Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžmp-39/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PL, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Šibeniku, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Kmp-11/2024 od 18. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela te u odluci o kazni, na način da se okrivljenik PL za djelo koje je činjenično opisano u izreci pobijane presude, proglašava krivim za kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ te se na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, time da mu se na temelju čl. 54. KZ/11 u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. listopada 2023., pa nadalje.

II. U preostalom dijelu žalba okrivljenika i žalba ODO u cijelosti odbijaju se kao neosnovane te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljenik PL proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ te je na temelju čl. 326. st. 2. KZ uz primjenu čl. 48. i čl. 49. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, time da mu je na temelju čl. 57. KZ izrečena djelomična uvjetna osuda za dio kazne zatvora od jedne godine i pet mjeseci te je određeno da se taj dio kazne neće izvršiti ako okrivljenik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo, a koja uvjetna osuda započinje teći od pravomoćnosti presude.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ odlučeno je da se okrivljeniku za slučaj opoziva djelomično uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 30. listopada 2023., kada je lišen slobode po djelatnicima policije, pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ od okrivljenika je oduzet mobilni uređaj marke „IPhone“, tip „12“, broj modela: MJNM3F/1, serijski broj: QC4M0W0Q62, IMEI 1 broja: [IMEI broj], IMEI 2 broja: [IMEI broj], s umetnutom SIM karticom teleoperatera „Reglo Mobile“ IMSI broja: 30200227375394 privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00102695 od 29. listopada 2023.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP, valja primijetiti da prvostupanjski sud pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je Zakon objavljen nije naveo broj: 36/2024., iako su navedene izmjene i dopune bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) okrivljenik PL obvezan je platiti sudu paušalni trošak u iznosu od 100,00 eura, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu su u zakonskom roku podnijeli Općinsko državno odvjetništvo (ODO) u Šibeniku i okrivljenik PL.

2.1. ODO u Šibeniku žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da okrivljeniku izrekne kaznu zatvora propisanu za predmetno kazneno djelo, bez primjene odredaba o ublažavanju kazne.

2.2. Okrivljenik se žali po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, zbog pogrešne primjene KZ i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se ga proglasi krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ te da mu se izrekne blaža sankcija. Ujedno je predložio da se branitelja pozove na sjednicu vijeća nadležnog županijskog suda na kojoj će se raspravljati o predmetnoj žalbi.

3. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1 ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je uz dopis broj KŽ-DO-901/2024-3 od 7. studenog 2024. isti vratilo ovom sudu.

4. Povodom prijedloga okrivljenika održana je javna sjednica vijeća na koju je pristupio branitelj okrivljenika Vinko Gulišija, dok je s okrivljenikom uspostavljena audio-video veza putem Zatvora u Šibeniku, time da se isti složio da sjednici prisustvuje na taj način, a ujedno se očitovao da dovoljno razumije hrvatski jezik te da može pratiti tijek sjednice vijeća. Ispred Županijskog državnog odvjetništva (ŽDO) u Varaždinu nije pristupio nitko, a dostava poziva uredno je iskazana te je sjednica, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP, održana u odsutnosti ŽDO u Varaždinu.

4.1. Na sjednici vijeća sutkinja izvjestiteljica podnijela je izvješće o stanju spisa, a branitelj okrivljenika izjavio je da ostaje kod žalbe i žalbenih navoda te je predložio da se okrivljeniku kazna zatvora smanji u bezuvjetnom dijelu.

5. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana, dok žalba ODO u Šibeniku nije osnovana.

6. Okrivljenik žalbom uvodno ističe, a potom i obrazlaže da se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji. Međutim, sadržajno se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona.

7. Naime, okrivljenik ističe da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret tek bio punoljetan i u stranoj državi u kojoj ne poznaje propise, pa kada je vidio policiju i rotaciona svjetla da se jednostavno prepao i počeo bježati, a da je to s obzirom na njegove godine i nesnalaženje u stranoj državi potpuno shvatljivo. Istovremeno da je upitno na koji način je utvrđeno kako je vozio upravo 160 km/h te da li je uopće u konkretnoj situaciji bio ugrožen život bilo koje od osoba koje su se nalazile u vozilu. Smatra da je prema njemu, u odnosu na primjenu čl. 326. st. 2. KZ trebalo primijeniti princip „in dubio pro reo“, jer u provedenom postupku nije utvrđena bilo kakva opasnost za život i tijelo osoba koje je okrivljenik prevozio, već da se ta opasnost temelji na pretpostavkama. Osim toga, da je upitno da li je početno znao i imao svijest o tome da čini kazneno djelo koje je zabranjeno u Republici Hrvatskoj, a sve obzirom na opće poznatu činjenicu kako su brojni migranti temeljem odluka vlada država EU u velikom broju prolazili kroz Europu i dolazili do odredišta u Europi bez zapreka. Time se okrivljenik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja.

8. Ovdje valja reći da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela, pa temeljem čl. 464. st. 7. ZKP, ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Međutim, iako žalitelj ne obrazlaže povredu KZ, na istu ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 476. st. 2. ZKP) te smatra da je u konkretnom slučaju na štetu okrivljenika povrijeđen KZ, budući je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim za kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ, a po mišljenju ovog drugostupanjskog suda riječ je o kaznenom djelu iz čl. 326. st. 1. KZ.

10. Iako je okrivljenik u osobnom vozilu registriranom za prijevoz sedam osoba vozio šesnaest osoba, time nisu dovedeni u opasnost njihovi životi. Osobe su očito bile stisnute u vozilu, ali u činjeničnom opisu kaznenog djela nije konkretizirano čime su to osobe koje je okrivljenik prevozio bile životno ugrožene. U činjeničnom opisu je navedeno da je okrivljenik vozilom upravljao brzinom od 160 km/h, što je opasna vožnja i predstavlja prekršajno djelo. Međutim, riječ je o apstraktnom, odnosno potencijalnom ugrožavanju osoba. U konkretnom slučaju trebalo je navesti uslijed čega je vožnja okrivljenika bila protupravna, odnosno istu je trebalo vezati uz konkretnu opasnost i posljedice koje su takvim načinom vožnje za prevožene osobe mogle nastupiti. Dakle, iako se okrivljenika tereti za kvalifikatorni elemenat predmetnog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ, taj kvalifikatorni elemenat nije činjenično opisan. Stoga je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju okrivljenik svojim radnjama, pobliže opisanim u činjeničnom opisu, iz koristoljublja, počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ.

11. Što se tiče odluke o kazni valja reći da je prvostupanjski sud okrivljeniku olakotnim cijenio činjenicu da je na samom početku kaznenog postupka prihvatio krivnju u cijelosti i da je takav stav zauzeo i u ponovljenom postupku, čime je doprinio ekonomičnosti i efikasnosti kaznenog postupka te mu je uzeo u obzir kajanje zbog počinjenog kaznenog djela i svijest o protupravnom ponašanju, činjenicu da počinjenim kaznenim djelom nije za sebe priskrbio imovinsku korist te činjenicu da je tek postao punoljetan, pa da nije bio svjestan društvene štetnosti kaznenog djela koje je počinio i da u Republici Hrvatskoj nije osuđivan po bilo kojem osnovu. Otegotnim mu je cijenio upornost i bezobzirnost prilikom počinjenja samog kaznenog djela kada se u više navrata oglušio o zapovijed policijskih službenika da zaustavi vozilo kojim je upravljao i s kojim je prelazio i na kolničku traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera te u nekim trenucima vozeći i brzinom oko 160 km/h.

12. Okrivljenik u žalbi ističe da mu je sud kao olakotnu okolnost cijenio priznanje kaznenog djela, čime je dao doprinos učinkovitosti i ekonomičnosti postupka i pokazao svoj odnos prema počinjenom kaznenom djelu, međutim, ne u dovoljnoj mjeri te tvrdi da mu je izrečena prestroga kazna, odnosno kaznena sankcija, s predugačkim rokom kušnje, a imajući u vidu izostanak štetnih posljedica i činjenicu da ima dvadeset godina te da bi ga boravak u zatvoru mogao usmjeriti na put kriminala.

13. ODO u Šibeniku u žalbi pak navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, koje nisu osobito olakotne i ne opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne i predlaže da se okrivljeniku izrekne adekvatna kazna za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ.

14. Ovaj drugostupanjski sud prvenstveno smatra da je okrivljenik svojim postupanjem počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ te preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela. Pri odmjeravanju kazne okrivljeniku ovaj sud je uzeo u obzir olakotne i otegotne okolnosti navedene u pobijanoj presudi, time da smatra da je u pravu ODO u Šibeniku kad tvrdi da navedene olakotne okolnosti nisu osobito olakotne te se stoga na temelju istih ne mogu primijeniti odredbe o ublažavanju kazne zatvora. Osim toga, otegotnim je okrivljeniku cijenjena činjenica da je činjenje predmetnog kaznenog djela u porastu u Republici Hrvatskoj i navedeno se mora odraziti u odmjerenoj kazni.

15. Uzevši u obzir navedene olakotne i otegotne okolnosti, kao i činjenicu da je za počinitelja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, ovaj sud smatra da će se odmjerenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ, odnosno da će se istom postići svrha specijalne i generalne prevencije, tj. da će se utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, kao i na širu populaciju ljudi da shvati štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

16. Budući, na temelju čl. 478. ZKP, žalba zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi, između ostalog, i žalbu zbog oduzimanja predmeta, valja reći da je prvostupanjski sud ispravno točkom VI. izreke pobijane presude od okrivljenika na temelju čl. 79. st. 2. KZ oduzeo mobilni telefon pobliže naveden u izreci pobijane presude, iz razloga jer je uporabljen za počinjenje terećenog kaznenog djela te sadržava podatke o kontaktima vezanim za predmetno kazneno djelo i postoji opasnost da bi isti bio ponovno uporabljen za činjenje novih kaznenih djela, pa je i ovaj žalbeni sud mišljenja da je prvostupanjski sud osnovano i opravdano donio odluku o oduzimanju istog.

17. S obzirom na navedeno, djelomično je prihvaćena žalba okrivljenika te je, i po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela te u odluci o kazni, na način naveden u izreci ove presude (točka I. izreke), dok su u ostalom dijelu žalba okrivljenika i žalba ODO u cijelosti na temelju čl. 482. ZKP odbijene kao neosnovane.

U Varaždinu 4. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic