REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3912/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja Baptistička crkva Split i dr., suvlasnici zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju STANO-UPRAVA d.o.o., OIB 17418170125, Split, Mike Tripala 6, kojeg zastupa punomoćnica Ana Lovrinčević Šelamov, odvjetnica u Splitu, Starčevićeva 24, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-121/2024-8 od 10. lipnja 2024., 5. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-121/2024-8 od 10. lipnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-121/2024-8 od 10. lipnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška, poslovni broj Ovrv-3505/17 od 26. listopada 2017. kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 1.010,35 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 675,00 eura (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio utvrdivši da tužitelj nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju u 2015. godini bio vlasnik predmetnih nekretnina (tri poslovna prostora) pa da bi time bio obveznik plaćanja zajedničke pričuve. Tuženik je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao tek pravomoćnošću rješenja Splitsko- dalmatinske županije od 17. lipnja 2021. koje je doneseno u postupku vođenom u skladu s odredbama čl. 69. i 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19; dalje: ZNIOVJKV). Dakle, primjenom odredbe čl. 126. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZVDSP) koja propisuje da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske ili druge odluke, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev jer se tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje prije toga. Prvostupanjski sud poziva se i na pravila o teretu dokazivanja pa da je tužitelj trebao dokazati osnovu svog potraživanja, a što nije učinio.

3. Tužitelj podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) navodeći da je tuženica bila izvanknjižni nositelj prava vlasništva predmetnih poslovnih prostora od 17. studenog 2014. kada je odbijen zahtjev Hrvatskog ferijalnog i hotelskog saveza pa da je tuženica uplaćivala doprinos u zajedničku pričuvu od 2016. godine pa nadalje, što govori da se tuženica ponašala kao suvlasnica nekretnine. Dostavljaju sudsku praksu i to presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 3071/2021-2 od 30. rujna 2021. koja govori o obvezi plaćanja zajedničke pričuve izvanknjižnog vlasnika. Slijedom navedenog, predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti ju i vratiti predmet na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Predmet ovog spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbe podnescima od 29. siječnja 2018. i od 21. ožujka 2024., je preostali zahtjev tužitelja za isplatu pričuve u iznosu od 1.010,35 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate, s osnove pričuve za poslovne prostore u Splitu na adresi [adresa], za 2015. godinu.

8. Nepravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik vlasništvo predmetnih nekretnina (poslovni prostor od 32,38 m2, poslovni prostor od 61,61 m2 i poslovni prostor od 83,73 m2, svi smješteni na adresi u [adresa]) stekao pravomoćnošću, odnosno konačnosti rješenja Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP-I-942-04/20-01/16, URBROJ: 2181/1-13/563-21-11 od 17. lipnja 2021. koje je doneseno u postupku vođenom sukladno odredbama čl. 69. i čl. 77. Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: Zakon o naknadi). Naime, tuženik je upravo stupanjem na snagu čl. 77. Zakona o naknadi stekao vlasništvo predmetnih nekretnina jer je riječ o stjecanju vlasništva na temelju zakona, sve u skladu s odredbom čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP).

9. Slijedom navedenog, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrđivao odlučne činjenice, pobijana presuda zahvaćena je bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

10. Stoga je valjalo na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke ovog rješenja).

11. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će utvrditi odlučne činjenice u odnosu na ukazanu primjenu materijalnog prava, ali utvrditi i ostale odlučne činjenice te ocijeniti ostale prigovore tuženika (list 8. spisa) te ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu. Pritom se ukazuje prvostupanjskom sudu na primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a o načinu odlučivanja o platnom nalogu, a koja se odredba primjenjuje na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22; dalje: ZIDZPP/22) pa će sud odlučiti održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev.

12. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja se temelji na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 5. prosinca 2024.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović