Poslovni broj: Usž-1771/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda , Blanše Turić predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Lidije Rostaš , članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ŽViz [adresa], [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić , Rijeka , A. Medulića 5 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Carinske uprave , Središnjeg ureda , Drugostupanjskog disciplinskog suda carinske uprave , Zagreb , Alexandera Von Humboldta 4a , radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: 3 UsI- 80/2024-6 od 29. ožujka 2024. , na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja ŽViz [adresa]i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: 3 UsI-80/2024-6 od 29. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: 3 UsI-80/2024-6 od 29. ožujka 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Carinske uprave , Središnjeg ureda , Drugostupanjskog disciplinskog suda carinske uprave , klasa: UP/II-114-02/23-01/30 , urbroj: 513- 02/8988-23-4 od 11. prosinca 2023. , kao i radi poništenja rješenja Ministarstva financija , Carinske uprave , prvostupanjskog disciplinskog suda carinske uprave, klasa:

UP/I-114-04/22-01/16, urbroj: 513-02-8989-23-31 od 5. listopada 2023. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je bilo potrebno provesti kontradiktorni postupak i omogućiti mu da dovede u pitanje pravilnost postupanja i ocjene disciplinskih tijela u odnosu na službenika AV, budući se temeljna postavka i njegov navodni crimen nalazi u činjenici da nije poduzimao mjere i radnje koje je bio dužan poduzimati kao predstojnik CPU u cilju osiguranja zakonitosti i pravovremenosti izvršavanja poslova u CPU Gospić. Stoga je bilo neophodno provesti saslušanje svih predloženih svjedoka, pa i svjedokinje ŠV, na okolnost prvotnog obraćanja službe za financije izravno osobi koja je pogrešno i nepravovremeno izvršavala svoje obveze i time počinila niz povreda službene dužnosti AV. Ukoliko postoji njegova odgovornost, jer nije pravovremeno poduzeo mjere protiv službenika AV, tom logikom bi postojala odgovornost pročelnika što nije poduzeo mjere protiv tužitelja, jer je morao protiv tužitelja pravovremeno poduzeti mjere radi nepravovremenog poduzimanja mjera, ali i poduzeti adekvatne mjere za pravovremeno rješavanje predmeta, a posljedično bi i ministar kao čelna osoba Ministarstva financija bio odgovoran za postupanje pročelnika i tako sve do ministara. Iz naprijed navedenog proizlazi apsurd pokretanja ovog postupka i neodrživost pobijane presude. Smatra da i u slučaju kada bi se radilo o povredi službene dužnosti da pobijana presuda, kao i pobijana rješenja ne sadrže razloge o tome zašto bi se radilo o teškoj povredi službene dužnosti, a ne o lakšoj povredi službene dužnosti. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji njegovu žalbu, te pobijanu prvostupanjsku presudu poništi uz otklanjanje nedostataka i meritorno rješavanje, kao i da mu nadoknadi žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je prvostupanjski sud zakonito i ispravno postupio utvrdivši svojom presudom da osporavano drugostupanjsko rješenje i prvostupanjsko rješenje sadrže sve propisane elemente s detaljnim opisom provedenih radnji, utvrđenim činjeničnim stanjem, te razlozima za donošenje odluke i navođenjem relevantnih zakonskih odredbi, koje je u cijelosti prihvatio. Stoga je pravilno utvrđeno da je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti, te mu je izrečena primjerena novčana kazna.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 28. ožujka 2024., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan. 7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

8. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je protiv tužitelja proveden disciplinski postupak zbog toga što je u razdoblju od 29. lipnja 2021. do 27. rujna 2021. obavljajući poslove radnog mjesta predstojnika carinskog ureda u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, Carinskom uredu Gospić, kao rukovodeći službenik odgovoran za upravljanje, organiziranje i koordiniranje rada, te nadzor nad zakonitim i pravovremenim izvršavanjem poslova u Carinskom uredu Gospić, nije organizirao i koordinirao rad, niti obavio nadzor nad zakonitim i pravovremenim izvršavanjem poslova u navedenom Carinskom uredu, te nije nadzirao provedbu radnog procesa u postupku koji se vodio po zahtjevu za razgledavanje spisa predmeta Timber trade d.o.o., Otočac, podnesenog 29. lipnja 2021. od strane fizičke osobe IV, direktora društva Bum d.o.o., Rijeka, na način da predmetni zahtjev zaprimljen u Carinskom uredu Gospić 29. lipnja 2021. nije u zakonom propisanom roku dodijelio u rad niti jednom službeniku, niti su po istom poduzete ikakve druge zakonom propisane radnje, te nije u zakonskom roku dodijelio u rad požurnicu za postupanje po navedenom zahtjevu podnesenu Carinskom uredu Gospić 21. srpnja 2021. od strane IV, već je predmetnu požurnicu, dana 27. srpnja 2021., odnosno po proteku od šest dana od dana zaprimanja dodijelio u rad službeniku AV, višem inspektoru Carinskog ureda Gospić, Službi za nadzor, koji unatoč podnesenoj požurnici nije postupio po zahtjevu, pa je 16. rujna 2021. nakon zaprimanja druge požurnice dostavljene od strane IV, službenik ŽV preuzeo zahtjev i požurnice u rad, te samostalno sastavio odgovor, kojeg je 20. rujna 2021. otpremio podnositelju zahtjeva u radnoj verziji bez naznačene klasifikacijske oznake i urudžbenog broja, te jedinstvene oznake pismena, nakon čega je po provedenoj reviziji predmeta 27. rujna 2021. bez da je uzeo u obzir ugovor o komisiji društva Bum d.o.o., Rijeka s društvom Timber trade d.o.o., unio odgovor u cjelovit integrirani sustav za elektroničko poslovanje u kojem je podnositelju zahtjeva odgovoreno da nije moguće osigurati mogućnost razgledavanja spisa, budući da nije stranka u postupku, kojeg je potom propustivši donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva službenik ŽV u svojstvu predstojnika Carinskog ureda Gospić, potpisao i otpremio, pa je time propustio poduzeti mjere za koje je temeljem sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, ovlašten, te postupio suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te Uredbe o uredskom poslovanju.

9. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

10. Prema ocjeni ovoga Suda na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno su prvostupanjski upravni sud i disciplinski sud primijenili materijalno pravo zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za izricanje disciplinske kazne zbog teške povrede službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točci 1. i 2. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. – pročišćeni tekst: 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19. i 141/22.) kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza i nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti. Slijedom čega je tužitelju na temelju odredbe članka 110. stavka 2. točke a) navedenog Zakona izrečena novčana kazna na vrijeme od dva mjeseca u mjesečnom iznosu od 10% plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je na temelju odredbe članak 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovna.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud, kao i tuženik, te prvostupanjski disciplinski sud na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno ocijenio da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret, okvalificirano kao teža povreda službene dužnosti iz primijenjenog propisa, te da je tužitelju za počinjenje istog izrečena primjerena kazna s obzirom na prirodu i težinu počinjenog djela, pri čemu se odluka o kazni temelji na diskrecijskoj ocjeni disciplinskih sudova, koja je zakonito izrečena u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud.

13. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari, te je pri tome naveo razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga, kao i razloge zbog čega nisu izvedeni dokazi predloženi od strane tužitelja.

14. Stoga, tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka, te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari.

15. Naime, sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima upravni sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa iz prava tužitelja da predlaže dokaze ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja, obrazloživši da izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka nije nužno, niti odlučno za rješavanje predmetnog upravnog spora kraj utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio upravnom sporu.

16. Ostali žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, jer je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred disciplinskim sudovima i prvostupanjskim upravnim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

17. Suprotno žalbenim navodima tužitelja , prvostupanjska presuda temelji se na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima iu obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge odlučnim činjenicama, sukladno članku 60. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima. .

18. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

19. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u predmetnom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Tužitelj nije uspio niti sa svojom žalbom protiv prvostupanjske presude, pa je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, a sve na temelju odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima .

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća :

Blanša Turić