Poslovni broj: Usž-4189/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Lidije Rostaš , članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja HĐ, iz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Jugoslav Puran , odvjetnik u Bjelovaru , protiv Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , Zagreb , Koturaška 43/IV , radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-541/2023-10 od 19. rujna 2024. , na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-541/2023-10 od 19. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-410-23/22-01/19 , URBROJ: 514-04-23-3 od 10. ožujka 2023. i rješenja Ministarstva financija , Porezne uprave , Područnog ureda Bjelovar , KLASA: UP/I-416-02/20-06/5 , URBROJ: 513-07-07/21-11 od 27. prosinca 2021. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija , Porezne uprave , Područnog ureda Bjelovar , KLASA: UP/I-416-02/20-06/5 , URBROJ: 513-07-07/21-11 od 27. prosinca 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare. prava na naplatu poreznog duga.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je sporno da li je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora od strane Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru radi pobijanja dužnikovih (tužiteljevih) pravnih radnji u cilju namirenja porezne obveze utvrđene u 2013. godini nastup zastare odgođen i do kada te da li na nastup zastre utječe činjenica što je porezna obveza osigurana zalogom na nekretninama tužitelja. U vezi potonjeg navodi da osiguranje tražbine zalogom na nekretnini ne sprječava nastup zastare, već samo i nakon nastupa zastre osigurava ograničenu mogućnost naplate tražbine iz opterećene stvari. Ističe da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i u tom smislu poziva se na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3471/20-8 od 2. studenog 2021. kojom je, kako navodi, tuženiku dana uputa koje je okolnosti potrebno utvrditi i kojom je sugerirano da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora došlo do zastoja zastare. Predlaže stoga da Sud pobijanu presudu poništi uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 13. siječnja 2020. podnio zahtjev za utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga za porezne obveze utvrđene u 2014. i 2013. godini i da je zahtjev odbijen. Zahtjev za utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga za obvezu poreza na dohodak utvrđenu u 2014. godini odbijen je jer je zastara za naplatu predmetne porezne obveze počela teći 1. siječnja 2015. što znači da do podnošenja zahtjeva za utvrđenje zastare prava na naplatu poreznog duga tužitelja 13. siječnja 2020. nije protekao šestogodišnji zastarni rok. Zahtjev za utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga za obvezu poreza na dohodak utvrđenu u 2013. godini odbijen je jer je rješenjem Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Grubišnom Polju, broj: Ovrv-2609/13-2 od 10. prosinca 2013. za predmetnu poreznu obvezu uknjiženo založno pravo radi osiguranja tražbine tuženika na nekretninama u vlasništvu tužitelja.

8. Prvostupanjski sud je 9. rujna 2024. održao raspravu i na taj način strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a. Osim toga je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.

9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je za poreznu obvezu utvrđenu u 2014. godini zastara počela teći 1. siječnja 2015. , što znači da do podnošenja zahtjeva za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga 13. siječnja 2020. nije protekao šestogodišnji zastarni rok.

10. Pravilno prvostupanjski sud upućuje na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) koja propisuje da se porezno tijelo, čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom, kada protekne vrijeme zastare, može namiriti samo iz opterećene stvari ako se drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi te zaključuje da tužitelj neosnovano prigovara nastupu zastare prava na naplatu glavnice porezne obveze utvrđene u 2013. godini, koja je obveza 1. siječnja 2020. osigurana založnim pravom na nekretninama tužitelja , na temelju rješenja Općinskog suda u Daruvaru , Stalna služba u Grubišnom Polju , a kao takva se, suprotno žalbenim navodima tužitelja , može namiriti i kada protekne vrijeme zastare.

11. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku iu sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a , a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća :

Blanša Turić