REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5116/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d., Zagreb, Masarykova 7, protiv 1. tuženika Lovačko društvo „Kamenjarka“ Drniš, Drniš, Kralja Zvonimira 31, OIB: 45957124404, kojeg zastupa punomoćnik Jakša Tomić, odvjetnik u Kninu, Getaldićeva 6 i 2. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1278/2019-41 od 17. studenog 2022., 5. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1278/2019-41 od 17. studenog 2022. u točkama II., III. i IV. izreke i u navedenom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1278/2019-41 od 17. studenog 2022., pod točkom I. izreke naloženo je prvo tuženiku Lovačko društvo „Kamenjarka“ Drniš, Drniš, Kralja Zvonimira 31, OIB: 45957124404, isplatiti tužitelju iznos od 13.423,53 kn / 1.781,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2016. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana. Pod točkom II. izreke prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu prvo tuženik Lovačko društvo „Kamenjarka“ Drniš, Drniš, Kralja Zvonimira 31, OIB: 45957124404 i drugo tuženik Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, solidarno isplate iznos od 13.423,53 kn / 1.781,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2016. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Pod točkom III. izreke naloženo je prvo tuženiku Lovačko društvo „Kamenjarka“ Drniš, Drniš, Kralja Zvonimira 31, OIB: 45957124404, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.968,75 kn / 792,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. studenoga 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana, dok je pod točkom IV. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 8.468,75 kn / 1.124,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da mu prvo tuženik Lovačko društvo „Kamenjarka“ Drniš, Drniš, Kralja Zvonimira 31, OIB: 45957124404 i drugo tuženik Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, solidarno isplate troškove parničnog postupka.

2. Presudu je sud donio primjenom čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), čl. 241. ZPP-a, čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), čl. 183. ZOO-a, čl. 215. ZOO-a, čl. 230. ZOO-a, čl. 234. st. 6. ZOO-a, čl. 1045. ZOO-a, čl. 1063. ZOO-a, čl. 1064. ZOO-a, čl. 1086. ZOO-a, čl. 1107. ZOO-a, čl. 83. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 153/09 i 14/14; dalje: ZL), čl. 43. ZL-a, čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC). Odluku o zakonskim zateznim kamatama donio je primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a dok je o troškovima parničnog postupka odlučio primjenom čl. 154. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, čl. 161. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18; dalje: ZSP) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21; dalje: Uredba).

3. Protiv točke II. te III. i IV. (kojima je odlučeno o parničnim troškovima) izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je prvo tuženik od drugo tuženika dopisom od 22. veljače 2013. zahtijevao postavljanje prometne signalizacije, a upravo to što drugo tuženik nije postavio prometnu signalizaciju ukazuje kako postoji odgovornost drugo tuženika za štetni događaj, a sukladno čl. 50. st. 2. ZC-a. S obzirom da su oba tuženika odgovorna za štetni događaj, prvo tuženik jer je divljač istrčala s njegovog lovišta a drugo tuženik jer nije postavio prometni znak opasnosti, očito je kako u ovom predmetu postoji solidarna odgovornost oba tuženika za nastanak štetnog događaja. Tuženici su formalni suparničari u smislu čl. 196. st. 1. t. 2. ZPP-a što znači da se spor u odnosu na svakog od njih može riješiti drugačije te je svaki od suparničara samostalna stranka u parnici. U situaciji običnog formalnog suparničarstva sud može spor riješiti drugačije za svakog od suparničara što znači da je sud pogrešno postupio kada je solidarno odbio tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika, već je trebao u točki II. izreke presude odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na drugo tuženika ako je zaključio da u odnosu na njega nema odgovornosti za predmetni štetni događaj. Zbog navedenog izreka presude proturječi sama sebi čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pogrešan je i zaključak suda kako je tužitelj uspio u sporu 50% jer je tužitelj u odnosu na prvo tuženika u cijelosti uspio u sporu. Sud je odbio zahtjev za naknadom troška zastupanja na ročištu za objavu presude kao nepotreban čime je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. i 155. ZPP-a. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud usvoji ovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i u odnosu na drugo tuženika te naloži tuženicima da u cijelosti naknade tužitelju trošak postupka. Traži trošak žalbenog postupka od 443,79 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijani dio presude je ispitana na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je u postupku donošenja pobijanog dijela presude počinio više apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na počinjenje kojih tužitelj žalbom pravilno ukazuju. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih je ovaj sud nije u mogućnosti ispitati, jer izreka presude proturječi sama sebi i razlozima obrazloženja. Uz navedeno presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su proturječni dokumentaciji u spisu i nisu jasni.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 13.423,53 kn / 1.781,61 EUR koji je on platio po polici kasko osiguranja svojem osiguraniku na ime naknade štete koja je nastala 20. kolovoza 2016. uslijed udara motornog vozila registarske oznake [registarska oznaka] u divljač (srnu) koja je istrčala na cestu.

9. Radi se o zahtjevu s osnove subrogacije u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

10. Iz obrazloženja presude proizlazi kako je sud na temelju provedenog dokaznog postupka ocijenio da je za naknadu štete odgovoran prvo tuženik koji kao lovačko društvo koje upravlja lovištem u kojem je divljač živjela odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a u vezi s čl. 83. st. 1. ZL-a.

U odnosu na drugo tuženika zaključio je kako ne postoji njegova odgovornost, budući ne postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje drugo tuženika i nastale štete, unatoč činjenici što je tijekom postupka utvrdio da je kolnik državne ceste na mjestu štetnog događaja bio obilježen horizontalnom signalizacijom (neisprekidanom uzdužnom linijom), dok vertikalna signalizacija nije bila postavljena te unatoč činjenici što je prvo tuženik dopisom od 22. veljače 2013. zahtijevao od drugo tuženika postavljanje prometne signalizacije - znaka opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj dionici državne ceste na kojoj je došlo do naleta srne na vozilo osiguranika tužitelja, a da drugo tuženik nije postupio po navedenom dopisu, iako je dopis zaprimio 25. veljače 2013.

11. Prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

12. Zbog svega navedenog nejasni su navodi iz obrazloženja presude o nepostojanju uzročno-posljedične veze između štetne radnje drugo tuženika i nastale štete, što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

13. Daljnju bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a predstavlja činjenica što je izreka presude nerazumljiva jer proturječi sama sebi i razlozima presude. Naime iz obrazloženja presude proizlazi kako je sud zaključio da je za štetu odgovoran prvo tuženik dok ne postoji odgovornost drugo tuženika. Međutim u izreci presude pod točkom I. izreke sud je naložio prvo tuženiku da naknadi štetu tužitelju dok je u točki II. izreke odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete kako u odnosu na drugo tuženika tako i u odnosu na prvo tuženika (iako tuženici nisu jedinstveni suparničari), na što sve u žalbi osnovano ukazuje tužitelj.

14. Osnovani su i žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava prilikom odlučivanja o troškovima postupka. Naime pogrešan je zaključak suda kako u odnosu na prvo tuženika tužitelj nije u cijelosti uspio u sporu. Budući su tuženici obični formalni suparničari to je tužitelj u odnosu na prvo tuženika uspio u sporu u cijelosti.

15. Neosnovano prvostupanjski sud smatra da tužitelj nema pravo na trošak za ročište na koje je punomoćnik tužitelja pristupio (nakon zaključenja glavne rasprave) radi objave presude. Člankom 151. st. 1. ZPP-a propisano je da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Objava presude u smislu čl. 335. st. 4. ZPP-a može biti obavljena nakon zaključenja glavne rasprave na posebnom ročištu pa i trošak punomoćnika stranaka na tom ročištu predstavlja parnični trošak u tijeku parničnog postupka.

16. Stoga je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a presudu valjalo ukinuti u pobijanom dijelu i u navedenom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, neizvjestan je uspjeh stranaka u sporu, pa je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, koja o tom uspjehu ovisi.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazao ovaj sud, nakon čega će pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava donijeti novu, pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku, koju će obrazložiti u skladu s čl. 338. st. 4. ZPP-a.

19. O troškovima u povodu pravnog lijeka, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, sud će odlučiti u konačnoj odluci, primjenom odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

20. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) presuda prvostupanjskog suda je pravomoćna, a temeljem čl. 333. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 348. st. 1. i 2. ZPP-a.

Zagreb, 5. prosinca 2024.

Sudac

Nevenka Baran