Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-950/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća te sutkinje Nade Sambol kao suca izvjestitelja i članice vijeća i sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ines Mošmondor, odvjetnici u Čakovcu, protiv tuženika Privredne Banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-508/2023-34 od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-508/2023-34 od 10. listopada 2024. u točki I., II. i IV. izreke presude i odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-508/2023-34 od 10. listopada 2024. riješeno je tako da izreka glasi:

"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 9012362498 sklopljenog dana 26.03.2007. godine, između LV kao korisnika kredita i Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora i to: - Odredba „6.2. Kredit u iznosu od 21.087,02 CHF otplaćuje se u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“ - Odredba 9. „…Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“ - Odredba 11.3. „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila. - Odredba 11.9. „ Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF“.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. isplatiti tužiteljici LV ukupan iznos od 2.336,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 31. srpnja 2015. sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena te od 01. kolovoza 2015. pa do isplate prema 2 Poslovni broj:

P-508/2023-34 prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to: Iznos od 13,69 eur od dana 28.02.2009.

Iznos od 16,02 eur od dana 31.03.2009.

Iznos od 16,44 eur od dana 30.04.2009.

Iznos od 12,95 eur od dana 31.05.2009.

Iznos od 9,97 eur od dana 30.06.2009.

Iznos od 10,64 eur od dana 31.07.2009.

Iznos od 12,35 eur od dana 31.08.2009.

Iznos od 12,16 eur od dana 30.09.2009.

Iznos od 10,52 eur od dana 31.10.2009.

Iznos od 13,59 eur od dana 30.11.2009.

Iznos od 15,83 eur od dana 31.12.2009.

Iznos od 19,42 eur od dana 31.01.2010.

Iznos od 18,49 eur od dana 28.02.2010.

Iznos od 23,13 eur od dana 31.03.2010.

Iznos od 22,12 eur od dana 30.04.2010.

Iznos od 24,24 eur od dana 31.05.2010.

Iznos od 38,30 eur od dana 30.06.2010.

Iznos od 35,30 eur od dana 31.07.2010.

Iznos od 43,41 eur od dana 31.08.2010.

Iznos od 40,80 eur od dana 30.09.2010.

Iznos od 35,28 eur od dana 31.10.2010.

Iznos od 45,95 eur od dana 30.11.2010.

Iznos od 59,25 eur od dana 31.12.2010.

Iznos od 1.740,74 eur od dana 31.01.2011.

Iznos 46,05 eur plaćene jednokratne ulazne naknade.

III. Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 23,49 eura plaćene naknade za prijevremenu otplatu, povučen.

IV. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.787,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana"

2. Protiv presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže uvažiti žalbu, preinačit presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, tuženici dosudi parnični trošak ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 502.c ZPP-a na koju ukazuje tuženica, jer se sud mogao pozvati na tu odredbu. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Žalbeni navodi tuženika da bi utvrđene činjenice bile suprotne tim dokazima nisu osnovani. Sadržaj predloženih dokaza nije u suprotnosti sa utvrđenim činjenicama, jer iz istih ne proizlazi da su stranke pregovarale i da je tuženik tužiteljicu upoznao s parametrima koji utječu na promjenu tečaja CHF. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe o vezivanju anuiteta za tečaj CHF, naknade za prijevremenu otplatu kredita i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i isplatu više plaćenog iznosa po kreditu zbog ništetne ugovorne odredbe vezivanja anuitete za tečaj CHF i naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o kreditu 26. ožujka 2007. kojim je tuženica tužiteljici odobrila kredit u visini od 21.087,02 CHF u protuvrijednosti u kunama i da je tužiteljica otplatila kredit.

8. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare novčane tražbine neosnovan, jer je zastara za više plaćeno zbog promjene tečaja CHF počela teći pravomoćnošću odluke presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a zastara u odnosu na isplatu naknade za obradu kredita počinje teći tek pravomoćnošću ove presude kojom je utvrđena ništetnom odredba čl. 11.3. Ugovora o kreditu. Kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 12. lipnja 2023. podnijeta je u roku od pet godina propisanom člankom 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.

– dalje: ZOO). Izraženo pravno stajalište je u skladu sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi pitanja zastare restitucijskih zahtjeva, a takvo pravno shvaćanje ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama suda Europske unije donesenim u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/2019 prema kojem potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe.

9. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a revizija odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

10. Presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člankom 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja te od odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“, broj 41/14. – dalje u tekstu: ZZP/14), kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, sud prvog stupnja zaključuje da je odredba predmetnog ugovora o kreditu da su anuiteti kredita vezani uz valutu CHF nepoštena, a onda i ništetna u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, odnosno u smislu članka 102. ZZP/07.

12. Pri ocjeni žalbenih tvrdnji tuženice o postojanju žalbenih razloga iz odredbe članka 355. i članka 356. ZPP-a, važno je reći da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu sa odredbama članka 131. do članka 141.b ZZP/07. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu sa odredbom članka 140. toga Zakona (odnosno članka 120. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj 41/14., 110/15. – dalje: ZZP/14), kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog temeljem članka 131. navedenog Zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga Zakona i drugih propisa navedenih u članku 131. toga Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

13. Tužiteljica u predmetnoj parnici tvrdi da je ništetna ugovorna odredba o vezanost anuiteta za tečaj CHF. Pravo tražiti utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe tužiteljici pripada i temeljem općih propisa obveznog prava - odredbe članka 328. u svezi članka 322. ZOO-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a pravo zahtijevati povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora tužiteljici pripada temeljem odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a. S obzirom da predmetnu parnicu pokreće pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07 (članak 120. ZZP/14) nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici tužiteljica je u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP-a, bila ovlaštena pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom članka 138.a ZZP/07 (članak 118. ZZP/14), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača. Nije sporna činjenica da je bilo dopušteno sklapanje ugovora sa valutnom klauzulom, međutim, ništetna ugovorena odredba o vezanosti anuiteta za tečaj CHF je zbog toga što je protivna odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

14. Sud prvog stupnja izvodi pravno utemeljeni zaključak o tome da je ugovorna odredba o vezanosti anuiteta za tečaj CHF, odnosno da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu te odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, nepoštena odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. i stavak 2. i članak 82. ZZP/03, važećeg u vrijeme zaključenja ugovora, jer se radilo o odredbi iz koje nisu bili jasno vidljivi parametri za promjene tečaja CHF, jer se radilo o odredbama unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženici, i jer se o tim odredbama nije pregovaralo. Stoga je pravilan i zaključak suda o njenoj ništetnosti u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, a nije ni protivan odredbama Direktive 93/13 EEZ. Neosnovane su žalbene tvrdnje da sporne ugovorne odredbe nisu nepoštene, jer iz dokaza u spisu radi se o odredbama koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih ekonomskih znanja, a to je bila i tužiteljica kao korisnik kredita nisu jasne u smislu da bi ona već prilikom sklapanja ugovora znala kako i pod kojim uvjetima će doći do promjene tečaja i da bi joj bili jasni rizici kojima se zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

15. Imajući u vidu da je tuženik sastavio spornu odredbu o naknadi za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da ona ne sadrži nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ono odnosi, to utječe na pravni položaj tužiteljice jer stvara značajnu neravnotežu na štetu tužiteljice koja je u suprotnosti sa načelom dobre vjere, a tuženica nije dokazala da naknada za obradu kredita odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Stoga je predmetna odredba ništetna.

16. Kako je tuženica tijekom ugovornog razdoblja obračunavala i naplaćivala od tužiteljice iznos rate prema tečaju za valutu CHF na dan plaćanja i naplatila joj naknadu za obradu kreditnog zahtjeva 46,05 eura, tužiteljici pripada pravo od tuženice tražiti povrat preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF i naknade za obradu kredita, što prema pravilno prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka iznosi 2.336,64 eura.

17. Tužiteljici primjenom odredbe članka 1111. ZOO/05, jer je iznos stečen temeljem ništetne odredbe ugovora predstavlja imovinu, koja je stečena bez pravne osnove, pripada pravo na iznos od 2.336,64 eur i zakonska zatezna kamata na pojedinačne iznose od dana stjecanja primjenom članka 1115. ZOO-a. Tuženica je nesavjesni stjecatelj, jer je do stjecanja došlo po njoj sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

18. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. 138/23. - dalje: Tarifa).

19. Primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada trošak žalbe.

Bjelovar, 5. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Goran Milaković