Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-69/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr. sc. Leona Kovačića i mr. sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DT zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog DT podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, od 24. studenog 2023., broj K-17/2019., u sjednici održanoj 4. prosinca 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, branitelja optuženika, odvjetnika Slavena Martića,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog DT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, optuženi DT proglašen je krivim za počinjenje kaznenih djela protiv gospodarstva i to zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11., kaznenog djela krivotvorenja i to krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11. te kaznenog djela protiv gospodarstva i to utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci presude, te mu je za kazneno djelo pod točkom 1. presude na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2. na temelju članka 278. stavka 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od jedne godine pa je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženiku je naloženo da oštećeniku Stečajna masa Advector j.d.o.o. u stečaju, na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos od 293.705,43 kn/2.212.923,54 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 560. ZKP/08. u vezi s člankom 77. stavkom 1. KZ/11. utvrđeno je da iznos od 522.921,40 kn/69.403,60 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. KZ/11. pa je isti imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženiku da navedeni iznos uplati u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženik je dužan platiti na ime paušala iznos od 1000,00 eura kao i troškove prijevoda u iznosu od 4.024,40 eura i trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 3.235,78 eura.

2. Žalbu je podnio optuženik po branitelju Damiru Hećimoviću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, kao i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda ukine, a predmet vrati na ponovno odlučivanje ili podredno da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od kaznenopravne odgovornosti.

2.1. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

3. Žalba nije osnovana.

4. Žalba optuženika podnesena je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. iz razloga što se presuda ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva i proturječna razlozima presude, odnosno presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, odnosno o odlučnim činjenicama postoji znata proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Tvrdi se da je ta povreda počinjena time što je prvostupanjski sud prihvatio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem ĆT i KT, kao i za pribavljanjem poslovne dokumentacije od TD Lagermax, ali nije obrazložio zašto te dokazne prijedloge nije proveo pri čemu ih sud nije niti odbio. U pogledu navedenog valja istaknuti da pobijana presuda doista ne sadrži obrazloženje o navedenim dokaznim prijedlozima. Ti dokazni prijedlozi istaknuti su od strane obrane tijekom dokaznog postupka, nakon čega je rasprava počela ispočetka 23. studenog 2023. Na toj raspravi obrana nije ponovila dokazne prijedloge iako je za to imala mogućnost, tim više što je branitelj u dva navrata bio pozvan da svoje dokazne prijedloge iznese i to kako na početku rasprave tako i prije iznošenja obrane optuženika. Nakon iznošenja obrane, branitelj je iznio dokazni prijedlog za dopunskim ispitivanjem svjedoka ZT, što je prvostupanjski sud uz obrazloženje odbio, ali branitelj na toj raspravi nije iznio dokazne prijedloge na koje se poziva u žalbi. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije bio vezan ranijm dokaznim prijedlozima obrane na prethodno održanoj raspravi te je na raspravi od 23. studenog 2023. pravilno odlučio o svim dokaznim prijedlozima stranaka. Valja nadodati da je prvostupanjski sud, tijekom ranije rasprave, uložio razuman trud u osiguranje prisustva svjedoka ĆT, koji je tempore criminis bio odgovorna osoba TD Centar usluge d.o.o., ali se dostava poziva vratila s naznakom „nepoznat na adresi“, dok svjedok KT tempore criminis nije više bio odgovorna osoba te pravne osobe, pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik.

4.1. Daljna povreda odredaba ZKP/08. obrazlaže se prvenstveno time što sud nije pribavio poslovnu dokumentaciju, već je financijsko knjigovodstveno vještačenje provedeno samo na temelju rješenja Ministarstva financija, no prema stavu ovog drugostupanjskog suda, u tom dijelu radi se suštinski o žalbi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

4.2. Tako se u pogledu te žalbene osnove navodi da vještak nije pribavio materijalnu dokumentaciju od TD Swarog Group i Alexander Group Eood, a niti od TD Lagermax, Duopromet i Centar usluge, a niti u odnosu na TD Drvomerkant za koju je IT naveo da se nalazi u navedenom TD. Žalba ističe i da je svjedok VT naveo da će dostaviti dokumentaciju o poslovnom odnosu sa TD Advector j.d.o.o.

4.3. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznenopravnu odgovornost optuženika, kako u odnosu na točku 1. tako i u odnosu na točku 2. presude. Tako je utvrđeno da je upravo optuženik bio jedina odgovorna osoba u TD Advector j.d.o.o. te jedini ovlašteni potpisnik u odnosu na sve bankovne račune. ĐT, koja je za TD Advector j.d.o.o. vodila poslovne knjige, navela je da je knjižila svu dokumentaciju koju bi joj donio optuženik, koji je uz to sam sastavljao izlazne račune, a upravo tu relevantnu dokumentaciju izuzela je i Porezna uprava prilikom kontrole te pravne osobe.

4.4. U pogledu kaznenih djela pod točkom 1. presude, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kaznenopravnu odgovornost optuženika i to ne samo temeljem provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja već i temeljem iskaza predstavnika pravnih osoba Alexander Group EOOD (Bugarska), DTZ, te Swarog Group (Poljska), OT, pri čemu su obojica potvrdili da su im osobe HT iz [adresa] i ŠT iz [adresa] nepoznate, da te osobe nisu, niti su ikad bile zaposlenici njihove pravne osobe, da se na spornim računima ne nalaze potpisi odgovornih osoba, kao i da su pečati krivotvoreni. DTZ je iskazao da s pravnom osobom Advector nikad nije poslovao, a VT da je poslovao samo u jednom navratu i to u iznosu od 10.000 eura, ali da ne posjeduje nikakvu dokumentaciju koja bi bila relevantna za ovaj postupak. S obzirom na takva utvrđenja, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, nije od značaja da li osobe HT i ŠT doista postoje ili ne, već je od značaja da oni nisu sudjelovali u ovim, očito fiktivnim, poslovnim odnosima, a očito je da druga dokumentacja, osim ove u spisu i ne postoji.

