Poslovni broj: Usž-2439/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja OF iz [adresa], zastupan po opunomoćenici Branki Šojić Mićunović, odvjetnici u Zagrebu, Mažuranićev trg 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi utvrđivanja svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl- 4539/2023-7 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-4539/2023- 7 od 20. svibnja 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-10/21-02/03389158042 URBROJ: 341-99-l 1/2-21-009283 od 31. siječnja 2022.

III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140-10/20-02/03389158042 URBROJ: 341-25-l 1/2-20- 126662 od 11. listopada 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu 4.062,00 eura (četiri tisuće i šezdeset dva eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-10/21-02/03389158042, URBROJ: 341-99-l 1/2-21-009283 od 31. siječnja 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140-10/20-02/03389158042, URBROJ: 341-25-l 1/2-20-126662 od 11. listopada 2021.

2. Rješenjem tuženika od 31. siječnja 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 11. listopada 2021. kojim se tužitelju ne priznaje u mirovinski staž razdoblje od 1. studenog 1972. do 31. kolovoza 1980., kod poslodavca Jungwirth Branko, Knjigovežnica i papirna konfekcija, Zagreb.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga.

3.1. Smatra da Zakon o mirovinskom osiguranju ne predviđa ovlast tuženika da naknadno kontrolira uredno upisan staž u radnu knjižicu (staž koji je sam upisao).

3.2. Citirajući članak 110. Zakona o mirovinskom osiguranju ističe da je radna knjiga isprava koja je izdana u skladu s zakonom te se na osnovi upisa u istu može utvrditi svojstvo osiguranika. Radna knjižica je javna isprava pa se staž upisan u istu uzima u obzir prilikom priznavanja prava tako dugo dok se ne utvrdi neistinitost upisa. Navodi da spisu tuženika prileži njegova radna knjižica u koju je sam tuženik 25. studenog 1991. godine na stranici 35. upisao i ovjerio zaposlenje kod poslodavca Jungwirth Branka u razdoblje od 1. studenog 1972. do 31. kolovoza 1980. pod brojem upisa SO- 178. Smatra da je tuženik postupio suprotno uputi iz presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-1261/2018 od 18. prosinca 2019. te ponovno utvrdio neistinitost upisa na stranici 35. samo iz razloga što u matičnoj evidenciji nije uspostavljena ni prijava ni odjava od strane poslodavca u predmetnom razdoblju te ne postoji dokumentacija na temelju koje bi se sporno razdoblje utvrdilo u mirovinski staž. Navodi da je dokumentaciju mogao voditi i čuvati samo tuženik pa činjenica što ona nakon 30 godina ne postoji ne znači da je upis u radnu knjižicu neistinit. Ističe da u razdoblju od 1979. do 1980. prijavno odjavne podatke u matičnu evidenciju nisu uspostavljali poslodavci, nego je sam tuženik ručne/fizičke prijave poslodavaca na propisanim obrascima od strane tuženika naknadno unosio/ažurirao u matičnu evidenciju. S obzirom na to da se radi o internom postupku tuženika, nije moguće utvrditi zašto isti 31. kolovoza 1980. nije izvršen/ažuriran.

3.3. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer se radi kontrole ispravnosti upisa izvršenog 25. studenog 1991. mogu primjenjivati samo propisi koji bili na snazi tada.

3.4. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora.

4. Tuženik žalbu smatra neosnovanom te predlaže istu odbiti.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 14. ožujka 2017. podnio obavijest o namjeri podnošenja zahtjeva za mirovinu te je na temelju članka 42. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.; dalje: ZUP) po službenoj dužnosti pokrenut postupak utvrđivanja svojstva osiguranika.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-1261/2018 od 18. prosinca 2019. kojom je poništeno rješenje tuženika od 26. ožujka 2018. i predmet je vraćen na ponovni postupak uz uputu da se u ponovnom postupku provjere svi upisi u matičnoj evidenciji tuženika koji su izvršeni 25. studenog 1991.

8.1. U ponovnom postupku izvršen je uvid u arhivu SO predmeta te je utvrđeno da 25. studenog 1991., a koji je datum naveden u tužiteljevoj radnoj knjižici, nije upisan predmet SO-178, već da su tog dana upisani SO predmeti s drugim brojevima. Predmet pod brojem SO-178 upisan je 10. lipnja 1991. i isti se ne odnosi na tužitelja.

