Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-818/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom predmetu protiv optuženog RO, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-364/2024 od 28. listopada 2024., na sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog RO kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Šibeniku presudom poslovni broj K-364/2024 od 28. listopada 2024. je na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08), optuženog RO, zbog jednog produljenog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po čl. 326. st. 1. KZ/11u svezi čl. 52. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je pobijanom presudom u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i to 20. kolovoza 2024. u 10,00 sati kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru određenom rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kir-363/2024 od 21. kolovoza 2024. pa nadalje.
1.2. Na temelju čl. 77. KZ/11 predmetnom presudom naloženo je da se od optuženika oduzme imovinska korist pribavljena kaznenim djelom iz čl. 326. st. 1. KZ/11, u vezi čl. 52. KZ/11. Utvrđeno je da novčani iznos od 2.000,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz čl. 326. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 52. KZ/11. Utvrđeno je da je novčani iznos od 2.000,00 eura imovina Republike Hrvatske te je optuženiku naloženo da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 2.000,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
1.3. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika se oduzima mobitel marke i tipa „Samsung Galaxy A14“ crne boje, IMEI 1: 350305443407795, IMEI 2. 356519493407794, sa umetnutom SIM karticom pozivnog broja: [broj SIM kartice], opisan u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Šibensko-kninske, Policijske postaje Knin, serijski broj [serijski broj] od 20. kolovoza 2024.
1.4. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik RO zbog odluke o kazni s prijedlogom da žalbeni sud preinači pobijanu presudu na način da mu izrekne blažu kaznu.
3. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku (dalje: ODO) u odgovoru na žalbu pak predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-945/2024-2 od 28. studenog 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženik u bitnome smatra da mu prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije nije na adekvatan način i u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani (konkretno, priznanje djela čime je doprinio brzom i efikasnom okončanju ovog postupka, činjenicu da je neosuđivan, a što ukazuje da nije sklon kriminalnom ponašanju, da je na počinjene djela bio prinuđen teškom ekonomskom situacijom, svjestan pritom da to ne predstavlja opravdani razlog za inkriminirano ponašanje, da se pokajao zbog počinjenog i dao obećanje da na takav način više neće pokušati sebi i svojoj djeci osigurati egzistenciju), s posljedicom da mu je pobijanom presudom izrečena prestroga kaznena sankcija.
6.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je polazeći od stupnja krivnje s kojim je optuženik počinio predmetno kazneno djela, te na temelju pravilnog utvrđenja i vrednovanja svih okolnosti važnih za izbor vrste i mjere kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije, pravilno postupio kada ga je pobijanom presudom osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 /dvije/ godine.
6.2. Naime, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera prvog stupnja) i svrhe kažnjavanja, osobito pobuda iz kojih je žalitelj počinio kazneno djelo (koristoljublje, u svezi čega valja dodatno primijetiti da je optuženik pritom iskorištavao situaciju stranih državljana koji iz egzistencijalnih razloga u potrazi za boljim životom nastoje ilegalno preći granicu Republike Hrvatske, s ciljem osiguranja donekle normalnih životnih uvjeta), u povezanosti s povećanom društvenom opasnošću predmetnog kaznenog djela, koja se ogleda u učestalosti činjenja tih kaznenih djela, te povećanom kriminalnom količinom sadržanom u konkretnom slučaju, naime, riječ je o produljenom kaznenom djelu, koje se sastoji od tri pojedinačne radnje, ostvarene u razdoblju od svega tjedan dana - od 13. kolovoza 2024. do 20. kolovoza iste godine, koje se odnose na ilegalne prijevoze ukupno trideset i jednog ilegalnog imigranata, a što ukazuje na povećanu kriminalnu volju, odlučnost i ustrajnog optuženika u inkriminiranom postupanju, tada i po stavu ovog žalbenog suda, olakotne okolnosti na koje u žalbi upire optuženik nipošto nemaju takav značaj da bi opravdavale izricanje blaže kaznene sankcije, i to kako u pogledu vrste, tako i mjere, od one na koju ga je prvostupanjski sud osudio pobijanom presudom.
6.3. Stoga se, a suprotno žalitelju, kazna zatvora u trajanju od dvije godine na koju je osuđen pobijanom presudom, kako u pogledu vrste tako i mjere i po stavu ovog drugostupanjskog suda ukazuje kao primjerena kaznena sankcija svim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznenopravno sankcije, te podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja (specijalne i generalne prevencije).
7. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko