Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-966/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miru Marinoviću, odvjetniku u Zagrebu, Pere Budmanija 5/4, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri u Zagrebu, Ilica 1A, radi isplate, povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 3291/2021-28 od 27. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika, ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3291/2021-28 od 27. travnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Prihvaćanjem žalbe tuženika, žalba tužitelja izjavljena protiv dijela rješenja o trošku sadržanog u toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3291/2021-28 od 27. travnja 2023., postala je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.948,79 EUR (ranije 14.683,21 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.264,53 EUR (ranije 17.082,48 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. do isplate.

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama presudu pobijaju i tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija presudu u dijelu rješenja o trošku sadržanog u toč. II. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači rješenje o troškovima sukladno žalbenim navodima.

2.2. Tuženik pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Žalba tuženika je osnovana, dok je prihvaćanjem žalbe tuženika, žalba tužitelja postala bespredmetna.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, kod čega nije bilo sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, zaključen 10. travnja 2007. Ugovor o kreditu za kupnju rabljenog vozila u kunskoj protuvrijednosti 13.229,40 CHF po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,55%, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu (čl. 7.).

6. Prvostupanjski sud pristup i način ocjene predloženih dokaza u svrhu utvrđenja odlučnih činjenica obrazlaže u toč. 8., 9. i 9.1. obrazloženja te navodi:

„8. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužitelj poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazalo izlišnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba, slijedom čega je odbijen prijedlog da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka (javnog bilježnika).

9.1. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi.“

7. Opisanim načinom vođenja postupka i obrazlaganja presude, prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik navodeći:

„Nejasno je temeljem čega sud zaključuje da se o odredbama ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju nije pregovaralo. Sud na navedenu okolnost nije izveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika Ruže Medunić, pa niti saslušanjem samog tužitelja. Slijedom navedenog, nije izveden dokaz bitan za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja u ovosudnom postupku. Naime, tuženik je tijekom postupka predlagao izvođenje dokaza kako saslušanjem tužitelja, tako i javnog bilježnika, a koji su dokazi bitni za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja u ovosudnom postupku, a koje je dokazne prijedloge sud odbio navodeći samo kako isti nisu potrebni za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Obrazloženje naslovnog suda u ovom dijelu odnosi se na doslovno prepisivanje svih navoda tužitelja istaknutih tijekom postupka te uzimanju istih za utvrđene, unatoč činjenici kako se radi o spornim činjenicama u odnosu na koje je naslovni sud bio dužan provesti dokazni postupak, a što nije učinio, već se cijeli dokazni postupak sastojao samo i jedino u provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva, dok je do kraja postupka sama osnova tužbenog zahtjeva ostala nedokazana.“

8. Naime, u kolektivnom sporu na temelju tamo izvedenih dokaza pravomoćno je utvrđena nerazumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; nemogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama.

8.1. Kada se odluka o nepoštenosti (ništavosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U- III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

8.2. U konkretnom sporu tuženik je predložio saslušanje tužitelja koji je kao korisnik kredita neposredno sudjelovao u sklapanju Ugovora o kreditu, ali je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o (izravnom) učinku presude u kolektivnom sporu u situaciji kada tuženik osporava utvrđenja iz tog spora i u svrhu utvrđenja (drugačijeg) činjeničnog stanja predlaže provođenje odgovarajućih dokaza, odbio provesti dokaz saslušanjem tužitelja, čime je počinio već navedenu bitnu povredu.

9. Slijedom iznijetog, a neovisno o daljnjim žalbenim razlozima, valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari i posljedično u odluci o troškovima postupka te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

9.1. Prihvaćanjem žalbe tuženika, žalba tužitelja postala je bespredmetna te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će s parničnim strankama ponovno raspraviti predmet spora, a provedbom i ocjenom predloženih dokaza (pa tako i dokaza saslušanjem tužitelja) utvrditi će odlučne činjenice. U tom kontekstu sud će imati u vidu da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda Republike Hrvatske o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora. Novu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti primjenom odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, kako bi ovaj sud u slučaju eventualne ponovne žalbe mogao odlučiti o njenoj zakonitosti. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun