja, a vještački nalaz koji je korišten u ovom postupku je sačinjen na zahtjev suda, i sačinila ga je ustanova pa temeljeći odluku na takvom vještačkom nalazu sud prvog stupnja pravilno ga je prihvatio zbog njegove točnosti, preciznosti i stručnosti.

10. S obzirom na iznijeto neosnovan je žalbeni prigovor tužitelja koji smatra da bi njegovo vozilo trebalo tretirati kao starodobno vozilo (oldtimer), jer iz predmetnog vještačenja proizlazi da osobni automobil tužitelja koji je učestvovao u prometnoj nezgodi 26. srpnja 2018. nije certificirano kao starodobno vozilo, pa bi mu pripadala cjelokupno zatražena šteta, kao da je takvo vozilo.

11. Zbog iznijetog ukazuje se da je žalba tužitelja u spomenutom dijelu neosnovana, pa je stoga valjalo odbiti žalbu tužitelja u dijelu odbijajućeg zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 14.626,05 eura pa je shodno tome odlučeno kao u točki I.a izreke odluke ovog suda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

12. Ukazuje se da je žalba tužitelja osnovana u pogledu troškova parničnog postupka pa je u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka. Naime, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, obvezujući svaku stranku da snosi svoje troškove pozvavši se na odredbu članka 154. stavak 4. ZPP-a smatrajući da su stranke podjednako uspjele u sporu. Naime, pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a a imajući u vidu da u ovom postupku nije bilo spora o osnovi tužbenog zahtjeva već samo o visini te da je tužitelj uspio sa 63% a tuženik sa 37%, kad se navedeni omjeri prebiju ostaje da je tužitelj uspio u visini od 26%. Imajući u vidu popis troška tužitelja (list 168 spisa) tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe pristupa na ročište 18. rujna 2019.,sastav podneska od 16. srpnja 2020., pristup na ročište od 20. listopada 2020., sastav podneska od 17. veljače 2022., pristup na ročište od 6. lipnja 2022. te sastav podneska od 9. studenog 2022. i pristup na ročište od 16. ožujka 2023., za svaku od navedenih radnji po 250 bodova, te ročište za objavu presude 50 bodova što daje zbroj od 2050 bodova pomnoženo sa vrijednost boda od 1,99 eura da iznos od 4.079,50 eura kojem iznosu treba pridodati troškove PDV-a u visini od 1,019,87 eura što daje iznos od 5.099,37 eura kojem iznosu treba pridodati troškove vještačenja u visini od 431,35 eura te pristojbe u iznosu od 491,07 eura pa bi ukupni trošak tužitelja bio 6.021,79 eura. Kad se to dovede u vezu sa uspjehom od 26% tužitelj bi imao pravo na trošak postupka u visini od 1.565,66 eura. Ovo sve imajući u vidu odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, te članka 155. ZPP-a kao i Tarifu za nagradu i naknadu za rad odvjetnika, (Narodne novine broj:148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22) koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja prvostupanjskog postupka.

13. Zbog iznijetog valjalo je odlučiti kao i u izreci odluke ovog žalbenog suda pod točkom I. b, pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a.

14. Odbijen je zahtjev tužitelja za troškove žalbenog postupka, jer je tužitelj sa svojom žalbom uspio samo u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, a primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a kako je tužitelj uspio s razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to nije ni obistinjen trošak žalbenog postupka, pa je odlučeno kao u točki II izreke.

U Splitu, 5. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić