Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2536/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja [trgovačko društvo] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku TG, odvjetniku iz [trgovačko društvo] u [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici VV, odvjetnici iz [trgovačko društvo] u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2407/2022-19 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o je

I. Odbija se žalba tužitelja [trgovačko društvo] kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2407/2022-19 od 22. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2407/2022-19 od 22. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika [trgovačko društvo] za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.422,72 EUR–a kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja [trgovačko društvo] za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika [trgovačko društvo] za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Predmetnom je presudom odlučeno sljedeće:

- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika IV iz [adresa] poslovni broj Ovrv-29125/2022 od 20. srpnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.328,34 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke te se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija kao neosnovan (točka I. izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.422,72 EUR–a u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (točka III. izreke).

1.2. Predmetnim je rješenjem platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika IV iz [adresa] poslovni broj Ovrv-29125/2022 od 20. srpnja 2022. ukinut u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 989,48 EUR–a i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.308,91 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja te je utvrđeno da je tužba u tome dijelu povučena.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 387,70 EUR–a.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te predmetna presuda potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR–a.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 19. siječnja 2024. (list 228-230 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika IV iz [adresa] poslovni broj Ovrv-29125/2022 od 20. srpnja 2022. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.328,34 EUR–a[1] (47.680,94 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, kao i da mu se naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime usluge opskrbe pitkom vodom, usluge odvodnje otpadnih voda, usluge pročišćavanja i fiksnog dijela cijene za nekretninu na adresi [adresa], i to za razdoblje od 1. veljače 2020. pa do 31. srpnja 2022.

6. Prilikom ispitivanja predmetne presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:

- da je postupak u ovom predmetu pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (sada tužbom) od 24. veljače 2022., radi naplate ovrhovoditeljevog (sada tužiteljevog) potraživanja u iznosu od 12.626,73 EUR–a (95.136,12 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, a povodom kojeg je javni bilježnik IV iz [adresa] donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-29125/2022 od 20. srpnja 2022. kojim je određena predložena ovrha i nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu od 265,67 EUR–a (2.001,70 kn),

- da je tužitelj navedeni iznos glavnice potraživao od tuženika na ime usluge opskrbe pitkom vodom, usluge odvodnje otpadnih voda, usluge pročišćavanja i fiksnog dijela cijene, i to konkretno iznos od 11.637,26 EUR–a (87.680,91 kn) za mjerno mjesto 0805940 na adresi [adresa] (za razdoblje od 1. prosinca 2018. pa do 30. travnja 2021.) te iznos od 989,48 EUR–a (7.455,21 kn) za mjerno mjesto 0939181 na adresi [adresa] (za razdoblje od 1. listopada 2019. pa do 30. travnja 2021.),

- da je ovršenik (sada tuženik) u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika (sada odgovoru na tužbu) od 2. kolovoza 2022. (list 124-128 spisa), kao i dalje tijekom postupka, naveo u bitnom sljedeće:

- da je podmirio dio tužiteljevog potraživanja koje se odnosi na mjerno mjesto 0939181 na adresi [adresa], i to u iznosu od 989,48 EUR–a (7.455,21 kn),

- da u odnosu na preostali dio tužiteljevog potraživanja koje se odnosi na mjerno mjesto 0805940 na adresi [adresa], (u iznosu od 11.637,26 EUR–a (87.680,91 kn)) ističe prigovor zastare, i to samo za račun broj 30906662-1 s datumom dospijeća 28. siječnja 2019. u iznosu od 340,22 EUR–a (2.563,38 kn),

- da tužitelj za mjerno mjesto 0805940 na adresi [adresa] nije nikada tuženiku pružao usluge koje se odnose na odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda jer objekt tuženika koji se vodi pod tim mjernim mjestom nije priključen na kanalizacijsku mrežu,

- da je za mjerno mjesto 0805940 na adresi [adresa] uplatio tužitelju iznos od 5.308,91 EUR–a (40.000,00 kn), i to (samo) na ime usluge opskrbe pitkom vodom i popratnih naknada,

- da nije vlasnik, suvlasnik ili posjednik nekretnine na adresi [adresa], a na koju se odnosi mjerno mjesto 0805940, već da je vlasnik nekretnina na adresi [adresa] i 7F, [adresa],

- da je tužitelj podneskom od 30. kolovoza 2023. (list 212-213 spisa) obavijestio prvostupanjski sud da je 7. ožujka 2022. evidentirao tuženikovu uplatu u iznosu od 989,48 EUR–a (7.455,21 kn) za mjerno mjesto 0939181 ([adresa]), a da je 29. srpnja 2022. evidentirao tuženikovu uplatu u iznosu od 5.308,91 EUR–a (40.000,00 kn) za mjerno mjesto 0805940 ([adresa]),

- da je tuženik uplatom u iznosu od 989,48 EUR–a (7.455,21 kn) u cijelosti podmirio dio dugovanja koje odnosi na mjerno mjesto 0939181 ([adresa]),

- da je tužitelj podneskom od 19. siječnja 2024. (list 228-230 spisa) obavijestio prvostupanjski sud:

- da je tuženik uplatom od 2. lipnja 2022. u iznosu od 989,48 EUR–a (7.455,21 kn) i uplatom od 19. rujna 2023. u iznosu od 117,76 EUR–a (887,26 kn) podmirio glavnicu i pripadajuće zatezne kamate za mjerno mjesto 0939181 ([adresa]),

- da je 29. srpnja 2022. evidentirao tuženikovu uplatu u iznosu od 5.308,91 EUR–a (40.000,00 kn) za mjerno mjesto 0805940 ([adresa]), slijedom čega konačno postavlja (i smanjuje) tužbeni zahtjev na način da od tuženika za mjerno mjesto 0805940 ([adresa]) potražuje preostali iznos od 6.328,34 EUR–a (47.680,94 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (''Službeni glasnik Grada Zagreba'' broj 17/13 – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), a koji su mjerodavni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, korisnik komunalne usluge dužan isplatiti naknadu za izvršenu komunalnu uslugu,

- da je odredbom iz čl. 3. st. 14. Općih uvjeta određeno da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik, odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac, odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljem sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je na temelju Općih uvjeta izjednačena s tim osobama.

8. Prvostupanjski sud je zatim donio predmetnu presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u bitnom na sljedeći način:

- da je tužitelj, imajući u vidu da je tuženik osporavao da je vlasnik, odnosno drugi posjednik nekretnine (najmoprimac, zakupac, odnosno drugi mirni posjednik) na adresi [adresa], za koju je tužitelj ispostavio utužene račune, bio dužan dokazati da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik, odnosno drugi posjednik predmetne nekretnine te da je s tužiteljem, kao isporučiteljem, sklopio ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine, odnosno da je na temelju Općih uvjeta izjednačen s tim osobama, sve u smislu odredbe iz čl. 3. st. 14. Općih uvjeta, a što je isti propustio učiniti,

- da iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio tijekom postupka ne proizlazi da je tuženik vlasnik, odnosno drugi posjednik predmetne nekretnine te da je s tužiteljem, kao isporučiteljem, sklopio ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine za mjerno mjesto 0805940 na adresi [adresa],

- da, kako tuženik nije bio korisnik tužiteljevih usluga za mjerno mjesto 0805940 na adresi [adresa], tako tužitelj ne može od tuženika osnovano tražiti isplatu naknade za usluge koje su u utuženom razdoblju pružene u odnosu na konkretno mjerno mjesto.

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, valjalo je odbiti tužiteljev konačno postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, ali ne iz razloga koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju predmetne presude.

10.1. Naime, iako tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije dostavio ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine za mjerno mjesto 0805940 na adresi [adresa], tuženik je, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, ipak bio korisnik barem dijela vodnih usluga koje je tužitelj u utuženom razdoblju za to mjerno mjesto pružao, i to konkretno usluge opskrbe pitkom vodom, budući da je tuženik nakon pokretanja postupka u ovom predmetu za mjerno mjesto 0805940 na adresi [adresa] uplatio tužitelju iznos od 5.308,91 EUR–a (40.000,00 kn). Uplata je, prema tuženikovim navodima, izvršena (samo) na ime usluge opskrbe pitkom vodom i popratnih naknada, a što tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao.

10.2. Dakle, tuženik je uplatom iznosa od 5.308,91 EUR–a (40.000,00 kn), koju je tužitelj evidentirao 29. srpnja 2022., zapravo priznao dugovanje prema tužitelju za mjerno mjesto 0805940 na adresi [adresa], i to samo u odnosu na uslugu opskrbe pitkom vodom i popratnih naknada, sve u smislu odredaba iz čl. 240. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

11.1. Međutim, imajući u vidu da se preostali iznos od 6.328,34 EUR–a (47.680,94 kn), koji tužitelj prema svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje od tuženika za mjerno mjesto 0805940 na adresi [adresa], očigledno odnosi (samo) na usluge odvodnje otpadnih voda, usluge pročišćavanja i fiksnog dijela cijene, a da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka isticao da tužitelj za navedeno mjerno mjesto nije nikada tuženiku pružao usluge koje se odnose na odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda jer objekt tuženika koji se vodi pod tim mjernim mjestom nije priključen na kanalizacijsku mrežu, što tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka također nije osporavao, vidljivo je da tužitelj u konačnici nije dokazao da je tuženiku u utuženom razdoblju za navedeno mjerno mjesto, osim usluge opskrbe pitkom vodom, pružao i usluge odvodnje otpadnih voda i pročišćavanja.

11.2. Prema tome, kako tuženik u utuženom razdoblju nije bio korisnik tužiteljevih usluga odvodnje otpadnih voda i pročišćavanja za mjerno mjesto 0805940 na adresi [adresa] u smislu odredbe iz čl. 3. st. 14. Općih uvjeta, tako tužitelj neosnovano od tuženika potražuje iznos od 6.328,34 EUR–a (47.680,94 kn) na ime tih usluga, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je tužiteljev zahtjev u tome dijelu neosnovan u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP–a.

12. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud postupio kada je odlučio kao pod točkom I. izreke predmetne presude.

13. No, osnovani su preostali žalbeni navodi tužitelja da je prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadu troška parničnog postupka valjalo primijeniti odredbu iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, a ne odredbu iz čl. 154. st. 1. ZPP–a, koju je prvostupanjski sud primijenio, što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava, i to konkretno odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23).

14.1. Naime, kada se uzme u obzir da je tužitelj prvotno svojim tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi od 24. veljače 2022. potraživao od tuženika iznos od 12.626,73 EUR–a (95.136,12 kn), da je tuženik nakon pokretanja postupka uplatio tužitelju ukupan iznos od 6.298,39 EUR–a (47.455,21 kn) (989,48 EUR–a (7.455,21 kn) + 5.308,91 EUR–a (40.000,00 kn)), čime je ujedno priznao dug i osnovanost tužiteljevog potraživanja u tom iznosu, a da je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 6.328,34 EUR–a (47.680,94 kn) neosnovan, vidljivo je da je tužitelj sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari uspio u omjeru od 50%.

14.2. Budući da su i tužitelj i tuženik uspjeli u sporu u jednakim dijelovima (50%), obje stranke su u konačnici dužne snositi svoje troškove parničnog postupka, što znači da nemaju pravo međusobno potraživati naknadu troška parničnog postupka, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 2.. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

16. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom samo djelomično uspio, i to u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, kao sporednom potraživanju, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

17. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, tako da je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac