- 1 -              Revd 1061/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1061/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Z. iz P., P., (OIB: …), kojeg zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici iz P., protiv tuženika T. d.o.o. za prijevoz i trgovinu iz K., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica S. W., odvjetnica iz M., radi isplate „preostalog“ iznosa cijene i radnje „izravnati“ nekretninu, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja T. d.o.o. za prijevoz i trgovinu iz K., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica S. W., odvjetnica iz M., protiv protutuženika S. Z. iz P., P., (OIB: …), kojeg zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici iz P., radi utvrđenja ništetnim i bez pravne valjanosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika ujedno i protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3543/2021-2 od 12. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama posl. br. P-432/2019-23 od 8. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženika ujedno i protutužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika ujedno i protutužitelja (dalje: tuženika) kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda “u pobijanoj točki I., II. i IV. izreke“.

 

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protutužitelja i ukinuto prvostupanjsko rješenje u točki III. koja glasi: „Odbacuje se protutužba s tužbenim zahtjevom što glasi:

 

''Utvrđuje se da je ništetan i bez pravne valjanosti kupoprodajni ugovor sklopljen u P. između S. Z. i T. j.d.o.o. za prijevoz i trgovinu ovjeren od strane javnog bilježnika T. Ž. iz P. pod br. OV1597/15 od 05. svibnja 2015.g., te da kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke.'', te je predmet u tome dijelu kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka iz točke V. rješenja vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude zbog (kako drži odnosno ističe) “pravnog pitanja važnog za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tako i zbog postupovnih pitanja koja se odnose na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te zbog materijalno pravnog pitanja koje se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, a koje su povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.” Tvrdi da je riječ “o pravnom pitanju u kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, a podredno o pitanju u kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena”.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

 

4. Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 12. srpnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".

 

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

6.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

 

7. U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno („određeno“) pravno pitanje koje bi bilo (pored važnosti samo za ovaj konkretan predmet) važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - i (u svezi sa time) nije određeno izložio niti razloge iz smisla navedenih odredaba čl. 385.a stavka 1. i čl. 387. st. 3. ZPP-a.

 

U konačnom, ali ne i manje bitno, a obzirom da ističe da osporena presuda odstupa od prakse revizijskog suda ili da sudska praksa o spornim pitanjima iz ovoga predmeta nije jedinstvena, dakle obzirom da prijedlog za dopuštenje revizije podnosi pozivom i na različitu praksu viših sudova iz po njima donesenih odluka, predlagatelj uz prijedlog nije dostavio (a što je trebao u postupanju prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) te odluke niti naznačio (konkretizirao) o kojim se to odlukama radi.

 

8. Navedeno (koje mora biti, da bi prijedlog bio dopušten, „određeno“ - i to pravno, a ne činjenično) pitanje te istaknute razloge važnosti pitanja i odluke iz prethodne točke 7. ne mogu nadomjestiti (prema odredbama ZPP-a koje se ovdje primjenjuju, a to nisu one iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 80/22) navodi tuženika - kojima samo uopćeno polemizira sa shvaćanjima na kojima su temeljene nižestupanjske presude i kojima sugerira pravilnim prihvatiti samo njegova činjenična i pravna shvaćanja (pa i o postupovnim povredama koje on nalazi u postupanju sudova), sve sa tvrdnjama kojima u biti jedino preocijenjuje ono što je po drugostupanjskom sudu prihvaćeno bitnim i istinitim - ali i onim kojima samo ukazuje (a i to samo u dijelu i paušalno) na odredbe koje uređuju pitanje dopuštenosti prijedloga i revizije.

 

9. Stoga, dakle - jer u prijedlogu nije konkretizirano (naznačeno) niti jedno pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, takvo - da bi glede njega bilo potrebno usaglašavati sudsku praksu ili u njoj otklanjati neku nesigurnost i time ispunjavati svrhu revizije, odnosno - budući da prijedlog ne sadrži razloge za suprotno shvaćanje, a ne sadrži niti naznaku odluka revizijskog suda na koje se predlagatelj poziva, valjalo je (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) prijedlog odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. i 6. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

10. Revizijski sud tek primjećuje:

 

- da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki),

 

- da (opet: postupajući u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a) u uvjetima nedopuštenosti prijedloga ne može u svezi okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

Zagreb, 19. prosinca 2023.