REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2203/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice, i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALU PACK PLASTIC d.o.o., OIB 95975992825, Zagreb, Slavonska avenija 24 A, protiv tuženika ROBIPLAST d.o.o. u stečaju, OIB 97814099371, Zabok, Zivtov trg 10, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i Partneri d.o.o. u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-23/2024-9 od 9. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-23/2024-9 od 9. travnja 2024. u točkama I. i II. izreke i predmet u tom dijelu vraća tome sudu na ponovno suđenje u fazu pripremnog ročišta u prethodnom postupku.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-23/2024-9 od 9. travnja 2024. Trgovački sud u Osijeku odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da sud utvrdi da je tužitelj vlasnik taksativno opisanih pokretnina, da je ovlašten na temelju te presude ishoditi kod FINA-e upis prava vlasništva na tim pokretninama i da se naloži tuženiku predaju u posjed predmetnih pokretnina (točka I. izreke), naložio je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR uvećano za zatezne kamate po stopi za ostale odnose (točka II. izreke), te je odbio tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnosi u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i II. izreke) zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovan postupak. U žalbi je, u bitnom naveo da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina ništetan jer je jedna te ista osoba u trenutku zaključenja tog ugovora bila direktor i tužitelja i tuženika. Istaknuo je da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika jasno proizlazi da je OZ u trenutku sklapanja navedenog ugovora bio jedini član i osnivač tuženika te da tuženika zastupa samostalno i neograničeno, dok iz povijesnog izvatka iz sudskog registra tužitelja proizlazi da je OZ bio jedini osnivač i vlasnik tužitelja. Naveo je da sud nije cijenio činjenicu da su pokretnine u cijelosti isplaćene i da su ispoštovani svi uvjeti iz Predugovora Ugovoru o kupoprodaji od 28. rujna 2016. i Ugovora o kupoprodaji od 15. rujna 2017. Ukazao je da je sud odbio relevantne dokaze iz kojih proizlazi da su predmetne pokretnine u cijelosti isplaćene i da su ušle u tužiteljevu imovinu zbog kojeg razloga je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Istaknuo je da je sud neosnovano odbio provođene financijskog vještačenja kojim bi se dokazala isplata predmetnih pokretnina pri čemu nije ispitao jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva na pokretninama dosjelošću.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 240,59 eura.

4. Tužiteljeva žalba je osnovana.

5. Nakon što je ispitao prvostupanjsku presudu na osnovi odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva stečenog na temelju pravnog posla - ugovora o kupoprodaji pokretnina (radnih strojeva) i na temelju zakona - dosjelošću.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je u Predugovor ugovoru o kupoprodaji od 28. rujna 2016. tuženik naveden kao prodavatelj, a tužitelj kao kupac predmetnih pokretnina da su prodavatelj i kupac suglasni da je između njih zaključen 28. rujna 2016. ugovor o prijenosu poslovnih udjela, kojim je ĆZ kao prenositelj udjela prenio ovdje tužitelju kao stjecatelju udjela svoj poslovni udio u temeljnom kapitalu ovdje tuženika, i da su suglasne da se slijedom navedenog ugovora o prijenosu vlasništvo predmetnih strojeva prenese na ovdje tuženika,

- da je u čl. 2. navedenog predugovora utvrđena cijena predmetnih strojeva u iznosu od 5.030.281,25 kn uvećano za PDV, a da se ovdje tužitelj obvezao da će na ime kupoprodajne cijene preuzeti plaćanje strojeva prema leasing kući SB Leasing d.o.o. prema Ugovorima broj 04546/13 i 06169/14 i da će preuzeti otplatu kredita zaključenog između društva Robiplast d.o.o. i Societe Generale- Splitske banke d.d., dok su se u čl. 3. tog predugovora ugovorne strane suglasile da će u roku od 6 mjeseci, a najviše godinu dana zaključiti ugovor o kupoprodaji tih strojeva,

- da je navedeni predugovor potpisan i ovjeren pečatom ovdje tužitelja kao kupca, a da tuženik nije potpisao i ovjerio taj predugovor,

- da su ovdje tuženik kao prodavatelj i tužitelj kao kupac sklopili 15. rujna 2017. Ugovor o kupoprodaji predmetnih strojeva i da je navedeni ugovor za prodavatelja i za kupca potpisao direktor OZ,

- da su tuženik kao zakupac i tužitelj kao zakupnik 15. studenog 2018. zaključili Ugovor o zakupu na temelju kojeg je tuženik kao zakupodavac predao u zakup tužitelju kao zakupoprimcu proizvodni pogon na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] koji je u vlasništvu tuženika kao zakupodavca zajedno sa predmetnim strojevima,

- da je ŽZ kao vjerovnik/predlagatelj osiguranja sklopila s društvo Robiplast d.o.o. kao dužnikom/protivnikom osiguranja Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama - radnim strojevima i da je u čl. 2. tog Sporazuma stranke tog sporazuma ugovorila da se radi osiguranja naplate tražbine predlagateljice osiguranja zasnuje založno pravo u korist predlagatelja osiguranja kao vjerovnika na pokretninama, koje su predmet ove parnice, u proizvodnom pogonu, a koji radni strojevi su u vlasništvu protivnika osiguranja.

8. Slijedom takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da je vlasništvo predmetnih pokretnina stekao na temelju pravnog posla - ugovora o kupoprodaji niti na temelju zakona - dosjelošću stoga je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Sud je primjenom odredbe čl. 41. st. 3. u vezi s odredbom čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 63/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD) zaključio da je predmetni ugovor o kupoprodaji ništetan jer je navedeni ugovor za tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja sklopio bez posebne ovlasti društva, koju je trebao imati za njegovo sklapanje, OZ koji je u vrijeme zaključenja tog ugovora bio direktor tužitelja i tuženika. Pritom je ocijenio neosnovanim tužiteljeve tvrdnje da je vlasništvo na predmetnim pokretninama stekao dosjelošću jer je utvrdio da je u razdoblju od 19. studenog 2018. do 1. prosinca 2022. tužitelj predmetne strojeve posjedovao kao zakupoprimac sukladno Ugovoru o zakupu od 15. studenog 2018. koji je sklopio s tuženikom, pa je zaključio da je tužitelj te pokretnine koristio kao posredni, a ne samostalni posjednik. 9. U žalbenom stupnju postupku ostalo je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla - ugovora o kupoprodaji od 15. rujna 2017. i dosjelošću na predmetnim pokretninama.

10. Iz isprava u spisu proizlazi, a što između stranaka i nije bilo sporno, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kupoprodaji ista osoba OZ, bila jedini direktor i jedini osnivač društva Alu Pack plastic d.o.o. te jedini direktor društva tuženika Robiplast d.o.o., dok je član društva tuženika u navedenom razdoblju bilo društvo Alu Pack plastic d.o.o.

11. Na temelju odredaba čl. 41. st. 3. i čl. 49. ZTD-a članovi uprave ograničeni su u svojoj ovlasti za zastupanje u tome što bez posebne ovlasti društva ne mogu djelovati tako da ga zastupaju i da istodobno nastupaju kao druga ugovorna strana te sklapaju ugovor s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ni u ime i za račun drugih osoba (čl. 41. st. 3. u vezi s čl. 49. ZTD-a).

12. Prema navedenim zakonskim odredbama članovi uprave, kao zastupnici trgovačkih društva po zakonu, ograničeni su u svojoj ovlasti za zastupanje tako što bez posebne ovlasti društva ne mogu nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Za zabranu je dovoljno da se član uprave nalazi u nekom od navedenih svojstava na obje ugovorne strane, jer to pobuđuje sumnju u postojanje sukoba interesa.

13. Drugim riječima, da bi jedna te ista osoba sklopila ugovor o kupoprodaji kao zastupnik po zakonu prodavatelja s jedne strane i kao zastupnik po zakonu kupca s druge strane, potrebno je da je za sklapanje tog ugovora imala posebno ovlaštenje društva.

14. Međutim, u konkretnom slučaju OZ je u trenutku sklapanja spornog ugovora o kupoprodaji bio jedini direktor i jedini osnivač te član tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja. S obzirom na to da je jedna te ista osoba u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji bila jedina osoba ovlaštena za zastupanje i ujedno jedini član tužitelja, a jedini član društva tuženika je bilo društvo Alu pack plastic d.o.o. (kod kojeg je OZ bio jedini član i direktor), to bi značilo da ta osoba sama sebi mora dati takvo ovlaštenje. Kako se radi o istoj osobi, sigurno je da ta osoba ne bi sama sebi odbila dati ovlaštenje tako da, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, u ovom slučaju nije bilo potrebno da takva osoba za sklapanje ugovora ima posebno ovlaštenje društva (tako i Rev-575/24 od 22. svibnja 2024.)

15. Tužitelj je u prilog tvrdnje da je stekao pravo vlasništva na spornim pokretninama predložio, između ostalog, Dodatak broj 10 Ugovoru o kreditu broj 224/11, Ugovor o kreditu broj 184/17, Ugovor o kreditu broj 185/17, Ugovor o kreditu broj 1410/17 tvrdeći da je tuženik imao kod Splitske banke d.d. ugovore, koje je tužitelj otplatio, a otplata kojih je bila uvjet za stjecanje predmetnih pokretnina. Osim toga, tužitelj je tvrdio da je isplatio kupoprodajnu cijenu spornih pokretnina i predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a koji dokaz je prvostupanjski sud odbio.

16. Kako je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, zaključio da je ugovor o kupoprodaji ništetan, izostali su razlozi o odlučnim činjenicama, stoga se presuda, za sada, u tom dijelu ne može ispitati čime je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju osnovano ukazuje tužitelj u žalbi.

17. Glede stjecanja prava vlasništva pokretnina napominje se da se prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 114/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) dosjelošću stječe se vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

18. Odredbom čl. 160. st. 1. ZVDSP-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

19. U konkretnom slučaju, polazeći od činjenice da predmetni ugovor o kupoprodaji nije ništetan i tužiteljevih tvrdnji da je u razdoblju od 19. studenog 2018. do 1. prosinca 2022. bio u posjedu proizvodnog pogona na temelju ugovora o zakupu od 15. studenog 2018. prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj tvrdi da je predmetne pokretnine stekao dosjelošću.

20. Zbog navedenih razloga, trebalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. u vezi s čl. 377. ZPP-a, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu pripremnog ročišta u predmetnom postupku, kako je to opisano u izreci ove drugostupanjskog rješenja. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, to je pobijana presuda ukinuta i u tom dijelu.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu postupovnu povredu na način da će ponovno ocijeniti isprave u spisu te utvrditi je li tužitelj na temelju pravnog posla - ugovora o kupoprodaji i dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnim pokretninama. Prvostupanjski sud će, ako ocijeni da je potrebno, provesti predložene dokaze na okolnost podmirenja kupoprodajne cijene, te potom donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku koju će i valjano obrazložiti, pri čemu će odlučiti i o ukupnim troškovima postupka.

Zagreb, 5. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić