REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: K-112/2019-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Marijane Glück, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČT, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), a povodom privatne tužbe privatnog tužitelja UT od 6. studenog 2019. zastupanog po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, nakon održane glavne rasprave 3. prosinca 2024. u nazočnosti okrivljenika ČT, braniteljice okrivljenika Mirne Ryvola, privatnog tužitelja UT i punomoćnika Domagoja Miličevića, 4. prosinca 2024. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i U rođene J, rođen u [adresa] ([adresa]), rođen **.**.1976. s prebivalištem u [adresa], zaposlen u Austriji, s boravištem u [adresa], s mjesečnim primanjima od oko 2.000,00 eur, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, sudjelovao u Domovinskom ratu, odlikovan u HV vojsci u BIH, neosuđivan, drugi postupak se ne vodi

k r i v  j e

da je :

okrivljenik sam, dana 12. svibnja 2019., u Pavlovcima, tijekom odigravanja nogometne utakmice 18. kola 1. Županijske nogometne lige Nogometnog saveza Požeško-slavonske županije sezone 2018/2019 između domaćina NK MLADOST iz Pavlovaca i gostujuće momčadi NK PAPUK iz Velike postigla izjednačujući zgoditak i slavila blizu klupe domaćina, kao angažirani redar domaćina otvorenim dijelom dlana desne ruke udario oštećenog UT, koji je na utakmici sudjelovao kao zamjenski vratar gostujuće momčadi, i to u lijevu stranu lica, pristajući da ga tjelesno ozlijedi, uslijed kojeg udarca je UT oboren na tlo te je pretrpio tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja lijeve strane lica u području lijevog temporomandibularnog zgloba

d a k l e, drugoga tjelesno ozlijedio

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesne ozljede, opisano po članku 117. stavak 1. KZ/11 pa se okrivljenik

na temelju članka 117. stavak 1. KZ/11

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u visini od 40 dnevnih iznosa

od kojih jedan dnevni iznos iznosi 20,00 eura (dvadeset eura) što ukupno iznosi 800,00 eura (osam stotina eura).

II Na temelju članka 42. KZ/11 okrivljenik ČT dužan je platiti novčanu kaznu u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude.

III Na temelju članka 42. stavak 7. KZ/11, ukoliko okrivljenik u cijelosti ili djelomično ne isplati novčanu kaznu u roku koji je određen presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

IV Na temelju članka 43. KZ/11 ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen ovom presudom naplatit će se prisilno, a ako se ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, uz pristanak osuđenika zamijenit će se radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dnevni iznos zamijeni sa 2 (dva) sata rada, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna zamijenit će se kaznom zatvora tako da se 1 (jedan) dnevni iznos novčane kazne zamijeni sa 1 (jednim) danom zatvora. Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo preostali dio navedene kazne.

V Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljeniku ČT se nalaže platiti sve troškove kaznenog postupka i to trošak zastupanja privatnog tužitelja po punomoćniku u iznosu od 2.250,00 eur (dvije tisuće dvjesto pedeset eura) te paušalni trošak u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Privatnom tužbom privatnog tužitelja JT od 6. studenog 2019. optužen je okrivljenik ČT zbog kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11.

1.1. U privatnoj se tužbi nadalje navodi kako je 12. svibnja 2019. okrivljenik ČT radio kao redar na osiguranju nogometne utakmice 18. kola 1. županijske nogometne lige Nogometnog saveza Požeško-slavonske županije u sezoni 2018/2019. Utakmica da se održavala između domaćina NK Mladost iz Pavlovaca i gostujuće ekipe NK Papuk iz Velike. Nadalje se navodi kako je okrivljenik protivno svojoj ulozi osiguravatelja reda te sprječavanja nasilja i nereda na sportskom natjecanju sam tome doprineo na način da je otvorenim dlanom desne ruke udario oštećenog, a ovdje privatnog tužitelja JT, oborivši ga pri tome na tlo, uslijed kojeg je udarca privatni tužitelj pretrpio kratkotrajni gubitak svijesti i površinske ozljede glave u području lijeve strane mandibule i temporomandibularnog zgloba. Takvim postupkom okrivljenik da je drugoga tjelesno ozlijedio i počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret ovom privatnom tužbom.

1.2. Privatnom tužbom se ukazuje da je predmetni akt pravodoban, budući da je protiv okrivljenika 29. srpnja 2019. podnesena privatna tužba za počinjenje kvalificiranog oblika predmetnog kaznenog djela pozivanjem na status službene osobe na konkretnom događaju. Predmetna privatna tužba da se temeljem rješenja Općinskog suda u Požegi, broj K-72/2019-2 od 8. kolovoza 2019. ima smatrati kaznenom prijavom koja je proslijeđena nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu. Nadalje u privatnoj tužbi se napominje kako je nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Požegi rješenjem broj K-DO-152/2019-7 od 28. listopada 2019. odbacilo kaznenu prijavu zbog izostanka elementa službene osobe na strani okrivljenika kao redara na nogometnoj utakmici. Slijedom navedenog privatni tužitelj da je pravodobno ustao s predmetnom tužbom.

1.3. Na raspravi kod ovoga suda održanoj 12. siječnja 2024. nakon očitovanja medicinskog vještaka privatni tužitelj izmijenio je svoju privatnu tužbu na način da je izostavio riječi „i potres mozga“.

2. Okrivljenik ČT očitovao se u tijeku ovoga postupka kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu privatni tužitelj stavlja na teret, nadalje očitovao se kako se ne smatra krivim niti u pogledu izmijenjene privatne tužbe na ročištu kod ovoga suda 12. siječnja 2024.

3. U ovome postupku prvenstveno je važno razjasniti pitanje pravodobnosti predmetne privatne tužbe, obzirom na prigovor okrivljenika. U konkretnom slučaju, a kako to točno u svojoj tužbi navodi tužitelj postupak je pokrenut privatnom tužbom koja je sudu podnesena 29.srpnja 2019. Odredbom članka 61. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) propisano je kako za kaznena djela za koje se progoni po privatnoj tužbi, tužba mora podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja. Nadalje imajući navedenu zakonsku odredbi privatna tužba od 29.srpnja 2019. za događaj od 12. svibnja 2019. podnesena je pravodobno. 3.1. Imajući u vidu da se temeljem rješenja Općinskog suda u Požegi, broj K- 72/2019-2 od 8. kolovoza 2019. navedena privatna tužba ima smatrati kaznenom prijavom koja je proslijeđena nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu i da je nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Požegi rješenjem broj K-DO-152/2019-7 od 28.listopada 2019. odbacilo kaznenu prijavu zbog izostanka elementa službene osobe na strani okrivljenika kao redara na nogometnoj utakmici, kao i da je zatim privatni tužitelj UT u daljnjem zakonskom roku odnosno 8 dana nakon primitka rješenja o odbacivanju kaznene prijave ustao s novom privatnom tužbom koja je podnesena sudu dana 6.studenog 2019. ima smatrati kako je ista pravodobna u smislu odredbe članka 61. stavak 3. ZKP/08 koja propisuje da kada žrtva na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno podnese kaznenu prijavu ili prijedlog za progon, a u tijeku postupka se utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi, prijava, odnosno prijedlog za progon, ima se smatrati pravovremenom privatnom tužbom ako je podneseno u zakonom propisanom roku.

3.2. Slijedom citirane zakonske odredbe članka 61.stavka 3. ZKP/08 i naprijed utvrđenih činjenica i stanja spisa sud je držeći privatnu tužbu pravodobnom nastavio s ovim postupkom.

4. U dokaznom postupku sud je ispitao privatnog tužitelja JT na raspravi kod ovoga suda 3.prosinca 2024. (list 203-204 K spisa), te okrivljenika ČT na raspravi kod ovoga suda 3.prosinca 2024.(list 204-206 K spisa).

4.1. Na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP/08 po prijedlogu privatnog tužitelja, a uz suglasnost okrivljenika pročitao i pregledao medicinsku dokumentaciju privatnog tužitelja koja je priložena tužbi (list 8-22 K spisa) kao i izvješće o utakmici delgata Nogometnog saveza Požeško-slavonske županije od 12.svibnja 2019. i dopunsko izvješće istoga (list 6-7 K spisa).

4.2. Sud je nadalje u ovome postupku u svojstvu svjedoka saslušao ZT (list 96-98 K spisa), ŠT (list 98-99 K spisa), HT (list 99-101 K spisa), DT (list 146-147 K spisa), LT (list 147-148 K spisa), ĆT (list 169-170 K spisa) i CT (list 201-202 K spisa).

4.3. Nadalje sud je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Marijanu Cesarik koji je iskazivao na raspravi kod ovoga suda 13.prosinca 2024. (list 144-146 K spisa)

4.4. Na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP/08 sud je po službenoj dužnosti pregledao izvod iz prekršajne evidencije okrivljenika od 3.prosinca 2024. (list 194-195 K spisa) i izvod iz kaznene evidencije od 3.prosinca 2024. (list 196-197 K spisa).

5. UT na raspravi kod ovoga suda 3. prosinca 2024. (list 203-204 K spisa) u pogledu svoje privatne tužbe iskazao je kako je sudjelovao na navedenoj utakmici kao rezervni golman. Suprotni tim da je bio u vodstvu gotovo cijelu utakmicu, ali je njegova ekipa dala gol u zadnjoj minuti i došlo je do izjednačenja. Napadač njegovog tima da je uklizao pred suparničku klupu gdje je jedan igrač njihovog tima bocom pogođen u prsa. Sve ste to odvijalo 2-3 m od njihove klupe, odnosno klupe na kojoj je i on sjedio pa je i on sa svima drugima krenuo tamo i vidio je RT kako se obračunava sa GT za koga se ispostavilo da je bacio predmetnu bocu. Krenuo mu je pomoći ali je u tome trenutku primijetio da je njegov brat mu već pristiže pomoći ali mu je put presjekao jedan od igrača Pavlovaca, kojega je zatim on zgrabio za dres i bacio na zemlju. U tome trenutku se okrenuo gdje ga je dočekao okrivljenik i uputio mu riječi "šta ćeš ti njega" i samo da je vidio ruku, nakon čega se više ničega ne sjeća, a pretpostavlja da je bila riječ o šamaru. Između bacanja na pod igrača protivničkog tima i udarca kojega je primio privatni tužitelj je iskazao da je prošlo svega nekoliko sekundi i gotovo se sve zbilo odmah.

Nadalje je iskazao kako je nakon udarca pao na tlo i da nije siguran koliko je ležao u nesvijesti, kao niti da je riječ o sekundama ili minutama, nakon događaja da je ustao, otišao u svlačionicu gdje je došao njegov otac i odvezao ga na hitnu. Iskazao je kako smatra da su riječi "šta ćeš ti njega" bile njemu upućene zato što je protivničkog igrača koji je uhvatio njegovog brata za vrat, zgrabio za dres i srušio na pod. U pogledu izvještaja s utakmice koji je sastavio delegat privatni tužitelj je iskazao kako je nakon nekoliko dana pristupio u Nogometni savez gdje mu je delegat ZT predočio kako je ispravio izvještaj jer je u prvotnom izvještaju navedeno ime ĐT. Također je iskazao i kako se ne sjeća gdje je okrivljenik bio nakon ovog događaja i da je potpuno siguran da ga je otac odvezao na hitnu jer su na putu od Pavlovaca do Požege zvali policiju koja ih je dočekala na hitnoj i tamo ga alkotestirala. Nadalje je potvrdio kako je u trenutku događaja nosio fiksni ortodontski aparat, te da je nakon pregleda na hitnoj zadržan na promatranju u bolnici jednu noć, a da nije siguran za daljnji tijek liječenja te da se nakon otpusta iz bolnice nije vratio na feštu u Pavlovce jer je otpušten drugu ili treću noć nakon događaja, a o tome da postoji medicinska dokumentacija u spisu. Također ortopan da je snimljen po uputi liječnika i to kada su ga liječnici na to uputili, a da on nije radio ništa na svoju ruku.

5.1. Iznoseći svoju obranu okrivljenik ČT (list 204-206 K spisa) je naveo kako je na navedenoj utakmici bio u svojstvu redara te da je za tu funkciju morao predočiti svoju osobnu iskaznicu. Opisujući događaje na utakmici iskazao je kako su se djeca kao djeca potukla i da su na njega sve svalili, iako je bilo ukupno 8 redara. Istaknuo je kako se i sam bavio nogometom i poznaje sve trenere i suce, a tamo je i stekao nadimak Z. Što se tiče navedenog događaja iskazao je kao se ne sjeća da je udario privatnog tužitelja, ali da je to možda učinio nehotično. Bila je velika gužva na terenu i njega osobno da su izgrebli i izgurali. Što se tiče riječi koje spominje privatni tužitelj UT : "što ćeš ti ovdje" iskazuje kako je mislio nešto u smislu "zašto si se ustao s klupe i došao u ovu gužvu", ali ni toga da se ne sjeća, to da je bilo izrečeno više u kontekstu „ne dolijevaj ulje na vatru“. Nadalje je napomenuo kako je on otac dvoje djece, od kojih je jedno njegove a jedno i starije dobi, te da nikada nije osuđivan i kršio zakon. Iskazao je kako ne može reći da ako mu je opalio šamar nehotično, a ne sjeća se da je to učinio, ne može doći do sloma kosti, a i čuo je kako su tužitelja sedam dana nakon događaja vidjeli da se veseli i bio je dobre volje u svatovima ČTGC (a oni su blizanci pa nije siguran tko se ženio) koji su se održali u Brestovcu i tamo je privatnog tužitelja vidio pred crkvom. Naglasio je i svoje poznavanje nogometnih pravila i činjenicu da kada se sastavlja zapisnik nakon okončanja utakmice isti mora biti potpisan od strane predstavnika domaćina i predstavnika gostiju i mora postojati suglasnost oko svega što je utvrđeno u zapisniku, te da ne može delegat naknadnim samostalno mijenjati sadržaj zapisnika. Na pitanje sutkinje očitovao se kako vjerojatno poznaje igrača kojega je privatni tužitelj bacio na pod jer ih poznaje sve, ali ne sjeća se ni događaja da bi privatni tužitelj bacio nekoga a kamoli tko je to bio. Ponovio je da je bio veliki metež i da se ne sjeća da je ikoga fizički udario u tome metežu, barem ne namjerno da je sve to skupa trajalo nekoliko minuta a da je bilo i pokušaja da navijači s terena uđu u teren što je bilo jako važno spriječiti zbog sljedećih utakmica. Poslije svega da je otpratio igrače u svlačionice i poslije otišlo u kafić. Svojim ponašanjem da je više pokušao smiriti metež savjetovanjem da će im svima zabraniti daljnje igranje i svojim autoritetom, jer ga poznaju obje ekipe. U ovakvom metežu da se dobivaju udarci i nogama i rukama i glavom, a njemu osobno da su pokidali akreditaciju, a on nema saznanja da bi itko bio ozlijeđen niti su mu o tome pričali i da je sve saznao kada mu je došla policija kući nakon dva dana radi uzimanja izjave. Potvrdio je da poznaje delegata ZT jer igra nogomet od 1995. godine i poznaje gotovo sve suce, delagate i one aktivne i one koji su otišli u mirovinu, ocijenio je da je s ZT u dobrim odnosima, poznanici da su već trideset godina ali nije mogao sa sigurnošću reći da li je on ostao na druženju. U pogledu građe privatnog tužitelja iskazao je kako se ne sjeća kako je izgledao kada se ovaj događaj zbio prije pet godina, odnosno da li je bio vitkiji i tako građen ali da pretpostavlja da je bio visok jer je to jedna od karakteristika koja se traži za golmana. U pogledu izvještaja delegata o utakmici i njegovoj dopuni ponovio je da nije potpisan od strane predstavnika klubova, da nije dirnuo ĐT, da mu ZT nije rekao da je nadopunio izvještaj o utakmici na način da je naveo da je on udario UT, kao i da nije sve na sebi pokidao i napustio utakmicu nego da su akreditaciju i prsluk na njemu pokidali tijekom meteža i to pripadnici i jedne i druge ekipe. Procijenio je da su u metežu sudjelovala i jedna i druga ekipa svaka od 11 igrača, plus rezervni igrači koji su sjedili na klupama, osam redara a možda je ušao i tko od navijača, sigurno 30- 40 ljudi.

Na posebno pitanje braniteljice okrivljenog iskazao je kako ga je u prekršajnom postupku zastupao Leo Farkaš koji ga je savjetovao da je najbolje da plati kaznu da prilikom prelaska granice ne bi imao problema te da nije upoznat što je plaćao, dokumenti da su bili i kod njega i kod odvjetnika i da ih nije detaljno proučavao. Očitovao se kako mu i dalje nije poznato što je platio temeljem prekršajne presude broj Pp-259/2019, da on ima tek osnovnoškolsko obrazovanje te ga je u tom postupku savjetovao ranije spomenuti odvjetnik. Nije se mogao sjetiti niti da ga je isti odvjetnik zastupao u predmetnom postupku, pa je stoga sud izvršio uvid u zapisnike u spisu od 11. studenog 2020. i 4. prosinca 2020. gdje je utvrđeno da je okrivljenika doista zastupao Leo Farkaš, odvjetnik iz Požege te da su oba ročišta odgođena. U konačnici je iskazao kako nije napuštao stadion te da je večer dalje prošla sasvim normalno, a da hitna nije dolazila i da ne može reći da li je privatni tužitelj bio na druženju nakon utakmice.

6. U konkretnom slučaju sud smatra kako je nesporno to da je navedenog dana igrana službena utakmica Nogometnog saveza Požeško-slavonske županije između NK Papuk iz Velike za koju je kao rezervni igrač igrao privatni tužitelj UT, i NK Mladost iz Pavlovaca i to na nogometnom stadionu u Pavlovcima. Nesporno je i to da je delegat Nogometnog saveza na navedenoj utakmici bio ZT, da je privatni tužitelj bio rezervni golman ekipe NK Papuk iz Velike i da je okrivljenik ČT na navedenoj utakmici sudjelovao kao redar zadužen za održavanje javnog reda i mira. Nesporno je među strankama prema mišljenju ovog suda i da je bilo riječ o utakmici visokih tenzija, da je bilo nervoze na obje strane, domaćih i gostiju, kao i da je gotovu čitavu utakmicu ekipa NK Mladosti bila u prednosti, a da je NK Papuk dao gol za izjednačenje gotovo u zadnjoj minuti. Nesporno je i to i da je napadač ekipe NK Papuk slavlje zbog zgoditka započeo pred klupom NK Mladosti koja je primila gol, da je jedan od igrača ekipe NK Mladost pogođen bocom u prsa, te da je došlo do općeg naguravanja u kojem su sudjelovali gotovi svi igrači iz oba kluba, osobe na klupama klubova, rezervni igrači, a da su na teren pristupili i redari. Sve ovo nespornim je sud utvrdio iz iskaza kako službenog delegata Nogometnog saveza ZT, svjedoka koje su predložili privatni tužitelji ali i okrivljenik, kao i iz iskaza privatnog tužitelja i okrivljenika.

6.1. Sporno je da li je tijekom meteža upravo okrivljenik ČT otvorenim dlanom desne ruke udario oštećenog/privatnog tužitelja JT i pri tome mu nanio tjelesnu ozljedu.

7. Radi razjašnjenja spornih okolnosti sud je pregledao i pročitao materijalnu dokumentaciju navedenu pod točkom 4.1. ove presude i saslušao svjedoke navedene pod točkom 4.2., a koji su uglavnom iskazivali o svim događajima na utakmici, okolnostima vezanim uz ponašanjem klubova, odnosno o događajima na način kako su se isti odvijali i njihovoj međusobnoj povezanosti, te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnosti ozljeđivanja.

7.1. Pregledom medicinske dokumentacije privatnog tužitelja koja je priložena tužbi (list 8-22 K spisa) evidentno je kako je privatni tužitelj zaprimljen na liječenje u Opću županijsku bolnicu Požega dana 12.svibnja 2019. te da je iz iste otpušten dana 14. svibnja 2019. kao i da je u istu zaprimljen radi saniranja ozljeda nastalih uslijed zadobivenog udarca u lijevu TM regiju. Nadalje iz iste dokumentacije je vidljivo kako je liječenje nastavljeno i nakon 14.svibnja 2019. kroz ambulantne preglede i da je trajalo dulje od 20. svibnja 2019. Sud je iz iste utvrdio da je napravljen veliki niz pregleda, različite dijagnostičke svrhe kao i da mu je preporučen ortopan snimak radi procjene stanja.

7.2. Pregledom izvješća o utakmici delegata Nogometnog saveza Požeško- slavonske županije od 12.svibnja 2019. i dopunsko izvješće istoga (list 6-7 K spisa) sud je utvrdio kako je isti bio nazočan na utakmici te da je navedeno izvješće sastavio na temelju vlastitih opažanja. Iz izvješća proizlazi kako je postojala nervoza kod igrača oba tima, te da je zbog toga sudac na terenu morao tijekom utakmice izreći mnogo disciplinskih mjera prema igračima, od kojih i dva isključenja. Nadalje iz istoga proizlazi da je u 92.minuti došlo do izjednačenja, te su došli slaviti pred klupu domaćih kojom prilikom da je je igrač domaćih KT pogođen u prsa plastičnom bocom od strane igrače abr.22 gostujućih. Nadalje se navodi kako su u tome trenutku na teren ušli redari utakmice te da je redar ČT otvorenim dijelom dlana udario zamjenskog vratara gostujućih NT koji je od udarca pao na tlo , nakon čega da je došlo do smirivanja situacije zahvaljujući prisebnosti služenih osoba oba kluba., kao i da je rezervi golman gostujućih najavio odlazak liječniku. U dopunskom izvješću navodi se kako je je okrivljeni ČT u svojstvu redara utakmice otvorenim dijelom dlana udario rezervnog golmana ekipe gostujućih JT, te da je omaškom u prvotnom izvješću navedeno kako je riječ o NT, kao i da je od udarca isti bi u nesvijesti nekoliko trenutaka.

U pogledu ovog izvješća obrana je iznijela nekoliko prigovora, osobito u pogledu valjanosti dopunskog izvješća uzevši u obzir kako isto nije vlastoručno potpisano kao i eventualnog utjecaja privatnog tužitelja JT na delegata u pogledu ispravka i sastavljanja dopunskog izvješća pa je sud odnosu na ove navode saslušao kako svjedoka ZT, delegata.

7.3. Svjedok ZT (list 96-98 K spisa) u svome iskazu potvrdio je kako je bio delegat na utakmici Županijske lige na utakmici u Pavlovcima te da je zbog boljeg pregleda situacije sjedio na tribinama. Pred sam kraj utakmice, u 90. minuti ili kasnije da su gosti iz Velike dali gol za izjednačenje rezultata. Potvrdio je kako je nakon toga došlo do nagurivanja, koje se odvijalo otprilike 4-5 m od njega a da je započelo jer su igrači Velike kada su dali gol potrčali su prema klupi domaćih radi slavlja. Jedan od igrača iz Pavlovaca koji se tada nalazio na klupi da je pogodio je plastičnom bocom u tijelo otprilike u visini prsa jednog od igrača iz Velike uslijed čega je došlo do naguravanja i držanja za tijelo i sl. Nakon toga da je vidio okrivljenog ČT kako ulazi na teren, a on je na utakmici bio u svojstvu redara te da otvorenim dlanom udara privatnog tužitelja JT po licu, te je napomenuo kako je siguran da bila riječ o otvorenom dlanu, šamaru. Nakon toga da je tužitelj pao i ostao u nesvijesti, a ČT da je vratio akreditaciju nekome na terenu i odlazi sa stadiona. Svi su se sletjeli oko tužitelja i polijevali ga vodom te je tako situacija i završila, a nitko osim tužitelja nije bio ozlijeđen. Nadalje je potvrdio kako okrivljenika osobno poznaje dugi niz godina putem nogometa i nogometnih utakmica te da nema sumnje da je njega prepoznao kao osobu koja je otvorenim dlanom udarila privatnog tužitelja. Iskazao je i kako je okrivljeni udario privatnog tužitelja koji je odmah pao, a okrivljeni da je odmah otišao te mu nije pružio nikakvu pomoć a da pretpostavlja da je morao vidjeti da je ovaj pao. Istaknuo je kako je privatni tužitelj u vrijeme ovog događaja bio znatno niži nego danas i žgoljave građe. Kada mu je predočen izvještaj o utakmici delegata od 12. svibnja 2019. potvrdio je da je riječ o njegovom izvješću i njegovom potpisu, a u pogledu dopunskog izvještaja od 13. svibnja 2019. očitovao se da je riječ o dopunskom izvješću koje je on osobno sastavio i da potvrđuje njegov sadržaj, a da je riječ o izvještaju koji je uputio disciplinskom sucu. U pogledu potpisa ne može sada potvrditi zašto isti nije potpisan, ali garantira da ga je on sastavio i poslao putem e-maila pa da zato nije potpisan. Također potvrdio je kako je u prvotnom izvješću od 12. svibnja 2019. naveo kako je ČT udario vratara NK Papuk, odnosno naveo je kako je prvotno napisao da je ČT udario OT, ali da je sutradan nakon što je saznao za informaciju da je ozlijeđen zamjenski vratar svoje izvješće nadopunio, također napominje da on osobno ne mora poznavati sve igrače na terenu a da je ovdje bila riječ o zamjeni redovnog i zamjenskog vratara. Također da je zamjenski vratar u trenutku utakmice sjedio na klupi te da u trenutku događaja utakmica nije bila u tijeku jer je postignut zgoditak i proslava je bila u tijeku, pa su svi bili na terenu. Napomenuo je da je okrivljenog ČT osobno poznavao pa je zato točno naveo ime.

Nadalje je na pitanje braniteljice okrivljenika detaljno pojasnio kako je bio 4-5 metara zračne linije udaljen od događaja, da je stajao na povišenom na tribini ispod koje se nalaze svlačionice i kafić, da je u naguravanju sudjelovalo oko 30-ak ljudi, da nisu bili zbijeni. Sve se odvijalo na prostoru od 100-njak kvadrata, sudionici su bili različitih visina i različitog uzrasta i dobi. Bilo je više ljudi koji su odgovarali visini i okrivljenog i tužitelja kao i da velika količina ljudi koja je sudjelovala u naguravanju kod njega nije dovela u pitanje da je udarac uputio ČT.

Sud je iskazu ovoga svjedoka u cijelosti poklonio vjeru, jer je njegovo iskazivanje bilo jasno i određeno. Iskaz svjedoka se temelji na onome što mu je poznato iz neposrednih opažanja te je u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka. Važno je napomenuti da je svjedok iskazivao jasno, sigurno i određeno o odlučnim okolnostima bez dvoumljenja pa ga zato sud smatra vjerodostojnim. Nadalje nakon ovakvog iskaza svjedoka u pogledu dopunskog izvješća, sud je otklonio sumnje okrivljenika u autentičnost istoga uslijed činjenice da isti nije vlastoručno potpisan, budući da je sam ZT potvrdio da je riječ o dopunskom izvješću koje je on osobno sastavio i da je autentično, dakle nije ga osporio niti po njegovoj formi niti sadržaju.

7.4. PT (list 98-99 K spisa) u svojstvu svjedoka iskazao je da je bio član upravnog obora NK Papuk i često je kao podrška klubu vozio igrače na utakmice i ostao kao gledatelj. Toga dana da je bio gledatelj i stajao iza kućice gostiju za pričuvne igrače. Desno od nje je bila kućica delegata, a desno od nje kućica domaćih. Nakon što su igrači njegovog kluba zabili gol za izjednačenje potrčali su do kućice domaćih, a on da je izvirio iza kućice kako bih promatrao što se događa, jer je i tijekom utakmice bilo dovikivanja i psovanja te je zatim vidio početak naguravanja među igračima. U tom trenutku sudac je svirao kraj i on da je krenuo prema skupini kako bih pokušao smiriti situaciju ali je vidio dečka kako nepomično leži i nije u tom trenutku prepoznao UT, pa je sve razmaknuo o progurao se kroz gužvu kako bih mu pomogao jer je bio u nesvjesnom stanju. On osobno nije znao tko ga je lupio, ali je iz grupe iza njega mu rečeno da je riječ o službenoj osobi koju su savjetovali da bježi, a zapamtio je prezime ČT. Napomenuo je i kako današnja figura tužitelja nije slična onoj od prije 4 godine te da je izrazito narastao a u vrijeme događaja da je bio sitniji od okrivljenika. Potvrdio i da je delegat utakmice bio ZT, da je u naguravanju sudjelovalo oko-tak ljudi ali i da on osobno nije vidio tko je udario privatnog tužitelja nego da je o tome tko ga je udario čuo iz gomile. Nadalje je potvrdio da se nakon događanja oko JT sve smirilo i da on osobno nije upoznat s izvješćem delegata o utakmici kao i da ne može reći gdje se nalazio ST, da li je ranije napustio utakmicu, a da ranije nije nikada čuo da psuje Š. Iskazu ovog svjedoka sud je u cijelosti poklonio vjeru, budući da je svjedok iskazivao konzistentno, bez prekida, jasno i određeno, te je njegov iskaz u cijelosti u skladu sa svim drugim iskazima svjedoka kao i drugim materijalnim dokazima u spisu, a temelji se na neposrednim opažanjima. Ipak činjenica je da svjedok iskazuje tek o nespornom nagurivanju na utakmici i sudionicima i razlozima iste, a o predmetnom događaju tek potvrđuje da je osobno vidio ozlijeđenog privatnog tužitelja JT, kojemu je pomogao dok je ležao na podu i da je od drugih, dakle posredno čuo da ga je ozlijedio okrivljenik

7.5. Svjedok ST (list 99-101 K spisa) iskazao je da je u vrijeme događaja bio trener NK Papuk, seniorske ekipe, da se događaj odvio pred kraj prvenstva i da se već od početka utakmice osjećala određena nervoza. U samoj završnici utakmice ekipa gostiju postiže pogodak te je u jednom trenutku plastičnom bocom pogođen i njihov igrač nakon čega je došlo do meteža između dvije ekipe. U svemu tome došlo je do ozljeđivanja tužitelja JT kojemu je prvi pomoć pružio PT, a sav metež se raščistio za minutu i pol, dvije. On osobno da nije vidio da ga je netko udario, samo da je pao na pod. Nakon smirivanja situacije ostali, između kojih i suci i delegati, su rekli da ga je udario ČT, da je skinuo iskaznicu i otišao, ali da on to osobno nije vidio nego je to samo čuo. Nadalje je potvrdio da je on osobno bio na navedenoj utakmici isključen te da se nalazio pored klupe i iza ograde gdje se jedino može biti kada vas isključe.

Ovakvom iskazu svjedoka sud je poklonio vjeru iz razloga što je iskazivao cjelovito i jezgrovito, o svojim opažanjima i saznanjima, te u skladu s iskazima ostalih svjedoka kao i drugim dokazima u spisu, no međutim iako je kao i prethodni svjedok PT iskazivao o cjelovitom događanju na utakmici uistinu nije vidio i nije mogao svjedočiti o samom događaju ozljeđivanja, iako je potvrdio da je do ozljeđivanja došlo te da je od drugih čuo da je isto skrivio okrivljenik ČT, kojega poznaje preko nogometa.

7.6. Svjedok IT (list 146-147 K spisa) u svome iskazu ponovio je tijek utakmice, način nastanka naguravanja i samo naguravanje igrača, kao i da je on osobno sudjelovao u smirivanju situacije. Potvrdio je kako je nakon udarca prvi puta vidio UT otprilike 5-10 minuta nakon početka naguravanja i da se držao za vilicu, ali da ga nije vidio u nesvijesti. Potvrdio je i kako je čuo komentare da ga je udario redar, ali da on to nije vidio i ne poznaje okrivljenika pa niti danas. Nadodao je da kada su vidjeli privatnog tužitelja UT odmah da su počeli dogovarati tko će ga voziti u bolnicu jer im se činilo da to nije dobro ali da nije sudjelovao u transportu za bolnicu.

Ovakvom iskazu svjedoka sud je poklonio vjeru iz razloga što je iskazivao cjelovito i jezgrovito, te u skladu s iskazima ostalih svjedoka kao i drugim dokazima u spisu, no međutim kao i prethodni svjedok isti je iskazivao o cjelovitom događanju na utakmici, potvrdio je pozljedu privatnog tužitelja JT kao i da je čuo komentare da je to učinio redar, no međutim on to nije vidio osobno.

7.7. AT (list 147-148 K spisa) svjedočio je prvenstveno o nesporno utvrđenim činjenicama o utakmici, a o samom predmetnom događaju iskazao je tek da do njega nakon nekog vremena došla informacija da je netko lupio UT ali da on to nije vidio. Također je iskazao kako je on zajedno sa ČT branio ulazak navijača u igralište i da su na to bili koncentrirani te da im je to bio prvi zadatak, a nakon toga događaj među igračima, te da se u takvoj gužvi i navali ništa ne može vidjeti, da je nakon utakmice zajedno sa predsjednikom i redarima bio u zajedničkom prostoru i pili su piće a da je s njima bio i ČT. Nadalje je iskazao kako je on za vrijeme naguravanja koje je trajalo oko 20-tak minuta, sjedio na klupi i bio licem okrenut prema terenu, a da je u ovoj konkretnoj situaciji ustao kada su ga igrači Papuka poprskali vodom koja se inače nalazi na terenu za potrebe igrača i u tom trenu da je on ustao i još uvijek da je bio okrenut prema terenu, kao i cijelo vrijeme. Također je iskazao kako publika ulazi bočno na teren te da je klupa gostiju s njegove lijeve strane bila, da se u tom trenutku okrenuo polubočno te da je snagom svoga autoriteta upozoravao navijače da ne ulaze u teren, a da uopće nije vidio ozlijeđenog igrača kako leži na terenu. Također je potvrdio da klub obično ukoliko utakmica prođe u redu klub odmah dobije izvješće delegata, a ukoliko ima a poput ovih napiše se da će dobiti dopunsko izvješće.

Sud nije poklonio vjeru ovome svjedoku i smatra kako je isti uslijed prijateljskih odnosa sa okrivljenikom iskazivao tendenciozno, da je izbjegavao iskazivati u cijelosti o svim kretanjima svih sudionika ovog događa iako je jasno da uslijed svojih nastojanja da spriječi publiku da uđe na teren kako bi zaštitio klub odgovornosti, nije mogao cijelo vrijeme gledati i pratiti kretnje okrivljenog ČT. Unatoč detaljnom opisivanju svog položaja u odnosu na pogled na utakmici, njegov iskaz nije u cijelosti jasan niti je određen, osobito iz razloga što neke dijelove opisuje izrazito detaljno, a neke (važne za ocjenu predmetnih događanja između privatnog tužitelja i okrivljenika) ili se ne sjeća ili tek površno.

7.8. ŽT (list 169-170 K spisa) iskazao je kako je od navedenog događaja prošlo je već dosta vremena i da mu je sjećanje oslabilo, ali da zna da je bilo riječ o utakmici gdje su gosti dali gol u posljednjoj minuti te su zatim došli protestirati ispred domaće klupe uslijed čega da je došlo do naguravanja. On da je razdvajao igrače i nije dopuštao gledateljima da uđu na teren, a okrivljenog da je vidio blizu klupe domaćih, dok tužitelja nije vidio. Nadalje je iskazao da su slavljem pred klupom domaćih gosti htjeli isprovocirati igrače domaćeg kluba, da su se naguravali su se igrači oba kluba, ali da se ne može sjetiti pojedinačno, nije se mogao sjetiti niti da bi razdvajao privatnog tužitelja od nekoga. Nadalje je iskazao kako nije vidio da bi dolazila hitna i policija i da ne zna da bi tužitelja na hitnu odveo netko drugi. Potvrdio je kako za ovu konkretnu utakmicu nije bio angažiran sanitet i da je u nagurivanju sudjelovalo oko 20-tak ljudi i da se odvijalo pred klupom domaćih. Posebno je iskazao kako nije uobičajeno da klub koji da gol ide slaviti pred klupu suprotnog tima te da je prema njegovu mišljenju u konkretnom slučaju bila riječ o provokaciji. U konačnici je potvrdio i kako je on ranije igrao u NK Pavlovci, a da je u vrijeme ovoga događaja bio samo redar, da nije upoznat sa izvješćem delegata i da ne zna tko je bio delegat na ovoj utakmici.

Ovakvom iskazu svjedoka sud je djelomično poklonio vjeru u pogledu opisivanja stanja napetosti tijekom nogometne utakmice i načina slavljenja pogotka, kao i početka naguravanja, no nije poklonio vjeru dijela iskaza svjedoka kada iskazuje da se ne sjeća bitnih dijelova događaja u pogledu toga tko je sudjelovao u naguravanja i samog naguravanja i to iz razloga što je isti dugi niz bio igrač ekipe domaćih NK Mladost i sam je sudjelovao kao redar na ovoj utakmici pa postoji osobni interes kod svjedoka za djelomičnim iskazivanjem radi zaštite kluba i poznanika.

7.9. Svjedok TT (list 201-202 K spisa) iskazivao je o nesporno utvrđenim činjenicama, a u pogledu predmetnog događaja iskazao je kako privatnog tužitelja ne poznaje, a nije ga poznavao niti tada i nije vidio tko bi ga udario niti da je udaren, a također je potvrdio kako osobno poznaje okrivljenika i smatra da ne bi nikoga udario. Potvrdio je i da je kasnije u prepričavanjima u njegovom mjestu nakon utakmice saznao sam da je izašao zapisnik u kojemu je naveden predmetni događaj, ali da ga on osobno nije vidio. Kada mu je predočen izvještaj utakmice sastavljen od strane delegata isti potvrđuje da je izvještaj sastavljen uobičajeno, ali smatra kako na dopunskom izvješću po njemu nedostaje potpis delegata. Još je jednom ponovio da nikoga nije vidio da leži u nesvijesti na terenu, da je na fešti poslije utakmici bio nazočan okrivljenik.

Ovakvom iskazu svjedoka sud nije poklonio vjeru iz razloga što ga smatra tendencioznim, i usmjerenim isključivo na zaštitu kluba NK Mladost kao i da je isti opterećen prijateljstvom prema okrivljeniku.

8. Nadalje, sud je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Marijanu Cesarik koji je iskazivao na raspravi kod ovoga suda 13. prosinca 2024. (list 144-146 K spisa), a na okolnost tjelesnih ozljeda. Vještak dr.med.BT je iskazao kako je izvršio medicinsko vještačenje za ozljeđenika JT rođenog 2000. i da svoj nalaz temelji na medicinskoj dokumentaciji u sudskom spisu: otpusno pismo sa odjela traumatologije, rendgenske snimke vratne kralježnice, nalaz čeljusnog kirurga, kompjutorizirana snimka MSCT presjeka mozga i rendgenske snimke temporomandibularnog zgloba. U istoj se navodi da je ozljeđenik zadobio nagnječenje lijevog temporomandibularnog područja i potres mozga. Ozljeda je mogla nastati djelovanjem tvrde sile u području lijeve strane lica i lijevog temporomandibularnog zgloba, dakle radi se o tjelesnoj ozljedi. Na kontrolnom pregledu od 15. svibnja 2019. se evidentira bolnosti u predjelu temporomandibularnog zgloba i devijacija tj. iskrivljenje donje čeljusti u bolesnu stranu. Isti nalaz se opisuje na kontrolom pregledu od 20. svibnja 2019. Na kompjutoriziranoj tomografiji mozga se evidentira fiksni aparatić za zube koji izrazito otežava analizu. U nalazu maksilofacijalnog kirurga se navodi da izvana nije bilo znakova traume te dijagnoza u smislu nagnječenja temporomandibularnog područja temeljena na boli i oštećenju funkcije temporomandibularnog zloga. Kardinalni simptom za stanje potresa mozga je gubitak svijesti a u medicinskoj dokumentaciji se ne navodi da je izgubio svijest, navodi se samo da nije mogao rekonstruirati događaj no to nije dovoljno da bi se mogao dijagnosticirati potres mozga. Zaključuje da je ozlijeđeni dobio nagnječenje lijevog temporomandibularnog područja što je tjelesna ozljeda. Nadalje je iskazao kako je nagnječenje temporomandibularnog područja tjelesna ozljeda, tu se i zbirno i pojedinačno radi o tjelesnoj ozljedi ali za potres mozga nema dovoljno dokaza, nadalje bol i otežana funkcija temporomandibularnog područja je dokaz da se radilo o tjelesnoj ozljedi. U pogledu iskaza svjedoka ZT na ročištu kod ovoga suda u dijelu kada isti iskazuje "napominjem da sam vidio da je riječ o otvorenom dlanu, šamaru. Nakon toga, tužitelj pada i ostaje u nesvijesti" vještak iskazuje da prema medicinskoj dokumentaciji u spisu nema dokaza o potresu mozga kod ozlijeđenog JT, a da on ne može spekulirati o svjedočenju nakon 4 godine, ali da je tupo tvrda sila mogla biti nanesena otvorenim dlanom, dakle šamarom. U pogledu naknadnog prisjećanja događaja i konkretno osobe koja joj je opalila šamar vještak se očitovao da bi ovaj poremećaj više odgovarao psihogenom stanju i strahu a ne potresu mozga. Također istaknuo je kako je to naveo i u svom pisanom nalazu, da je do devijacije donje čeljusti došlo zbog boli u području donje čeljusti, kao i da je temporomandibularni zglob najkompliciraniji zglob u ljudskom tijelu i da je udarac u isti izrazito bolan (npr. udarac u boksu u ovaj zglob zabranjen jer se smatra da je to ne fer igra). Nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr.Marijana Cesarik sud je u cijelosti prihvatio jer je dan određeno, jasno i precizno, na temelju pravila struke, znanosti i iskustva te ga je sud prihvatio kao vjerodostojnog. Sud nije utvrdio niti jednu okolnost koja bi dovela u pitanje nalaz i mišljenje vještaka.

9. Na temelju tako provedenog postupka sud je utvrdio činjenično stanje kako je opisano u izreci presude, odnosno da je okrivljenik sam, dana 12. svibnja 2019., u Pavlovcima, tijekom odigravanja nogometne utakmice 18. kola 1. Županijske nogometne lige Nogometnog saveza Požeško-slavonske županije sezone 2018/2019 između domaćina NK MLADOST iz Pavlovaca i gostujuće momčadi NK PAPUK iz Velike postigla izjednačujući zgoditak i slavila blizu klupe domaćina, kao angažirani redar domaćina otvorenim dijelom dlana desne ruke udario oštećenog UT, koji je na utakmici sudjelovao kao zamjenski vratar gostujuće momčadi, i to u lijevu stranu lica, pristajući da ga tjelesno ozlijedi, što je sud prvenstveno utvrdio iz izvješća o utakmici i iskaza delegata ZT, uslijed kojeg udarca je UT oboren na tlo te je pretrpio tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja lijeve strane lica u području lijevog temporomandibularnog zgloba. Činjenica da je oštećeni zadobio upravo ovakve ozljede proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Marijana Cesarik kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru kako je to i ranije naveo. Ovakav tijek događaja sud je utvrdio temeljem iskaza svjedoka ZT kojemu je sud u cijelosti poklonio vjeru, i to iz razloga što je isti sudjelovao na ovoj utakmici u svojstvu službene osobe, te iako je je poznavao okrivljenika ČT kao igrača ostao je u svome iskazivanju objektivan i cjelovit, a temelji se na onome što mu je poznato iz neposrednih opažanja te su u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka. Ovakav tijek događaja sud je potvrdio i iskazima svjedoka ŠT i HT, koji nisu vidjeli sam događaj ali su potvrdili sve utvrđene činjenice koje su prethodile i koje su uslijedile nakon samog ozljeđivanja, te ne odudaraju od iskaza svjedoka ZT, a niti drugih svjedoka. Iskazi ova tri saslušana svjedoka dani su jasno, sigurno i određeno o odlučnim okolnostima bez dvoumljenja pa ih je sud i prihvatio. Istovjetno su u tijeku postupka iskazivali i svjedoci IT i ŽT, čije je iskaze sud ipak tek djelomično prihvatio iz ranije navedenih pojedinačnih razloga, ali prvenstveno zato što svoja iskazivanja o samom ozljeđivanju temelje na posrednim saznanjima. Također sud u cijelosti nije prihvatio iskaze LT i CT držeći da su oba u sjeni prijateljstva s okrivljenikom, a nemaju neposrednih saznanja o ozljeđivanju privatnog tužitelja.

10. Cijeneći dakle obranu optuženika kojom poriče počinjenje ovoga kaznenog djela i svoje ponašanje svodi na nehotično i nenamjerno, te dovodeći danu obranu u korelaciju sa svim provedenim dokazima, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo na način na koji ga se tereti, odnosno da je okrivljenik oštećeniku zadao tjelesnu ozljedu, udarivši oštećenika/privatnog tužitelja otvorenim dlanom po licu. Sud nije prihvatio iskaz okrivljenika u dijelu kada se isti brani na način da iskazuje da ukoliko ga je udario da je to bilo nehotice iz razloga što isto nije u skladu sa relevantnim činjenicama utvrđenim u dokaznom postupku, poglavito iskazu svjedoka ZT koji decidirano, dosljedno i istovjetno navodi kako u svome službenom izvješću o utakmici tako i u svome iskazu pred ovim sudom, da je okrivljenik ušao na teren i udario otvorenim dlanom privatnog tužitelja, iako u prvom trenutku prilikom sastavljanja izvješća nije znao ime tužitelja. I sam okrivljenik u svome iskazu ne poriče zadavanje šamara nego isto tek svodi na nehotimično postupanje, Nadalje isto tako okrivljenik u pogledu obraćanja privatnom tužitelju riječima "što ćeš ti ovdje" pojašnjava da je to imalo značenje nešto u smislu "zašto si se ustao s klupe i došao u ovu gužvu", iako je u konačnici rekao da se niti toga ne sjeća. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke nedvojbeno proizlazi kako je ozljeda nagnječenja lijevog temporomandibularnog područja de facto tjelesna ozljeda koja je mogla nastati upravo od udarca otvorenim dlanom – šamara, a kakav udarac upravo opisuje svjedok ZT i privatni tužitelj u svome iskazu.

11. Člankom 117. stavak 1. KZ/11 propisano je da tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Optuženik je počinio jedno kazneno djelo iz članka 117. stavak 1., koje se po načinu izvršenja, za koji je terećen kao i po zapriječenoj kazni nije promijenilo odstupanja na snagu Kaznenog zakona 27. prosinca 2018. ("Narodne novine" broj: 118/18) iz razloga što izmjene Kaznenog zakona koje su nakon toga uslijedile nisu se odnosile na stavak 1. ovog zakonskog članka, i nije bilo utjecaja na kaznenopravni položaj okrivljenika.

12. Slijedom navedenog sud je utvrdio kako su opisanim ponašanjem okrivljenika ČT ispunjena sva obilježja kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. KZ/11 – protiv života i tijela - tjelesne ozljede, čiji je zaštitni objekt ljudsko tijelo. Sud je utvrdio kako je okrivljenik u ostvarenju ovog kaznenog djela postupao s namjerom, odnosno da je bio svjestan da čini kazneno djelo te je želio ostvarenje njegove posljedice.

13. Prije pojašnjenja kazne važno je u konkretnom predmetu objasniti odnos iz među konkretnog postupka i postupka koji se protiv okrivljenika vodio kao prekršajni postupka pod poslovnim brojem Pp J-259/2019-25 od 21. veljače 2019. Sud se pri ocijeni ovog problema vodio zaključcima Europskog suda za ljudska prava (nastavno: ESLJP). Naime uvidom u predmetnu presudu Prekršajnog suda evidentno je kako je temeljem iste okrivljenik pravomoćno proglašen krivim zbog prekršaja protiv javnog reda i mira prema Zakonu o prekršaju odnosno da se na javnom mjestu ponašao na naročito drzak i nepristojan način, čime je počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. No međutim, sud drži da je u pravu privatni tužitelj kada ističe da prekršajni i kazneni postupak nisu istovjetni po pravnoj i činjeničnoj osnovi, te da element kaznenog djela tjelesne ozljede – nanošenje tjelesne ozljede nije bio predmet prekršajnog postupka. Izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku doista nije uključivala gubitak osobne slobode te je stoga prekršajni postupak lakšeg karaktera. Također nesporno je i da je prekršajni postupak iniciran i vođen od strane MUP kao ovlaštenog tijela, a ovdje je inicijator privatni tužitelj koji je ujedno i oštećenik. Ovaj sud dakle zaključuje kako u konkretnom slučaju nije bilo elementa između prekršajnog i kaznenog postupka koji su u dodiru na način da jedan drugog pobijaju nego da oba, kako to i ESLJP u ranije navedenoj presudi Galović protiv Hrvatske pojašnjava „…predstavljaju komplementaran odgovor na društveno neprihvatljivo ponašanje“ .Posljedično prema mišljenju ovog suda nije došlo do povrede članka 4. Protokola br. 7. iz Konvencije o ljudskim pravim („ne bis in idem“).

14. Odredbom članka 47. KZ/11 koja propisuje kako će sud polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Pri tome visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje. Nadalje odredbom članka 23. KZ/11 propisano je kako na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

14.1. Poduzimajući gore opisane radnje koje ispunjavaju obilježja kaznenog djela okrivljenik ČT je bio svjestan svojih radnji i želio ih je počiniti upravo na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela, postupajući pri tome s namjerom. Pri tome okrivljenik je bio ubrojiv budući da tijekom postupka nisu isticane niti bi bile utvrđene okolnosti koje bi ukazivale da bi ubrojivost okrivljenika bila isključena ili umanjena, a okrivljenik je pri tome bio svjestan zabranjenosti takvog postupanja. Zbog svega navedenog razvidno je kako je okrivljenik ČT u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. KZ/11.

14.2. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako kao olakotnu okolnost sud okrivljeniku ČT cijenio činjenicu da je jedini zaposlen u obitelji, te da je zbog lošeg financijskog stanja u obitelji primoran na rad u inozemstvu, da uzdržava suprugu i da pomaže uzdržavati kći koja je samohrana majka. Također sud je kao olakotnu činjenicu okrivljeniku cijenio da je riječ o ranije neosuđivanoj osobi pa ovakvo kažnjivo postupanje očito predstavlja iznimku u ponašanju optuženika koje je inače bilo usklađeno sa zakonskim propisima. Također sud je cijenio i činjenicu da je težina ozljede kod privatnog tužitelja uvelike bila vezana uz činjenicu da je isti u trenutku događaj nosio fiksni ortodontski aparatić za koji u trenutku događaja okrivljenik nije i nije morao znati, iako ga ova činjenica niti najmanje ne opravdava. U tijeku postupka sud nije našao posebne otegotne okolnosti koje bi išle na teret optuženika.

14.3. S obzirom na navedeno sud je okrivljeniku ČT u odnosu na kazneno djelo iz protiv života i tijela, tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11 za koje zakon propisuje kaznu zatvora do jedne godine, temeljem odredbe članka 42. KZ/11 utvrdio novčanu kaznu u visini od 40 dnevnih iznosa. Prilikom odmjeravanja kazne sud se prvenstveno vodio olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika i činjenicu da o njegovim prihodima ovisi više članova obitelji. Na temelju iskaza okrivljenika ČT njegovo mjesečno primanje iznosi oko 2.000,00 eura što dakle iznosi oko 66,00 eura dnevno. Nadalje isti je u obvezi uzdržavanja prema svojoj supruzi i roditeljima, a potpomaže i kćer, koja je samohrana majka koja nema pomoći od oca svoga djeteta, također okrivljenik boravi i zarađuje za život u Austriji što povećava njegove troškove života, pa je sud temeljem svih ovih činjenica i primjenom odredbe članka 42. stavak 4. i 5. KZ/11 visinu dnevnog iznosa na koji se obvezuje okrivljenik odmjerio u iznosu od 20,00 eura. Dakle ukupna novčana kazna okrivljeniku ČT utvrđena je u visini 40 dnevnih obroka od kojih svaki iznosi 20,00 eura, dakle ukupno 800,00 eura.

14.4. Nadalje na temelju članka 42. KZ/11 sud je okrivljeniku ČT odredio da je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude. Također ukoliko optuženik u cijelosti ili djelomično ne isplati novčanu kaznu u roku koji je određen presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku i to temeljem odredbe članka 42 KZ/11.

14.5. Sukladno odredbi članka 43. KZ/11 sud je okrivljenika ČT upozorio da ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen ovom presudom naplatit će se prisilno, a ako se ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, uz pristanak osuđenika osuđenika zamijenit će se radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dnevni iznos zamijeni sa 2 (dva) sata rada, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna zamijenit će se kaznom zatvora tako da se 1 (jedan) dnevni iznos novčane kazne zamijeni sa 1 (jednim) danom zatvora. Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo preostali dio navedene kazne.

14.6. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, sud smatra kako će se upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

15. O imovinskopravnom zahtjevu u ovome postupku sud nije odlučivao budući da isti nije istaknut.

16. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim dužan je na članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljeniku ČT se nalaže platiti sve troškove kaznenog postupka i to trošak zastupanja privatnog tužitelja po punomoćniku u iznosu od 2.250,00 eura te paušalni trošak u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

17. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci.

U Požegi 4. prosinca 2024.

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1. UT, privatni tužitelj

2. ČT, okrivljenik

3. Domagoj Miličević, punomoćnik privatnog tužitelja

4. Mirna Ryvola, braniteljica okrivljenika