Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-173/2024-2

R E P U B L I KA  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupanog po punomoćnici Maji Vidović Korošec iz Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-6/2017-49 od 18. listopada 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-6/2017-49 od 18. listopada 2024. u točkama II. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane, OIB:66486182714 da isplati tužitelju PF iz [adresa] (rođen **.**.1962.), bruto iznos od 249,96 EUR (slovima:dvjestočetrdesetdeveteura i devedesetšestcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do 31.12.2023.g. a od 01.01.2024.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, tekućim na iznos od:

-32,50.-EUR od 15.03.2005.g. do isplate.

-35,57-EUR od 15.04.2005.g. do isplate.

-33,98.-EUR od 15.05.2005.g. do isplate,

-33,96.-EUR od 15.06.2005.g. do isplate,

-35,57-EUR od 15.07.2005.g. do isplate,

-32,47.-EUR od 15.08.2005.g. do isplate,

-45,91-EUR od 15.09.2005.g. do isplate,do isplate sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 7.147,34 € (slovima:sedamtisućastočetrdesetsedameura i tridesetčetiricenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tužitelju PF iz [adresa] (rođ. **.**.1962.), da plati tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB:66486182714, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.350,00 EUR (slovima:tritisućetristopedeseteura) u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

5.1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika kojom je zatražio naknadu plaće za prekovremeni rad koji je obavljen u vidu dežurstava koja je kao zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje: MORH) izvršio u razdoblju od 6. ožujka 2005. do 31. prosinca 2007.

5.2. Prvostupanjski sud je u ovom postupku već donio presudu poslovni broj P-588/09- 37 od 31. srpnja 2012. kojom je tužitelju dosuđena naknada plaće pri čemu su tužitelju kao prekovremeni rad priznata 24 sata dežurstva neradnim danom, a 16 sati radnim danom.

5.3. Ta presuda bila je potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Gž-5161/12-2 od 6. lipnja 2013.

5.4. Tuženik je podnio reviziju protiv navedene presude ovog suda te je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) svojim rješenjem poslovni broj Revr-1358/13-2 od 18. siječnja 2017. prihvatio reviziju i ukinuo obje gore navedene presude. U tom rješenju je VSRH iznio pravno shvaćanje da je potrebno utvrditi opseg prekovremenog rada tužitelja uzimajući u obzir vrijeme odmora jer u situaciji višednevnog obavljanja poslova straže ili dežurstva logično je i životno da djelatna vojna osoba ima slobodno vrijeme u kojem se odmara te da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada ne može smatrati prekovremenim radom.

5.5. Prihvaćajući iznijeto pravno shvaćanje VSRH, prvostupanjski sud je u ponovnom postupku na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja, a uzimajući u obzir varijantu nalaza i mišljenja prema kojoj se je tužitelj odmarao 8 sati u okviru svog 24 satnog dežurstva, utvrdio da je prekovremeni rad tužitelja trajao ukupno 256 sati. Za taj prekovremeni rad je tužitelju trebala biti isplaćena plaća u iznosu od 12.977,90 kuna bruto, a s obzirom da mu je tuženik isplatio iznos od 11.094,96 kuna bruto proizlazi da iznos naknade koji nije obračunat i isplaćen tužitelju iznosi 1.883,34 kuna bruto odnosno 249,96 eura s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama s tim da je dospijeće isplate plaće određeno 15–tog dana u mjesecu za prethodni mjesec prema odredbi članka 84. stavka 3. Zakona o radu. Slijedom tih utvrđenja je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđen iznos od 249,96 eura sa zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos posebno i to od dana dospijeća prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 7.147,34 eura s zateznim kamatama.

5.6. Tužitelj se žali navodeći da nije obavljao višednevna dežurstva već samo jednodnevna zbog čega smatra da nije bilo osnove za utvrđenje da se je odmarao 8 sati u okviru svog 24 satnog dežurstva.

5.7. VSRH je u presudi poslovni broj Rev-82/2022-3 od 29. svibnja 2024. iznio pravno shvaćanje da kada služba dežurstva nije obavljana višednevno uzastopno nego po jedan dan u trajanju od 24 sata, takav prekovremeni rad ima karakteristiku pojedinačnih 24-satnih dežurstava iz točke 128. Službovnika Oružanih snaga Republike Hrvatske (Broj: PA7-47/1-92, Broj: PA7-17/1-93, Broj: PA7-234/1-93, Broj:

PA7-59/1-94, Broj: 01-041-00-61/2-A5, Broj: 01-041-01-217/2-A11 i Broj: 01-041-04- 353/5-A36; dalje: Službovnik) te je stoga za pojedinačna 24-satna dežurstava svih 24 sata potrebno priznati kao vrijeme provedeno na radu.

5.8. Ovaj sud prihvaća to pravno shvaćanje koje se razlikuje od gore navedenog pravnog shvaćanja izraženog u rješenju VSRH poslovni broj Revr-1358/13-2 od 18. siječnja 2017., a koje se temelji na pretpostavci višednevnog obavljanja dežurstva.

5.9. Stoga je u ovom postupku potrebno utvrditi da li je tužitelj obavljao višednevno ili jednodnevno dežurstvo, a što za sada nije utvrđeno pa je dio prvostupanjske presude pod točkom II. i III. izreke pobijane presude ukinut na temelju članka 370. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ukoliko bi se utvrdilo da je tužitelj obavljao jednodnevna dežurstva, tada je potrebno utvrditi visinu naknade plaće koja bi mu pripala za prekovremeni rad u koji se uračunavaju svi sati provedeni na dežurstvu, dakle bez umanjenja za 8 sati odmora.

Koprivnica, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić