REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2993/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja FOTOKEMIKA-NOVA d.o.o., OIB 72653303202, Samobor, Ulica Nikole Šubića Zrinskog 14, kojeg zastupa punomoćnik Danko Jurišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KBC SPLIT, OIB 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate iznosa od 5.977,69 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-307/2023-14 od 28. svibnja 2024., 5. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-307/2023-14 od 28. svibnja 2024. u točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki II. izreke Trgovački sud u Splitu ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji je donijela javna bilježnica Jagoda Vuković iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-170/2023 od 24. ožujka 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tuženiku iznos od 4.494,18 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih glavnica do isplate, u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 1.493,51 EUR po stopi višoj od one dosuđene u točki I. izreke prvostupanjske presude i u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2023. do isplate i tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen. U pobijanoj točki III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.606,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2024. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pročitao isprave priložene u spis, saslušao svjedoke i zastupnika po zakonu tužitelja te utvrdio da su stranke 6. kolovoza 2019. sklopile Ugovor o javnoj nabavi ev. br. 287/2019, i to tužitelj kao naručitelj, a tuženik kao izvršitelj usluge najma mobilnog RTG uređaja AGFA model DX-D100 za potrebe Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju za razdoblje od 12 mjeseci, za ukupnu cijenu od 7.962,95 EUR (tada: 59.996,88 kn), koja se isplaćuje mjesečno po izdanom računu izvršitelja za uredno izvršenu uslugu najma uređaja u punoj funkcionalnosti za prethodni mjesec iskazan u danima. Uređaj je predan tuženiku 27. kolovoza 2019., a tuženik je platio najamninu za rujan, listopad i studeni 2019. Najamnina nije plaćena za mjesece od prosinca 2019. do kolovoza 2020. Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetni uređaj do 7. veljače 2020. ponekad bio pokvaren, ali se popravljao i tuženik ga je koristio te je dužan platiti neplaćene najamnine za prosinac 2019., siječanj 2020. i za šest dana u veljači 2020. u ukupnom iznosu od 1.483,51 EUR. Nakon 7. veljače 2020. uređaj nije bio popravljen i nije se mogao koristiti, odnosno nije bio funkcionalan pa tuženik ima pravo na sniženje ugovorene najamnine. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev zahtjev za plaćanje najamnine za veljaču nakon 7. veljače 2020. do kolovoza 2020. Odluka se temelji na odredbi čl. 550. i čl. 555. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), odluka o troškovima ovršnog postupka na odredbi čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke zbog žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2. ZPP-a čl. 356. ZPP-a. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Ističe da predmetni ugovor nije raskinut, da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je nakon 7. veljače 2020. uređaj bio nefunkcionalan, da se nije radilo o kvaru uređaja, već o nepravilnom rukovanju od strane tuženika, da se elektronička pošta SD od **.**.2020. ŽD ne može tumačiti kao obavijest o kvaru i postavljanju primjerenog roka za otklanjanje kvara i razlog za neplaćanje najamnine. Smatra da su pogrešno primijenjene odredbe čl. 555. i čl. 559. ZOO-a. Osporava odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je u predmetnoj pravnoj stvari trebao uspjeti u cijelosti i da mu je trebalo dosuditi zatražene troškove parničnog postupka. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ga ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 356,23 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o činjenicama koje je prvostupanjski sud ocijenio odlučnim.

9. Predmetni spor je spor male vrijednosti pa se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice koje ovaj sud sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a nije ovlašten ispitivati:

- stranke su bile u poslovnom odnosu ugovora o najmu temeljem Ugovora o javnoj nabavi ev. br. 287/2019 od 6. kolovoz 2019. (dalje: predmetni ugovor), i to tužitelj kao najmodavac, a tuženik kao najmoprimac,

- ugovor je sklopljen na rok od 12 mjeseci (do 27. kolovoza 2020.),

- ukupna ugovorena najamnina iznosila je 7.962,95 EUR (tada 59.996,88 kuna), a plaćala se mjesečno prema izdanim računima,

- predmet najma bio je mobilni RTG uređaj AGFA model DX-D100, koji je predan tuženiku 27. kolovoza 2019.,

- tuženik je prijavio tužitelju kvar na uređaju 7. veljače 2020. koji tužitelj nije otklonio,

- tužitelj nije plaćao najamninu od ožujka 2020.

11. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata najamnine za predmetni uređaj za razdoblje od prosinca 2019. do kolovoza 2020. u ukupnom iznosu od 5.977,69 EUR.

12. Pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju najamninu u ukupnom iznosu od 1.483,51 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno najamninu za prosinac 2019., siječanj 2020. i veljaču 2020. do 7. veljače 2020.

13. Stranke su svoje međusobne odnose ugovorile predmetnim ugovorom. U čl. 4. t. 9. tog Ugovora tužitelj se obvezao održavati opremu koja je dana u najam u punoj funkcionalnosti za sve vrijeme trajanja ugovora, a čl. 4. t. 10. Ugovora naručitelj se obvezao predmetni uređaj koristiti pažnjom dobrog gospodara. U čl. 5. t.

2. Ugovora stranke su ugovorile da će se pod uvjetom da je prethodno izvršena usluga iz čl. 2. t. 1. Ugovora plaćanje izvršiti u roku od 60 dana od dana zaprimanja računa, a u čl. 5. t. 3. Ugovora da je tužitelj dužan izdati tuženiku račun do 10-og u mjesecu za uredno izvršenu uslugu najma uređaja u punoj funkcionalnosti za prethodni mjesec iskazan u danima.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio da predmetni uređaj nakon 7. veljače 2020. nije bio u punoj funkcionalnosti, odnosno da od tada nije bio korišten pa je tužitelj neosnovano izdao tuženiku račune nakon tog datuma.

15. Neosnovano tužitelj u žalbi i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi da obavijest o plaćanju od 7. veljače 2020. nije bio kvar, već nepravilno rukovanje od strane korisnika, zato što to nije dokazano. Predmetni kvar prijavljen je kao i raniji prijavljeni kvarovi koje je tužitelj otklanjao, a tužitelj nije dokazao je da prijavljeni kvar od 7. veljače 2020. otklonio, odnosno da se radi o nepravilnom rukovanju i da je trebalo pritisnuti tipku „u redu“ i nastaviti s radom ili resetirati uređaj i nastaviti s radom. Tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu da će predmetni uređaj održavati u punoj funkcionalnosti. Tuženik nije raskinuo predmetni ugovor, ali se koristio svojim pravom na sniženje ugovorene najamnine (čl. 555. ZOO-a). Stranke su ugovorom ugovorile način plaćanja najamnine (čl. 11. ZOO-a) pa se za sniženje najamnine ne mora ispuniti uvjet iz čl. 559. ZOO-a (ostavljanje primjerenog roka za otklanjanje nedostataka).

16. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo – odredbu čl. 336. st. 1. ZOO-a i čl. 555. ZOO-a pa je neosnovan žalbeni razlog iz čl. 356. ZPP-a.

17. Tužitelj je u predmetnoj pravnoj stvari uspio s 24,82% od vrijednosti predmeta spora, a tuženik za 75,18%. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik bi imao pravo na naknadu potrebnih troškova u omjeru od 50,36% pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

18. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 5. prosinca 2024.

Sutkinja

Draženka Deladio