4.5. U odnosu na žalbene navode vezane za točku 2. pobijane presude, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik odbio pretporez bez valjane dokumetacije. U odnosu na poslovni odnos s TD Lagermax, prvostupanjski sud pravilno prihvaća kao istinit iskaz svedokinje NT koja navodi je da je ponudu skladištenja robe napravila za TD Duopromet, a da je optuženik potom tražio da se računi ispostave za TD Advector, pri čemu iz stanja spisa proizlazi da je TD Lagermax predala svu dokumentaciju iz tog poslovog odnosa policiji, a za koju dokumentaciju prvostupanjski sud navodi da je izuzeta temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. U odnosu na TD Duopromet prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je upravo optuženik bio dužan dostaviti relevantnu dokumentaciju o poslovanju te pravne osobe s TD Advector jer je bio i suvlasnik TD Duopromet, zajedno s ispitanim ZT koji tvrdi da je njegova uloga bila samo fiktivna. U ostalom, optuženik bi zasigurno dostavio dokumentaciju da je ona doista postojala, knjigovodstvenom servisu, poreznoj upravi ili nadležnom pravosudnom tijelu budući je bio odgovorna osoba u obijema pravnim osobama. Jednako tako, optuženik ne posjeduje dokumentaciju u odnosu na TD Centar usluge pa prvostupanjski sud pravilno prihvaća nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka prema kojem TD Advector, u odnosu na sve tri pravne osobe navedene pod točkom 2. presude, nije raspolagao dokumentacijom kojom bi se moglo potkrijepiti gospodarsko poslovanje, što znači da nije imao dokaze o postojanju takvog poslovanja za koje je potom neosnovano iskazao pretporez. Što se pak tiče računa 12/1/1 od 13. rujna 2013., izdanog od strane TD Advector prema TD Drvomercant d.o.o. na iznos od 112.494,55 kn, vještak je utvrdio da je TD Advector iskazao samo poreznu osnovicu od 9.195,40 kn i poreznu obvezu od 2.298,85 kn, čime je tu svoju poreznu obvezu neosnovano umanjio za 20.200,00 kn. Stoga i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, u odnosu na TD Drvomerkant d.o.o. nije bilo potrebno prikupljati dodatnu dokumentaciju jer se radi o očitom obliku neosnovanog umanjenja porezne osnovice. U odnosu na dokazni prijedlog optuženika da se od Ministarstva financija pribavi podatak je li TD Advector morao prijaviti obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost za navedeni račun, valja istaknuti da je pobijanom presudom, temeljem nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka utvrđeno da je postojala obaveza pravne osobe da taj račun iskaže u prijavi PDV-a do 20. listopada 2013.

4.6. Stoga su neosnovani daljnji žalbeni navodi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno jer su odbijeni dokazni prijedlozi za dopunskim ispitivanjem MT i provođenjem novog financijsko knjigovodstvenog vještačenja pa da se stoga nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvene struke ima smatrati nevjerodostojnim. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ponovno izvođenje ovih dokaza bilo bi sasvim nepotrebno pa su ti dokazni prijedlozi pravilno odbijeni po prvostupanjskom sudu.

5. S obzirom na prethodno navedeno, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a žalitelj iako ističe povredu kaznenog zakona, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže.

6. U odnosu na utvrđene pojedinačne kazne u trajanju od jedne godine i deset mjeseci za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., deset mjeseci za kazneno djelo iz članka 278. stavka 1 KZ/11. te jedne godine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. i izrečenu jedinstvenu kaznu u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, žalitelj ističe da je takva kazna prestroga. Nasuprot tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je pobijanom presudom pravilno olakotnim cijenjeno djelomično priznanje optuženika, a otegotim njegova dosadašnja višestruka osuđivanost za istovrsna kaznena djela te kaznena djela protiv imovine i to ukupno u pet navrata, ali i način i okolnosti počinjenja kaznenih djela budući je optuženik sva tri kaznena djela počinio u vrlo kratkom periodu što nedvojbeno ukazuje na veliku kriminalnu volju i izrazitu upornost u činjenju ovih kaznenih djela. Pobijanom presudom utvrđeno je i da je optuženik sva inkriminirana kaznena djela počinio radi stjecanja protupravne imovnske koristi pa je prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna odgovarajuća i visini pribavljene protupravne imovinske koristi. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da očito dosadašnje uvjetne osude, novčane kazne i rad za opće dobro koje su optuženiku bile izricane, nisu utjecale na optuženika da prestane činiti kaznena djela.

6.1. Budući žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu na oduzimanje imovinske koristi, sukladno članku 478. ZKP/08., ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu, je utvrdio da je oduzeta imovinska korist na temelju članka 560. ZKP/08. zakonita i osnovana te da je prvostupanjski sud iznio odgovarajuće razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. S obzirom na prethodno navedeno, žalba optuženika nije osnovana.

8. Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene bitne postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša