Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-409/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Alena Goluba kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dinku Matijaševiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Filipu Glavašu, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja povrede prava osobnosti, duševne boli, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-242/2020-22 od 1. prosinca 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.) Žalba tužitelja djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-242/2020-22 od 1. prosinca 2021. godine:

- potvrđuje u točki I. izreke za odbijeni iznos od 31.163,75 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos;

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke te u točki II izreke pa se sudi: 1.) Nalaže se tuženiku NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.500,00 EUR / 18.836,25 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. prosinca 2021. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke), pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2.) Nalaže se tuženiku NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade parničnog troška iznos od 383,61 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. prosinca 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke), pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II.) Nalaže se tuženiku NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade troška izjavljivanja žalbe iznos od 207,38 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. prosinca 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke), pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III.) Tuženiku se ne dosuđuje trošak podnošenja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.) Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-242/2020-22 od 01. prosinca 2021. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja BO, iz [adresa], kojim je traženo da se naloži tuženiku NO, iz [adresa], da isplati tužitelju na ime naknade nematerijalne štete za duševne boli zbog povrede prava osobnosti iznos od 50.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi trošak parničnog postupka (točka I. izreke).

1.1.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno na način da je naloženo tužitelju BO iz [adresa], da tuženiku NO, iz [adresa], isplati iznos od 7.160,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. prosinca 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena (točka II. izreke).

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijanu prvostupanjsku presudu preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu mu parničnog troška uključujući i trošak izjavljivanja žalbe.

3.) U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve žalbene navode i predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4.) Žalba je djelomično osnovana.

5.) Predmet spora u ovoj parnici je tražbina naknade neimovinske štete u iznosu od 50.000,00 kuna s osnova povrede prava osobnosti na čast i ugled prenošenjem neistinitih klevetničkih tvrdnji putem internetskog portala "..." dana 30. siječnja 2017. godine.

6.) Navedeni tužbeni zahtjev sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim i to nakon što na temelju izvedenih dokaza nalazi utvrđenima slijedeće važne činjenice:

-da je dana 30. siječnja 2017. godine na internetskom portalu "..." prenesena informacija slijedećeg sadržaja: "…..BO, sudeći prema neslužbenim informacijama, hospitaliziran u ... bolnici s dosta neobičnom dijagnozom: trostrukom frakturom penisa (?). Kako je prošao njegov mlađi partner koji je navodno također zatražio pomoć, neka utvrde istraživački novinari i tako zasluže nagradu…", "…..u medicinskoj patologiji poznata je činjenica da staračka pohota, naročito ako je pojačana plavim tabletama, u srazu sa živahnim mladim tijelom može završiti s traumom. Kada se pri srazu dogodi čak trostruki lom penisa, onda je to doista "kurata" sreća.";

-da je navedeni tekst preuzet sa drugog internetskog portala;

-da je tuženik u vrijeme objave navedene informacije obavljao funkciju glavnog urednika portala "...";

-da je pravomoćnom presudom od 02. svibnja 2019. godine donesenom u spisu predmeta Općinskog suda u Osijeku K-605/2018 tuženik, kao glavni urednik internetskog portala "...", zbog prenošenja navedene informacije, proglašen krivim za počinjenje kaznenog dijela protiv časti i ugleda – klevetom za koje mu je izrečena novčana kazna.

6.1.) Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja nalazi da je u ovom parničnom postupku, jednako kao i u kaznenom postupku, tužba podnesene protiv tuženika kao glavnog urednika internetskog portala a ne kao protiv obične fizičke osobe, slijedom čega zauzima stav da se u ovom predmetu imaju primijeniti odredbe Zakona o medijima (59/04., 84/11. i 81/13 – u daljnjem tekstu: ZM), kao lex specialis u odnosu na opće odredbe odštetnog prava sadržane u Zakonu u obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO/05). Stoga sud prvog stupnja, pozivom na odredbe čl.22.st.2., čl.23., čl.40.st.2. i st.3., čl.46. i čl.49. ZM, odbija tužbeni zahtjev, jer u smislu istih za naknadu štete počinjene putem medija odgovara isključivo nakladnik medija i pod pretpostavkama propisanim naprijed navedenim zakonom.

6.2.) Kako odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan sud prvog stupnja obvezuje ga da, temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, naknadi tuženiku cjelokupni parnični trošak koji, u skladu sa odredbom čl.155. ZPP-a, utvrđuje potrebnim za vođenje predmetne parnice.

7.) Nisu osnovane žalbene tvrdnje da je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl.354.st.1.t.11. ZPP-a, jer je pobijana presuda razumljiva i jer je na temelju u njoj navedenih razloga moguće na valjan način preispitati pravilnost primjene materijalnog prava, a ovaj sud drugog stupnja, postupajući u okvirima određenim odredbom čl.365.st.2. ZPP-a, ne nalazi postojanje niti bilo koje druge bitne povrede postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

8.) Međutim, osnovane su žalbene tvrdnje o postojanju žalbenog razloga iz odredbe čl.356. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni predmeta spora propustio, na temelju dokaza koje je izveo te koji postoje u spisu, utvrditi sve važne činjenice, što je onda imalo za posljedicu i pogrešnu primjenu materijalnog prava te donošenje, na štetu tužitelja, pogrešne i nezakonite odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu.

8.1.) Pri tome treba napomenuti da je na pogrešan pravni pristup u pravnoj ocjeni predmeta spora sudu prvog stupnja već ukazano u ranijoj odluci ovog drugostupanjskog suda – tj. u rješenju poslovni broj Gž-1184/2020-2 od 13. studenog 2020. godine, kojim je ukinuta ranije donesena odluka kojom je tužba tužitelja odbačena.

8.1.1.) Naime, sudu prvog stupnja je kod ranijeg ukidanja rješenja o odbačaju tužbe ukazano i na činjenice koje proizlaze iz činjeničnog supstrata tužbe a na kojima je tužitelj temeljio postavljeni zahtjev, i to:

-da u predmetnoj parnici nije tužen nakladnik medija (internetskog portala) putem kojeg su objavljene sporne informacije o tužitelju;

-da je u predmetnoj parnici tuženik tužen kao osoba koja je putem internetskog portala iznijela i prenijela sporne informacije za koje se tvrdi da su neistinite i klevetničke, koja je, istina, u vrijeme objave sporne informacije bila i urednik navedenog portala; i

-da je tuženik, za objavu i prenošenje spornih informacija putem internetskog portala, pravomoćnom presudom K-605/2018-12 od 02. svibnja 2019. godine proglašen kazneno odgovornim za počinjenje kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom iz čl.149.st.1. i st.2. Kaznenog zakona,

a što sve sud prvog stupnja nije uzeo u obzir, niti prilikom donošenja ranije odluke, ali niti prilikom donošenja nove sada pobijane odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev. 9.) U svezi naprijed navedenog pogrešnog pristupa u pravnoj ocjeni spora valja reći i to da je u revizijskom postupku u predmetu VSRH broj Rev-2074/2015, u izjavljenoj reviziji protiv pravomoćne presude bilo postavljeno pitanje:

"Da li odredbe Zakona o medijima (NN 59/04., 84/11., 81/13.) o odgovornosti nakladnika za štetu prouzročenu informacijom objavljenom u mediju isključuju odgovornost za štetu od strane autora navedene informacije (u ovom slučaju novinara) prema općim pravilima o izvan ugovornoj odgovornosti po principu krivnje sukladno primjenjivim odredbama Zakona o obveznim odnosima („ZOO“)?

9.1.) Navedeno revizijsko pitanje je postavio tužitelj u predmetu u kojem je on odbijen sa tužbenim zahtjevom postavljenim protiv autora objavljene informacije zbog toga što su niže stupanjski sudovi zauzeli pravni stav da je Zakon o medijima lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima pa on u naravi derogira ono što je propisano u Zakonu o obveznim odnosima kao lex generali, odnosno da ne postoje zakonske pretpostavke za utvrđenje tuženikove (autorove) odštetne odgovornosti prema odredbama Zakona o medijima a niti prema odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9.2.) Na navedeno izričito postavljeno pitanje VSRH je odgovorio da nije pravilno pravno shvaćanje niže stupanjskih sudova kako štetu, koja je uzrokovana informacijama u medijima, valja raspraviti samo sa aspekta primjene specijalnog propisa – Zakona o medijima, odnosno da prema stajalištu toga suda izraženom u više odluka (Rev-804/98 od 05.09.2002., Gzz-87/02 od 28.01.2003., Rev-1680/01 od 08.10.2004.) te koje je preispitivano i potvrđeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 18. prosinca 2017. godine, nije pravilno pravno shvaćanje da ne bi postojala odgovornost autora za štetu nastalu objavom informacije u medijima prema odredbama Zakona o obveznim odnosima te da slijedom toga autor objavljenog teksta odgovara za naknadu štete prema općim odredbama o odštetnoj odgovornosti jer Zakon o medijima, koji uređuju odgovornost nakladnika za štetu, ne isključuju pravo oštećenog na naknadu štete po pravilima Zakona o obveznim odnosima od onoga čijom mu je radnjom nastala šteta.

10.) Polazeći od svega naprijed izloženog, uvažavajući činjenični supstrat tužbe – odnosno postupajući u njegovim okvirima, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u predmetnoj parnici valjalo je utvrditi činjenice koje su, u smislu odredbi ZOO/05, relevantne za ocjenu postojanja odštetne odgovornosti tuženika, kao osobe koja je sporne informacije o tužitelju stavila (objavila i prenijela) na internetski portal "...", tj. valjalo je utvrditi postojanje protupravne štetne radnje i počinitelja iste – odnosno da li je to tuženika, da li je uslijed te štetne radnje tužitelju nastala šteta, u čemu se ista sastoji te visinu iste.

10.1.) Naprijed navedene činjenice je sud prvog stupnja propustio utvrditi iako je izveo predlagane dokaze, pa je stoga taj propust prvostupanjskog suda otklonio ovaj sud drugog stupnja na temelju izvedenih dokaza te onih koji postoje u predmetnom spisu, sve to temeljem ovlasti propisane odredbom čl.373.a st.1. ZPP-a.

11.) Odredbom čl.1045. ZOO/05 je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (st.1.); i da se predmnijeva obična nepažnja (st.2.); a odredbom čl.1049. istog zakona je propisano da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

11.1.) Tužitelj je u tužbi ustvrdio, a to je ponovio i u svojem stranačkom iskazu, da je spornu informaciju preuzeo sa drugog internetskog portala te ju stavio i objavio, odnosno prenio i na portalu "..." upravo tuženik, odnosno tvrdi da je počinitelj protupravne štetne radnje upravo tuženik. U odnosu na navedene tvrdnje tužitelja, tuženik je to poricao, odnosno u svojem stranačkom iskazu je tvrdio da navedene informacije nije on objavio na navedenom portalu te da mu nije poznato tko je to učinio.

11.2.) Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu dokaze koji postoje u spisu predmeta, tužitelj je dokazao da bi počinitelj protupravne štetne radnje (objave i prenošenja spornih informacija na portalu "...") bio upravo tuženik te da protivne njegove tvrdnje iznesene tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo moguće prihvatiti.

11.2.1.) Naprijed navedeno s obzirom na činjenicu koju je u postupku utvrdio i sam sud prvog stupnja – da je protiv tuženika vođen kazneni postupak (K-605/2018) u kojem je Općinski sud u Osijeku donio (02. svibanj 2019.) osuđujuću presudu, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku Kž-593/2019-2 od 31. listopada 2019. godine. Dakle, nije sporno da je tuženik pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela što je dana 30. siječnja 2017. kao glavni urednik internetskog portala „...“ u namjeri iznošenja neistina o privatnom tužitelju između ostalog objavio i pronio sljedeći tekst: „..BO, sudeći prema neslužbenim informacijama, hospitaliziran u ... s dosta neobičnom dijagnozom: trostrukom frakturom penisa (?). Kako je prošao njegov mlađi partner koji je navodno također zatražio pomoć, neka utvrde istraživački novinari i tako zasluže nagradu..“ „..u medicinskoj patologiji poznata je činjenica da staračka pohota, naročito ako je pojačana plavim tabletama, u srazu sa živahnim mladim tijelom-može završiti s traumom. Kada se pri srazu dogodio čak trostruki lom penisa, onda je doista „kurata“ sreća“, dakle, iznio i prenio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, znajući da su one neistinite, a djelo je počinio putem računalnog sustava ili mreže zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu, koje je opisano po čl. 149. st. 1. i 2., a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11.

11.2.2.) Odredbom čl.12.st.3. ZPP-a je izričito propisano da je sud u parničnom postupku, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Vezanost parničnog suda osuđujućom kaznenom presudom glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti, podrazumijeva vezanost parničnog suda svim dijelovima zakonskog bića djela utvrđenim izrekom pravomoćne presude.

11.3.) Imajući u vidu izloženo – tj. navedenu odredbu čl.12.st.3. ZPP-a te postojanje navedene pravomoćne kaznene presude – kojom je utvrđeno da je tuženik učinio kazneno djelo klevete na štetu tužitelja, i to upravo na način da je on objavio i prenio putem internetskog portala one informacije o tužitelju zbog kojih on i potražuje utuženu štetu – ovaj sud drugog stupnja nalazi da je protupravnu štetnu radnju poduzeo upravo tuženik, slijedom čega je on, temeljem odredbe čl.1045.st.1. i čl.1049. ZOO/05, odgovoran za svu štetu koju je tužitelj pretrpio navedenim radnjama za koje je tuženik proglašen kazneno odgovornim.

11.3.1.) Pri tome treba, u skladu sa već izloženim u prethodnim točkama (t.9.2. i t.10.), na postojanje navedene odštetne odgovornosti da u konkretnom slučaju okolnost što je tužitelj u vrijeme objave spornih informacija bio i urednik predmetnog portala nema utjecaja na postojanje njegove odštetne odgovornosti kao autora, odnosno kao osobe koja je objavila i prenijela spornu informaciju.

12.) Odredbom čl.1046. ZOO/05 je propisano da je šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12.1.) Odredbom čl.19.st.1. i st.2. ZOO/05 je propisano svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (st.1.); i da pod pravima osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12.2.) Konačno odredbom čl.1100.st.1. i st.2. ZOO/05 je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st.1.); i da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (st.2.).

13.) Tužitelj u predmetnoj parnici je od tuženika potraživao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled, koje pravo osobnosti mu je povrijeđeno iznošenjem naprijed već navedenih neistinitih i klevetničkih informacija.

13.1.) U svojem stranačkom iskazu (list 84) tužitelj je naveo da je sporni tekst tuženik objavi isključivo s namjerom da ga se osramoti, ponizi, prikaže kao osobu sumnjiva ponašanja i da se na taj način našteti njegovu ugledu; da je nakon objave navedenih informacija imao nekoliko vrlo neugodnih telefonskih poziva, da je osjećao podsmijeh okoline kojem je bio izložen, da je primijetio da su ljudi kada bi se pojavio na javnom mjestu (u kafiću i drugdje) došaptavali se te smijali mu se pokazujući glavom na njega; da su ga i na poslu njegovi urednici ispitivali o spornoj objavi te im je morao objašnjavati da se radi o neistinama kojim je jedina namjera bila da se našteti njegovu ugledu; da je zbog svega toga bio izrazito uznemiren te je osjećao nelagodu, zbog čega je zatražio i liječničku pomoć pa mu je liječnik prepisao lijek za umirenje (Zoloft) koji je uzimao nekoliko mjeseci, što je dokumentirao i u spis dostavljenim zdravstvenim kartonom.

14.) Sporne informacije o tužitelju, imajući u vidu njihov sadržaj, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, objektivno jesu takve koje mogu dovesti do povrede ugleda i časte osobe za koju su izrečene, a imajući u vidu iskaz tužitelja o posljedicama koje je osjećao i trpio nakon što su po tuženiku prenesene na predmetnom portalu, ovaj sud drugog stupnja nalazi da su kod tužitelja stvarno i dovele do povrede prava osobnosti na ugled i čast, i to do takve jačine koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade, sve to u smislu odredbe čl.19. i čl.1100. ZOO/05.

14.1.) Pri izvođenju navedenog zaključka ovaj sud drugog stupnja je imao u vidu upravo sadržaj spornih informacija, za koje je u kaznenom postupku utvrđeno da se radi o neistinitim i klevetničkim. Naime, u njima je iznesen tekst o tužitelju sa činjeničnim tvrdnjama da je hospitaliziran u osječku bolnicu s dosta neobičnom dijagnozom i to trostrukom frakturom penisa, sa činjeničnom tvrdnjom da je uzrok tome i konzumacija plavih tableta, pri čemu se nedvojbeno aludira na tablete za potenciju, te sa činjeničnom tvrdnjom da je ozljedu privatni tužitelj zadobio "u srazu sa živahnim mladim tijelom" što nedvojbeno aludira da je način nastanka ozljede spolni odnos. U članku se navodi i to da je privatni tužitelj imao mlađeg partnera koji je navodno također zatražio pomoć, čime se određeno aludira na određenu spolnu orijentaciju, pa se pozivaju istraživački novinari da to utvrde i tako zasluže nagradu. U provedenom kaznenom postupku je utvrđeno da pri prenošenju spornog teksta s portala "..." na portal "..." nije uopće vršena bilo kakva provjera bilo koje činjenične tvrdnje u spornom tekstu, da je objavom spornih informacija narušeno pravo tužitelja na njegovu intimu, a sve to s jasno izraženom namjerom njegova difamiranja aludirajući na određenu njegovu spolnu orijentaciju te s namjerom njegove stigmatizacije u široj društvenoj zajednici.

15.) Uvažavajući navedeno u prethodnoj točki, a pored toga i način na koji je počinjena štetna radnja – da se radi o objavi neistinitih klevetničkih informacija putem društvene mreže, tj. internetskog portala čime je objavljena informacija zasigurno učinjena vidljivom ne samo tužitelju već i svim ostalim pratiteljima i čitateljima navedenog portala, i uvažavajući pri tome i tužiteljev ugled u njegovoj životnoj i radnoj okolini, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelju je kao primjerenu pravično novčanu naknadu, u skladu sa odredbom čl.1100.st.2. ZOO/05, valjalo priznatii i dosuditi iznos od 2.500,00 EUR / 18.836,25 kuna.

15.1.)Tužbeni zahtjev tužitelja preko tog iznosa, tj. do utuženog iznosa od 50.000,00 kuna (za 31.163,75 kuna) je postavljen u neprimjereno visokom iznosu, pa je u tom dijelu isti neosnovan.

15.2.) Na navedenu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete tužitelju bi, temeljem odredbe čl.1103. ZOO/05, pripadalo pravo i na zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe, no tužitelj je istu, postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao od dana donošenja prvostupanjske presude, pa s obzirom na vezanost suda postavljenim zahtjevom, ista mu je od navedenog dana i priznata u skladu sa odredbom čl.29. ZOO705.

16.) Zbog svega naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.373.a st.1. ZPP-a, žalbu tužitelja djelomično uvažiti kao osnovanu te pobijanu prvostupanjsku presudu preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.500,00 EUR / 18.836,25 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od donošenja prvostupanjske presude, a temeljem odredbe čl.368.st.2. ZPP-a, djelomično odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi odbijajući dio presude za iznos od 31.163,75 kuna zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos, ali zbog drugih razloga a ne onih koje navodi sud prvog stupnja.

17.) Kako je uslijed djelomičnog uvažavanja žalbe tužitelja preinačena prvostupanjska presuda to je onda valjalo odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, sve to u skladu sa odredbom čl.166.st.2. ZPP-a.

17.1.) Naime, tužitelj je u predmetnoj parnici glede osnove uspio u sporu sa 100 %, no glede visine zahtjeva je uspio sa 37,7 %, iz čega onda proizlazi da njegov konačni uspjeh u sporu iznosi 68,8 % (100 % + 37,7% / 2), a uspjeh tuženika 31,20 %. Stoga je o troškovima postupka valjalo odlučiti razmjerno uspjehu u sporu u skladu sa odredbom čl.154.st.2. ZPP-a, pa kada se prebiju navedeni uspjesi stranaka u sporu, tada proizlazi da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju 37,6 % njegovog troška potrebnog za vođenje predmetne parnice.

18.) Pri odlučivanju koji trošak je tužitelju bio potreban za vođenje predmetne parnice, sve to u smislu odredbe čl.155. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu vrijednost predmeta spora koja je determinirana visinom postavljenog tužbenog zahtjeva (20.000,00 kuna, 50.000,00 kuna), postavljeni zahtjeva za naknadu troškova te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138 /2023. – dalje: Odvjetnička tarifa/23) koja je u primjeni u vrijeme donošenja predmetne odluke o troškovima postupka.

18.1.) U skladu sa naprijed navedenim u prethodnoj točki tužitelju je priznat ukupan trošak postupka pred prvostupanjskim sudom u iznosu od 1.020,24 EUR / 7.687,00 kuna, tj. u onom iznosu u kojem je podnesenim troškovnikom (list 82) i zatražio naknadu troška, pri čemu se taj trošak sastoji od troška pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 66,36 EUR / 500,00 kuna, a preostali iznos (953,88 EUR / 7.187,00 kuna) navedenog troška se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika.

18.1.1.) Kada je riječ o priznatom trošku zastupanja, isti se odnosi na trošak sastava tužbe, na trošak sastava jedne žalbe koja je uvažena, na trošak sastava ukupno tri obrazložena podneska, na trošak zastupanja na dvije rasprave te na trošak obračunatog PDV-a na navedene radnje u zastupanju. Primjenom sada važeće Odvjetničke tarife/23 te primjenom sada važeće vrijednosti boda (2,00 EUR) tužitelju bi za svaku od navedenih radnji u zastupanju pripadalo pravo na trošak u većem iznosu od onog koji je zatražen u podnesenom troškovniku. Međutim, kako je tužitelj taj troškovnik (sačinjen i podnesen 28.10.2021.) sačinio i zahtjev za naknadu parničnog troška zatražio isplatom točno određenih iznosa kuna za svaku od naprijed navedenih radnji, te kako je sud vezan tim zahtjevom (ne može suditi više) to je onda tužitelju za svaku od navedenih radnji i priznat taj trošak, tj. u manjem iznosu od onog na koji bi imao pravo, samo što je ukupno zatraženi kunski iznos pretvoren u iznos EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije za valutu EUR.

18.2.) Dakle, kako je tužitelju priznat ukupan trošak vođenja parnice u iznosu od 1.020,24 EUR, to mu onda u skladu sa navedenim u točki 18.1., razmjerno uspjehu u parnici pripada pravo na 37,6 % navedenog troška, što iznosi 383,61 EUR. Slijedom toga djelomično je uvažena žalba tuženika pa je temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a preinačena i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke, tako da je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 383,61 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove drugostupanjske odluke.

19.) Tužitelj je djelomično uspio sa izjavljenom žalbom pa mu pripada i pravo na dio troška njenog izjavljivanja. Uspjeh sa žalbom je identičan uspjehu u cijelom sporu, što onda znači da tužitelju pripada pravo na naknadu ovog troška u istom postotku (37,6 %) u kojem postotku mu je priznat i dosuđen i preostali trošak koji je nastao u postupku pred prvostupanjskim sudom.

19.1.) Navedeni trošak tužitelj je zatražio u iznosu od 1.562,50 kuna (sa obračunatim PDV-om), na koji trošak bi imao pravo primjenom odredbi Odvjetničke tarife koja je bila u vrijeme izjavljivanja žalbe. Primjenom odredbi Odvjetničke tarife/23 tužitelju bi pripadalo pravo na veći iznos tog troška, no kako je sud vezan i navedenim zahtjevom tužitelja, sud mu je odredio trošak izjavljivanja žalbe upravo u tom iznosu u kojem ga je i zatražio, koji pretvoren u valutu EUR iznosi 207,38 EUR, koliko mu je dosuđeno ovom presudom.

20.) Tuženiku nije dosuđen trošak podnošenja odgovora na žalbu jer isti nije niti bio potreban za način odlučivanja o izjavljenoj žalbi, a i stoga što je uspjeh stranaka u sporu takav da je tuženik u obvezi naknade dijela troška parnice tužitelju.

Bjelovar, 4. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Alen Golub