- 1 -              Revd 1023/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1023/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz B., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Z., protiv 1. tuženika J. M. iz B., (OIB: …) i 2. tuženice Lj. M. iz B., (OIB: …), oboje zastupanih po punomoćniku R. H., odvjetniku iz Z., radi prestanka uznemiravanja i sprečavanja štetnih imisija, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2352/2022-2 od 6. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini posl. br. P-69/2018-59 od 7. lipnja 2022., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda:

 

1.1. u pobijanoj točki I. izreke, u odluci kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja:

 

- na obvezivanje tuženika „da prestanu bespravno uznemiravati tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini k.č.br. 10/21, upisanoj u z.k.ul. br. 2688 k.o. B.“ te da na toj nekretnini uspostave prijašnje stanje „na način da radi sprječavanja slijevanja oborinskih voda sa svoje nekretnine oznake k.č.br. 10/22, upisane u z.k.ul. br. 2883 k.o. B. na nekretninu tužitelja k.č.br. 10/21, upisanu u z.k.ul. br. 2688 k.o. B., iskopaju kanal dubine 0,5 m i širine 0,5 m uz cijeli zapadni rub nekretnine z.k. oznake 10/22 k.o. B.“,

 

- na obvezivanje tuženika da se „suzdržavaju od svakog uznemiravanja prava vlasništva“ tužitelja na njegovoj nekretnini kao i da poduzmu radnje kojim „će otkloniti uzroke istjecanja kanalizacijskih otpadnih voda i širenja neugodnih mirisa“ s njihove nekretnine na nekretninu tužitelja,

 

- na obvezivanje tuženika naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu,

 

1.2. u pobijanoj točki III. izreke, u odluci kojom je tužitelju naloženo tuženicima naknaditi parnični trošak od 16.500,00 kn uz pripadajuće i u izreci presude određene zatezne kamate.

 

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

- 1. „Može li sud odbiti tužbeni zahtjev temeljen na jednom pravnom osnovu pozivajući se u obrazloženju odluke na drugi pravni osnov?“

 

- 2. „Da li se postupanje tuženika po prijedlogu vještaka iz nalaza i mišljenja u konkretnom postupku može smatrati udovoljenjem tužbenom zahtjevu tužitelja i da li u takvoj situaciji tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka?“

 

- 3. „Da li sud može, nakon što je po prijedlogu jednog vještaka radi utvrđivanja relevantnih činjenica rješenjem odredio provođenje drugog vještačenja, odustati od tog vještačenja i smatrati isto nepotrebnim te činjenično stanje dovoljno utvrđenim i donijeti odluku?“

 

Tvrdi i da mu je “zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava“ povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na vlasništvo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

3. Tuženici su odgovorili na prijedlog i predložili da se ovaj odbaci kao nedopušten.

 

4. Prijedlog tužitelja nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 6. listopada 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

 

- odredaba čl. 385.a, prema kojima: stavak 1. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“, stavak 2. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“

 

6.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

 

7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu temeljenom na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a naznačio više pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) paušalni navodi predlagatelja kojima samo polemizira sa obrazloženjem osporene presude i postupkom koji joj je prethodio, sve sa uopćenim (ničime konkretiziranim) tvrdnjama da su pitanja važna u navedenom, načelnom smislu, „posebice“ obzirom na činjenicu da je riječ o pitanjima o kojima „odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda“, odnosno tvrdnjama kojima u biti jedino preocijenjuje ono što je po drugostupanjskom sudu prihvaćeno bitnim i istinitim - te kojima se suprotstavlja činjeničnim utvrđenjima i pravnim shvaćanjima na kojima je osporena presuda temeljena,

 

7.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),

 

7.3. da se, sa prethodnim u svezi, postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagatelj (a ne i sud) “vidi”, na njegovo isticanje kako bi po njemu trebalo ocijeniti bit njegovih traženja (zahtjeva), sa njegovim pravnim i pogotovo činjeničnim shvaćanjem kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora - pa takva nisu adekvatna onim kakvim bi trebala biti za dopuštenost revizije iz smisla navedenih odredaba ZPP-a,

 

7.4. da podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

8. U konačnom, revizijski sud tek primjećuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti (ovdje odlučno) razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, budući da nisu obrazložena adekvatnim, dostatnim i određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

10. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kada ga temelji na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava (...) jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona.“, u svezi sa odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.“).

 

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske ne nalazi da je tužitelj učinio vjerojatnim ono na čemu (također) temelji svoj prijedlog: da su u ovome predmetu počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primjenjeno materijalno pravo - toliko da je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđena nepovredivost vlasništva zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i ujedno počinjena povreda njegovih prava na zaštitu vlasništva zajamčenu Protokolom br. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

11.1. Ovu (vjerojatnost) tužitelju ne daje njegov izraz (samo) nezadovoljstva donesenom osporenom odlukom i shvaćanjem na kojemu je ova temeljena: on povoljniju poziciju sa podnesenim prijedlogom ne može ostvariti sugeriranjem da se prihvati pravilnim jedino njegovo shvaćanje konkretnog spora i da se odluka o predmetu toga spora donese i obrazloži samo na temelju toga shvaćanja.

 

U konkretnom slučaju okolnosti na kojima temelji prijedlog, razumnim zaključivanjem, ne pridonose vjerojatnosti istinitosti njegove tvrdnje da je donesenom odlukom povrijeđen u nekom svom temeljnom ljudskom pravu - i da osporena presuda nije pravilna te zakonita i donesena u smislu:

 

- odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju presude (...) drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“, odnosno prvostupanjska u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“,

 

- pravilnog shvaćanja da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sudovi na temelju provedenih dokaza, da su pravilno ocijenjeni - prema njegovom shvaćanju pravnog standarda „pravilno“, nisu imali razloga odbiti tužbene zahtjeve - već (da) su morali istinitim i pravilnim prihvatiti samo ono što on navodi i njegovu ocjenu provedenih dokaza, nižestupanjski sudovi nisu povrijedili niti jedno pravo tužitelja,

 

- shvaćanja da zaključak o tome je li počinjena bitna postupovna povreda u situaciji kad sud ne prihvati svaki prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocijene je li takvim postupanjem sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a) uskratio stranki mogućnost raspravljanja, a o takvoj se povredi ne može raditi kada je stranka (kao ovdje tužitelj) pozivana na ročišta na kojima se mogla izjasniti o provedenim dokazima i navodima protivne sranke, odnosno kada joj je dana prilika da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni,

 

- pa konačno i shvaćanja da se stav o povredi počinjenoj po sudu ne može izvući samo iz toga što nije prihvaćeno shvaćanje stranke o dokazima relevantnim za odluku o predmetu spora i stanju raspravljenosti toga predmeta, odnosno - sve ono što je predložila i zahtijevala (ovdje: daljnje vještačenje), a sve jer su sudovi našli da je predmet spora dovoljno raspravljen već i s provedenim dokazima i da se već i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku o tome predmetu.

 

11.2. Konkretno, sama okolnost što nije prihvaćen zahtjev tužitelja - odlukom koja je pravilno, razložno i razumno obrazložena, dostatnim razlozima - koji je opravdavaju, nema značaj koji joj predlagatelj daje: osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te (time) povrede nepovredivosti vlasništva zajamčene Ustavom Republike Hrvatske, sa pravom na zaštitu vlasništva.

 

12. Sukladno tome, za prihvatiti je da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije niti pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost niti po toj osnovi.

 

13. Stoga je i prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kada ga temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a stavak 4. ZPP-a).

 

Zagreb, 19. prosinca 2023.