8.2. U prethodnom postupku, nakon uvida u matičnu evidenciju tuženika, utvrđeno da je za tužitelja nisu uspostavljene prijave na osiguranje, ne postoje podaci o utvrđenom stažu osiguranja i osobnom dohotku za razdoblje od 1. studenog 1972. do 31. kolovoza 1980. na temelju radnog odnosa kod navedenog poslodavca. Također je utvrđeno da očevidnik poslodavčevih namještenika Jungwirth Branko, Knjigovežnica i papirna konfekcija, Zagreb nije evidentirana na mikrofilmu.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjsko javnopravno tijelo je stava da poslodavac Jungwirth Branko, Knjigovežnica i papirna konfekcija, Zagreb nije uspostavio prijavno-odjavne podatke u matičnoj evidenciji za tužitelja i da ne postoji pismena dokumentacija na temelju koje bi se sporno razdoblje utvrdilo u mirovinski staž. Stoga navedeno razdoblje nije moguće priznati kao mirovinski staž za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na utvrđeno činjenično stanje primijenio članak 110. i članak 122. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev.

11. U prosuđivanju izvedenih dokaza, ovaj Sud ne nalazi uvjerljive i logički opravdane razloge za pravnu i činjeničnu osnovu koja je utvrđena u upravnom i sudskom postupku.

12. Člankom 99. stavkom 1. Zakona propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i doprinos utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom.

13. Za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovome postupku potrebno je ocijeniti isprave, u smislu članka 99. stavak 1. Zakona, koje su pribavljene tijekom postupka i to radnu knjižicu, serija C broj 57207, registarski broj: 180/91.

14. Naime, tužitelj je u upravnom postupku dostavio radnu knjižicu, serija C broj 57207, registarski broj: 180/91 kojom je nastojao dokazati postojanje radnog odnosa kod poslodavca ABC u razdoblju od 1. studenog 1972. do 31. kolovoza 1980. Iz radne knjižice proizlazi da je na stranici 35. od radne organizacije naknadno utvrđen staž tužitelja kod poslodavca ABC u predmetnom razdoblju. Upis je izvršio sam tuženik 25. studenog 1991. pod brojem spisa: SO-178 te je isti ovjerio svojim pečatom. Predmetni upis upravna tijela i prvostupanjski sud nisu uzeli u obzir jer su isti ocijenili nepravovaljanim iz razloga što u matičnoj evidenciji za tužitelja nije uspostavljena ni prijava ni odjava od strane poslodavca u predmetnom razdoblju te ne postoji dokumentacija na temelju koje bi se sporno razdoblje utvrdilo u mirovinski staž.

15. Ovaj Sud ne može prihvatiti navedeni zaključak upravnih tijela i prvostupanjskog suda iz razloga što je sam tuženik izvršio predmetni upis u radnu knjižicu stoga je opravdana pretpostavka da je upis izvršio nakon što je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za isto. Okolnost što 26 godina nakon što je izvršen upis u radnu knjižicu u mjerodavnim evidencijama tuženika, koje je obvezan voditi, nedostaju podaci o utvrđenom stažu osiguranja i osobnom dohotku za tužitelja za predmetno razdoblje kod poslodavca ABC ne čini predmetni upis u radnu knjižicu nevaljanim. Sam tuženik ne iznosi druge razloge koji bi valjanost tog upisa doveo u sumnju. Dokazivanje staža osiguranja i osobnog dohotka stavljeno je na teret tužitelju, unatoč činjenici da tužitelj kao građanin nema mogućnost i ne treba voditi evidenciju prijava i odjava u mirovinskom osiguranju.

16. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim je brojnim odlukama zauzeo stav da građani nemaju i ne trebaju imati obvezu vođenja evidencija podataka koje obvezno prikuplja, vodi i evidentira tuženik, kao i obvezu vođenja isprava poslodavca vezanih uz postojanje ili prestanak ugovora o radu (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3454/2017 od 9. listopada 2019.). Pri tome Ustavni sud ne dovodi u pitanje pravo i obvezu javnopravnih tijela da postupaju u skladu sa zakonom i u javnom interesu. Međutim, takvo postupanje ne smije biti na teret građana koji u dobroj vjeri, pouzdajući se u valjano vođenje evidencija tuženika i evidencija od strane poslodavca, razumno očekuje „pravičan" ishod pokrenutog postupka kao i ocjenu priloženih dokaza kojima je kao građanin raspolagao. Osim toga, Ustavni sud navodi da se u postupcima utvrđivanja svojstva osiguranika, mirovinskog staža, osnovica osiguranja i naknade plaće koje izdaju poslodavci odnosno obveznici doprinosa, koriste isprave nadležnih tijela izdane u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, odnosno potvrde izdane u skladu s odredbama Zakona o radu i podzakonskih akata donesenih na osnovi Zakona o radu, koje se pri tome ne smiju pretjerano formalistički tumačiti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-951/2017 od 24. lipnja 2020.).

17. Ako je tuženik i izvršio upis od 25. studenog 1991. iako za to nisu bile ispunjene pretpostavke, ovaj Sud ističe da iz stanja spisa proizlazi da bi se radilo isključivo o grešci upravnog tijela. Prema shvaćanju Ustavnog suda RH iz odluke broj: U-III- 4673/2008 od 20. svibnja 2009. pogreške nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana. To stajalište zauzima i Europski sud za ljudska prava, koji je u presudi Gashi protiv Hrvatske od 17. prosinca 2007. istaknuo da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnog građanina. Ovaj Sud smatra da u slučaju priznavanja svojstva osiguranika tužitelju te uključivanje u trajanje staža osiguranja i mirovinskog staža i razdoblje od 1. studenog 1972. do 31. kolovoza 1980. kod poslodavca Jungwirth Branka na temelju upisa u radnu knjižicu tužitelja, unatoč tome što u matičnoj evidenciji tuženika nedostaju podaci o utvrđenom stažu osiguranja i osobnom dohotku za tužitelja za predmetno razdoblje, ne dovodi se u pitanje drugi privatni interes jer isto utječe samo na iznos mirovine tužitelja.

18. S obzirom na to da prema ustavnosudskoj praksi propust tuženika u vođenju evidencije o podacima osiguranika i propust poslodavca na dostavu potrebnih podataka, odnosno isprava matičnoj evidenciji tuženika na način propisan zakonom i podzakonskim propisima, ne smije biti na teret osiguranika, kraj nesporne činjenice da je tuženik u radnu knjižicu tužitelja naknado upisao radni staž tužitelja ostvarenog kod poslodavca Jungwirth Branka u razdoblju od 1. studenog 1972. do 31. kolovoza 1980., prema ocjeni ovoga Suda u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nije na nesumnjiv način utvrđeno ukupno trajanje mirovinskog staža tužitelja.

19. Zbog navedenog propusta, prvostupanjsko javnopravno tijelo nije moglo valjano ocijeniti dokazni materijal, potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje te stoga upravna tijela nisu u cijelosti postupila u skladu s dužnostima koje imaju sukladno članku 8., članku 9., članku 47. stavku 1. ZUP-a.

20. Navedeni propusti nije otklonio tuženik u žalbenom postupku (unatoč prigovoru tužitelja istaknutog u žalbi), kao ni prvostupanjski sud, koji je takvo postupanje javnopravnih tijela ocijenio zakonitim.

21. Budući da ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu ocijeniti zakonitom, valjalo je prvostupanjsku presudu poništiti, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i poništiti osporavano rješenje tuženika i s obzirom na prirodu stvari, vratiti predmet prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku će se, nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, novim rješenjem odlučiti o svojstvu osiguranika, stažu osiguranja i mirovinskom stažu tužitelja, pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedbi ovog Suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

22. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 1. ZUS- a, a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. istog Zakona, odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke ove presude.

23. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom sporu, a tuženik u cijelosti izgubio, to je sukladno članku 79. stavcima 1. i 4. ZUS-a te Tbr. 27. točkama 1. i 2. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.; dalje: Tarifa), kao opravdani i nužni trošak, tužitelju priznat zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe te trošak zastupanja na ročištu od 8. travnja 2024., u zatraženom iznosu od 2.500,00 eura. Tužitelj je uspio i u žalbenom postupku te mu je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a i Tbr. 27. točke 3. i Tbr. 46. Tarife priznat i trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 1.562,50 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a.

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić