Poslovni broj: Usž-2057/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GŽ iz [adresa], kojeg zastupa Nera Panjkret, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar u Garešnici, Vladimira Nazora 19b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi obnove postupka utvrđivanja poreza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-254/2023-10 od 20. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-254/2023-10 od 20. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-18/21-01/452, urbroj: 513-04-22-3 od 11. listopada 2022., kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i protiv odluke o troškovima postupka (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Tužitelj u žalbi ističe da donošenjem pobijane presude sud svakako nije postupio u vidu zaštite njegovih prava koja su povrijeđena osporenim drugostupanjskim rješenjem, i to prava koja su povrijeđena u postupku poreznog nadzora čija se obnova traži. Sud je u razlozima presude iznio tumačenje pojma prethodnog pitanja u upravnom postupku, ali nije naveo iz kojeg izvora prava izvodi takvo tumačenje. Definicija prethodnog pitanja u upravnom postupku sadržana je u odredbi članka 55. Zakona o općem upravnom postupku, a prema kojoj odredbi prethodno pitanje je "pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu", a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar. U postupku poreznog nadzora postavilo se pitanje je li tužitelju njegov otac pozajmio ili darovao određeni novčani iznos, te je porezno tijelo koje je vodilo taj postupak moralo odlučiti o tom pitanju na temelju njima tada dostupnih činjenica, jer bez rješenja tog pitanja nije moglo donijeti konačnu odluku. Tužitelj smatra da navedeno pitanje je pravno pitanje, a ne pitanje činjenične naravi kako to pogrešno tumači prvostupanjski sud u točki 16. obrazloženja kada navodi da se prethodni postupak nije temeljio na pravnom pitanju, već na utvrđenom činjeničnom supstratu, s kojim zaključkom se tužitelj nikako ne može složiti. Također se ne može složiti sa tvrdnjom suda koji presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju tumači na način da je tom presudom utvrđena činjenica postojanja usmenog ugovora o zajmu između tužitelja i njegovog oca. Tužitelj ističe da se ne radi o činjenici, već o postojanju pravnog odnosa zajma između tužitelja i njegovog oca, kao ugovornih stranaka ugovora o zajmu, a što po definiciji čini pravno pitanje. Radi svega iznijetog smatra da nije bilo osnova tužitelju odbiti prijedlog za obnovom postupka, te konačno predlaže da Visoki upravni sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno tvrdnji tužitelja, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.

7. Iz spisa predmeta je vidljivo da je tužitelj kao porezni obveznik utvrđen obveznikom za 2009. iz razloga utvrđene razlike između vrijednosti imovine i dokazanih izvora sredstva za njezino stjecanje u iznosu od 1.283.655,37 kuna, što je predstavljalo neprijavljeni dohodak poreznog obveznika za navedenu godinu. Tužitelj je podnio prijedlog za obnovu postupka sukladno članku 123. stavak 2. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) uz obrazloženje kako je u postupku određivanja poreza na dohodak doneseno rješenje od 27. lipnja 2012. na temelju podataka tijekom obavljenog poreznog nadzora koji su bili sporni i očito prethodno pitanje, a nadležni sud, odnosno Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, presudom broj: P-118/21-8 od 1. lipnja 2021. o tom pitanju odlučio je u bitnim točkama drugačije. To odlučno pitanje bilo je, je li tužitelju njegov otac pozajmio iznos od 1.500.000,00 kuna, te s obzirom da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru o tom pitanju odlučeno u bitnim točkama drugačije, smatra da su se stekli uvjeti za obnovu postupka.

8. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je osporeno rješenje tuženika zakonito, te da se nisu stekli uvjeti iz naprijed citirane odredbe za obnovom postupka, jer prethodno pitanje u upravnom postupku je neriješeno pravno pitanje, rješavanje kojeg nije neposredan predmet upravnog postupka ili rješavanje kojeg je izvan djelokruga i nadležnosti određenog upravnog tijela. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se rješenje od 27. lipnja 2012. nije temeljilo na prethodnom pitanju, niti je naznačenom presudom drugačije odlučeno o prethodnom pitanju, jer je porezna obveza tužitelja utvrđena na temelju činjenica utvrđenih u poreznom nadzoru, a okolnost na koju se tužitelj poziva i temelji svoj prijedlog za obnovom postupka, nije prethodno pitanje kako ga ima u vidu odredba članka 123. stavak 2. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku.

9. Stoga je prigovore da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio i na isto pogrešno primijenio materijalno pravo kao neosnovane valjalo odbiti.

10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, s obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan