Poslovni broj: Usž-1803/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JG iz [adresa], zastupane po Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-754/2023-6 od 12. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-754/2023-6 od 12. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-18/19-01/964, urbroj: 513- 04-23-5 od 8.veljače 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, klasa: UP/I-410-23/2010-02/32, urbroj: 513-07-17-06/2019-42 od 17. listopada 2019. godine kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Tužiteljica u žalbi ističe kako Upravni sud u Splitu u obrazloženju pobijane presude nije odgovorio na niti jedan od brojnih navoda koje je tužiteljica istakla u tužbi i u provedenom postupku. Prije svega ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno materijalno primijenjeno pravo jer ni u kojem slučaju nije utvrđeno da je tužiteljica sporno porezno rješenje od 9. prosinca 2010. godine primila dana 27. prosinca 2010. godine. Suprotno tomu, iz brojnih dokaza koji prileže spisu predmeta utvrđeno je da ga je tužiteljica primila tek 18. studenog 2013. godine, a što je ona tvrdila tijekom cijelog upravnog spora. Uručenje ovog navedenog rješenja konstatirano je zapisnikom koji je sačinjen u prostorijama Porezne uprave, Ispostave Supetar, a s obzirom na tu činjenicu tužiteljica smatra da tek od tada to jest od sutrašnjeg dana dakle od 19. studenog 2013. godine počinje teći žalbeni rok na rješenje od 9. prosinca 2010. godine. Stoga nije jasno kako sada sud, a i drugostupanjsko tijelo, utvrđuje da je tužiteljica rješenje zaprimila 27. prosinca 2010. godine, a koji datum je bitan radi utvrđivanja od kada počinju teći rokovi za žalbu, a i za zahtjev za obnovom postupka, što je predmet ovog upravnog spora. S obzirom da je prijedlog tužiteljice za obnovom postupka odbačen kao nepravodoban, tužiteljica smatra da je temeljem prigovora iznijetih u žalbi prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na isto pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega predlaže da Visoki upravni sud njezinu žalbu uvaži, preinači presudu prvostupanjskog suda na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice te tuženiku naloži naknadu troškova upravnog spora kao i naknadu troškova podnošenja žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno tvrdnji tužiteljice, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem s kojim je i ovaj Sud suglasan.
7. Naime, iz spisa predmeta je vidljivo kako je tužiteljica 22. travnja 2013. godine podnijela prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem prvostupanjskog tijela od 9. listopada 2010. godine, kojim joj je utvrđena obveza poreza na dohodak za 2009. godinu. U prijedlogu za obnovom u bitnom je navela da ga podnosi iz razloga što joj nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku i što su zapisnik o obavljenom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dohodak za 2009. godinu sastavile osobe koje za to nisu bile ovlaštene. Prvostupanjskim rješenjem od 17. listopada 2019. godine odbačen je prijedlog tužiteljice za obnovom postupka kao nepravodoban, a što je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika.
8. Među strankama je bilo sporno kada je tužiteljica primila zapisnik o obavljenom nadzoru kao i prvostupanjsko rješenje kojom joj je utvrđena porezna obveza za naprijed navedenu godinu.
9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, uvidom u spis predmeta tuženika, da je tužiteljica zapisnik od 16. rujna 2010. godine zaprimila 22. rujna 2010. godine, a prvostupanjsko rješenje kojom joj je utvrđena porezna obveza zaprimila 27. prosinca 2010. godine te na isto nije izjavila žalbu. Ovu činjenicu sud je pravilno utvrdio uvidom u dostavnice koje prileže navedenim rješenjima, a u koje dostavnice je uvid izvršio i ovaj Sud, radi čega je prigovore iznijete u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kao neosnovane valjalo odbiti. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osporena rješenja tuženika zakonitim jer se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za obnovu postupka propisani odredbom članka 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) jer okolnost na kojoj se prijedlog temelji nije učinjena vjerojatnom obzirom na naprijed utvrđene činjenice.
9. Temeljem iznijetog valjalo je prigovore u žalbi kao neosnovane odbiti, te kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
10. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a s obzirom da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu 5. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
