Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-122/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, Božidara Horvata člana vijeća i suca izvjestitelja i Anđele Bošković Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ABC dipl. iur., protiv tuženika Ing-Grad d.o.o., Zagreb, Kalinovica 3/IV, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13273/19-20 od 25. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se uvažava kao osnovana i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13273/19-20 od 25. studenog 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka biti će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku ING-GRAD d.o.o., Zagreb, Kalinovica 3/IV, [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb Mihanovićeva 3, [osobni identifikacijski broj] iznos od 60.196,72 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 12. prosinca 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referento razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje kamate na iznos od 60.196,72 kn od 13. listopada 2019. do 12. prosinca 2019."

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti kao neosnovan.

2. Prvostupanjsku presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23., dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s time da ujedno ističe zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Također, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa obiteljske mirovine od 60.196,72 kuna koji je u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 31. kolovoza 2019. tužitelj isplatio udovici pok. osiguranika tužitelja koji je smrtno stradao na radnom mjestu kod tuženika.

8. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 20. prosinca 2005., udovici pok. osiguranika tužitelja AI i djeci T, TI, A i NI, priznato pravo na obiteljsku mirovinu u iznosu od 973,22 kuna mjesečno, umjesto koje se određuje najniža mirovina u iznosu od 1.642,20 kuna i koja korisnicima pripada od **.**.2005.

9. Također, prvostupanjski je sud utvrdio da je osiguranik tužitelja, pok. JI rođen 1964., umro 2. kolovoza 2005., odnosno da je u trenutku smrti navršio 41 godinu života i tri godine mirovinskog staža kao i da je uzrok smrti pok. osiguranika tužitelja ozljeda na radu.

10. Nadalje, a što proizlazi iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područne jedinice Zagreb, Odsjeka za nadzor u području zaštite na radu od 15. rujna 2005. (daljnje u tekstu: Zapisnik), prvostupanjski je sud utvrdio da je povodom ozljede radnika tuženika, sada pok. JI, proveden inspekcijski nadzor te da je radnik u trenutku smrti sam obavljao poslove demontaže oplate za koji posao nije imao odgovarajuću stručnu spremu kao i da je radnik izveo pogrešnu radnu operaciju prilikom samostalnog pokušaja demontaže metalne oplate stojeći na drvenoj skeli za koju u trenutku nesreće nije postojala nikakva propisana dokumentacija i u odnosu na koju su očevidom utvrđeni nedostaci (širina daske od 75 cm, a najmanja dopuštena širina je 80 cm, razmak elemenata popune zaštitne ograde veći od dopuštenog) te da kod navedene skele nije bila postavljena zaštitna prihvatna skela, mreža ili slično.

11. Također prvostupanjski je sud utvrdio i da ovlaštena osoba tuženika- prokurist, niti druge osobe zaposlene kod tuženika koje su sudjelovale u inspekcijskom postupku (rukovoditelj gradilišta, poslovođa gradilišta, stručnjak zaštite na radu i povjerenik zaposlenika) nisu imali primjedbi na zapisnik, niti da je tuženik tijekom postupka osporio istinitost i vjerodostojnost navedenog zapisnika.

12. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da nije ovlašten ispitivati zakonitost i pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku (sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a), a također, prvostupanjski je sud zaključio i da je obračun tužitelja o visini tužbenog zahtjeva (ukupnog iznosa isplaćene obiteljske mirovine) javna isprava koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi ili potvrđuje, odnosno da je tužitelj dokazao visinu tužbenog zahtjeva kao i da kod tuženika nisu provedene mjere zaštite na radu, slijedom čega je, pozivom na odredbu čl. 160. i 161. st.1. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje u tekstu: ZOMO) usvojio tužbeni zahtjev te tuženika obvezao na naknadu štete tužitelju, kako je to navedeno toč. I. izreke pobijane presude.

13. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti.

14. Odredbom čl. 161. toč.1. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe (st.1.) te da za štetu iz st. 1. odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

15. Iz navedenoga slijedi da je poslodavac u obvezi regresne isplate prema tužitelju samo ako nije poduzeo sve propisane i potrebne mjere zaštite na radu i ako je takav njegov propust bio u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnom posljedicom, konkretno smrtnim stradavanjem radnika.

16. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio, a što proizlazi iz Zapisnika, da poslodavac u konkretnom slučaju nije poduzeo sve mjere zaštite na radu. Naime, nije postojala propisana dokumentacija, evidentirani su nedostaci na skeli u smislu širine drvenih dasaka i neodgovarajućeg razmaka elemenata popune zaštitne ograde te nije postojala zaštitna prihvatna skela ili mreža.

17. Međutim, prvostupanjski je sud, a kako to pravilno žalbom upire žalitelj, pogrešno odbio provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu i time propustio utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između propusta tuženika da poduzme sve mjere zaštite na radu i stradavanja pok. osiguranika tužitelja, odnosno propustio utvrditi bi li došlo do navedene štetne posljedice i da je poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu, osobito imajući na umu okolnosti slučaja, a posebno način na koji je došlo do nastanka štetnog događaja.

18. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda o tome da je isti vezan za odluku donesenu u upravnom postupku za reći je da je isti vezan u granicama pravomoćnosti odluke o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos (imajući na umu da isto obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka barem kao zainteresirana strana sudjelovala u upravnom postupku) dok je utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku štete u nadležnosti parničnog suda pa sud nije vezan utvrđenjima iz upravnoga akta kojeg je donio tužitelj i stoga je u konkretnom predmetu prvostupanjski sud bio ovlašten utvrđivati postojanje ili nepostojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i utvrđene posljedice (tako i prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda, poslovni broj: Rev- 318/2021-2 od 9. siječnja 2024.).

19. Stoga, a kako je žalbenim navodima dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude, valjalo je uvažiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč.I. izreke.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, uvažavajući razloge ovog ukidbenog rješenja, upotpuniti činjenično stanje provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu te utvrditi postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl.161. ZOMO, odnosno utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između propusta tuženika da poduzme sve mjere zaštite na radu i štetne posljedice, nakon čega će donijeti novu, pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.

21. O troškovima žalbenog postupka će biti odlučeno u konačnoj odluci suda sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

22. U nepobijanom dijelu (odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke presude kao i u odnosu na rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

23. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski